Roman „Štampar i Veronika" Katarine Brajović promovisan je u podgoričkoj Gradskoj knjižari u okviru 5. Zimskog salona knjige Booka 2013. O knjizi, koja se našla u najužem izboru za NIN-ovu nagradu, govorio je Radomir Uljarević, urednik izdavačke kuće Oktoih, zatim Jelena Krsmanović, urednica Salona, i autorka.
"Pisanje romana je posao koji ne može da radi neko ko je definisan kao muškarac ili kao žena"
"Predugo je naša kulturna javnost čekala odgovor na zastrašujuću hiperprodukciju takozvanog ženskog pisma u najgorem formatu tipa Ljiljane Habjanović, čije je ime vezano za tu paraknjiževnu, odavno već nepodnošljivu simulaciju lijepe književnosti.
Konačno stigao je pravi odgovor u formi istorijskog romana, ljubavnog romana u memoarskoj formi, kao da je pisan u 15. vijeku kao ispovijest jednog od najmarkantnijih Crnogoraca svih vremena, ispovijest prvog srpskog štampara Božidara Vukovića Podgoričanina.
Postoje knjige kao i snovi koje dugo pamtite, i čija višeslojna značenja vam se otkrivaju dugo nakon sna i nakon čitanja. Na kraju se sve pretoči u san i ostaju samo stupovi koji baš upućuju na javu.
Otuda istorijske ličnosti i događaji koji nas još malo zadržavaju na javi. Uz pomoć ove knjige vi ćete sasvim sigurno otputovati niz vrijeme a pri tome nećete izgubiti kontakt sa sadašnjim vremenom", kazao je Uljarević, napomijući da Katarina Brajović u srpsku književnost ulazi čista srca i obraza.
Čudna podjela
Ideja da se pisci razlikuju u tome da mogu biti muški i ženski pisci, za Katarinu Brajović je čudna podjela.
"To je knjiga o Božidaru Vukoviću Podgoričaninu, a ja jesam i Podgoričanka"
"Pisanje romana je posao koji ne može da radi neko ko je definisan kao muškarac ili kao žena, nego kao neko drugo ljudsko biće koje prije svega ima mnogo snage i može to da radi.
Nije samo pisanje teško koliko je teško ono što slijedi poslije toga. Mislim da jedini pravi i kvalitetan sud o nekom književnom tekstu može da donese književna publika. Bez obzira na to što sam ja došla ovdje iz Beograda, ja sam ovu knjigu pisala za ljude sa kojima živim, s kojima imam zajedničku mitologiju i ideologiju.
To je knjiga o Božidaru Vukoviću Podgoričaninu, a ja jesam i Podgoričanka. Mislim da je vrlo dobro što je jedan Božidar Vuković stavio takvu titulu pored svog imena, i mislim da je takav jedan lik zaista potreban ne samo srpskoj književnosti nego i ovom gradu", kazala je Brajovićeva izražavajući zadovoljstvo povodom gostovanja.
Bonus video:
