Recept postaje dosadan

Mek (Set Rogen) i Keli (Rouz Birn) su mladi bračni par koji sa bebom useljava u kuću na periferiji
0 komentar(a)
Ažurirano: 22.05.2014. 13:51h

Loše komšije (Bad Neighbors, Nicholas Stoller, 2014)

Kanadski glumac i režiser Set Rogen je uspio da se nametne kao jedan od vodećih komičara mlađe generacije. Njegov komičarski izraz je primarno okrenut ka (povremenim) uživaocima marihuane, uz obilje pop-kulturnih referenci. Kada se pročitaju Rogenovi intervjui i pogleda par njegovih filmova, lako se zaključuje da Set u svakom djelu glumi sebe. Isto se može reći i za njegov najnoviji film “Loše komšije”.

Mek (Set Rogen) i Keli (Rouz Birn) su mladi bračni par koji sa bebom useljava u kuću na periferiji. Ubrzo im prve komšije postaju studenti iz bratstva Delta Psi koje predvode Tedi (Zak Efron) i Pit (Dejv Franko). Kako im buka smeta, a policija ne pomaže, Mek i Keli počinju da razrađuju plan kako da se oslobode svojih nametljivih komšija. Ono što ne znaju je da i druga strana aktivno radi na tome da ih ukloni.

Već iz sinopsisa je jasno da “Loše komšije” pokušavaju da ponove uspješnu formulu koju je patentirao još Džon Lendis u “Ludoj kući” (1978). Međutim, Set Rogen nije Džon Beluši, a ni bratstvo Delta Psi ne može parirati legendarnom Delta Tau Či iz Lendisovog filma. U želji da bar malo osvježe priču koja je ispričana više puta, autori uvode element mlade porodice koja daje dramsku notu studentskim smicalicama, kao i sazrijevanje glavnih junaka. Ako se uzme u obzir da je režiser Nikolas Stoler još jedan član Džud Apatou ekipe kojoj pripada i Rogen, još prije špice je jasno da će humor biti čvrsto pozicioniran unutar već postojećeg humorističkog kanona. Problem je što iz tog kanona autori neće istupiti ni za milimetar.

Većina dijaloga u Setovim filmovima bi se mogli opisati kao varijanta razgovora u kome naduvani likovi naizmjenično izgovaraju rečenice tipa “Je“ i „Uau“. Ako ta matrica ima smisla u filmovima kao što su “Ovo je kraj“ (Set Rogen, 2013) i “Ananas Ekspres” (Dejvid Gordon Grin, 2008) gdje su akteri nešarmantne i lako nadrogirane verzije Velikog Lebovskog, sličan pristup ne daje očekivane rezultate u slučaju bračnog para. Set pokušava da roditelje koji povremeno uzimaju psihodelične pečurke, duvaju, piju i generalno gledaju da prožive drugu mladost jer im je prvu otela beba, prikaže istovremeno i kao odgovorne, što teško ide jedno uz drugo. Duhoviti razgovori Meka i Keli su tako napisani da je prirodnije da njenu ulogu igra Setov partner iz ranijih filmova, Džejms Franko, nego Rouz Birn. Iz navedenog je jasno da Mek i Kel ne djeluju kao bračni par, pa zbog toga ni usponi i krize u njihovom braku ne mogu značajnije da zainteresuju gledaoce.

Studentske žurke, sa druge strane, su mnogo zanimljivije prikazane, možda najviše zbog toga što tu humor ne zavisi od dramskog zamajca, već se svodi na niz skečeva. Ljubitelji pretjerivanja koji je karakterisao i ranije radove ove ekipe neće biti razočarani, pa tako u filmu gledamo erekciju kao borilačku vještinu, izlivanje plastičnih penisa po kalupu, burad sa zapaljenom travom i slično. Problem je što čim se iz domena doskočice istupi u ono što ima veze sa radnjom, do izražaja dolaze sve manjkavosti scenarija kog potpisuju Endrju Koen i Brendon O Brajen. U suštini, čitavo djelo se može posmatrati kao pokušaj da tinejdžerska komedija na kraju dobije poentu, ali kako je premisa u potpunosti prilagođena mlađem uzrastu, dramska razrada djeluje isuviše neprirodno.

Glumačka podjela u filmu je korektna, pri čemu su epizode Lize Kudrou kao dekana fakulteta i Ajka Berinholca kao Metovog prijatelja upečatljivije od glavnih uloga. Studentska ekipa je takođe pojačana sa par epizodista, pri čemu treba istaći brucoša koji pokušava da uđe u bratstvo po svaku cijenu, kao i momka koji pokušava da nagovori policajca da ipak ne izvrši raciju na kuću u kojoj je žurka.

I pored par uspjelih šala, „Loše komšije“ se teško nameću kao relevantna komedija u bilo kom pogledu, osim producentskom. Kao i prethodni Rogenovi filmovi, i ovaj je već sada finansijski uspjeh, zbog čega treba očekivati da će ekipa i dalje nastaviti da snima djela sa sličnim sentimentom. Oni kojima humor tog tipa ne prija, ostaje samo da se nadaju da će Rogenove šest puta ponovljene šale jednom ipak dosaditi publici. Dok se to ne desi gledaćemo sedamdesetu verziju njegovog prvog skeča, jer Set očigledno ne želi ni da pokuša da bude originalan dok je uspješan.

Ocjena: 4/10

Bonus video: