RIM 1960.

Tada je svijet prvi put čuo za njega, a sada svi znaju ko je on - riječ je o Kasijusu Kleju, koji je četiri godine kasnije promijenio ime u Muhamed Ali
0 komentar(a)
Ažurirano: 25.07.2012. 23:23h

Olimpijski pokret stigao je u Vječni grad - 15. juna 1955. godine Rim je dobio organizaciju XVII Igara, i to tek pošto je u trećem krugu bio bolji od vječitog kandidata Lozane...

Te 1960. u prijestonici katoličanstva učestvovalo je 5.338 sportista iz 83 zemlje, a američka TV mreža CBS platila je 394 hiljade dolara za pravo na direktne prenose u SAD.

Ispostavilo se da je CBS napravio pravi poslovni potez, iako je ta cifra u tom trenutku bila ogromna. Razlog je jednostavan - u Rimu je zablistao tada 18-godišnji dječak iz Lujvila, koji je dominirao u poluteškoj kategoriji.

Tada je svijet prvi put čuo za njega, a sada svi znaju ko je on - riječ je o Kasijusu Kleju, koji je četiri godine kasnije promijenio ime u Muhamed Ali.

Iako je bio znatno mršaviji i slabiji od rivala, Klej se bukvalno poigravao sa svima - kako je kasnije slikovito objasnio svoj stil, “kretao se kao leptir, a ubadao kao pčela” i pregazio sve suparnike na putu do zlata. Zvijezda je rođena...

Dvadeset četiri godine prije Kleja, heroj Igara u Berlinu bio je Džesi Ovens, kog su bolje dočekali u nacističkoj Njemačkoj, nego u Americi. Klej je doživio istu sudbinu. Po povratku u Sjedinjene Američke Države, gdje su Afroamerikanci još bili bez prava glasa (i još ponečega), kap je prelila čašu kada nije uslužen u restoranu za bijelce - bacio je olimpijsko zlato u rijeku Ohajo.

Međunarodni olimpijski komitet dodijelio mu je repliku odličja iz Rima tek 36 godina kasnije, nakon što je upalio baklju na Igrama u Atlanti.

Rim je imao još jednog tamnoputog heroja, koji je u posljednji čas ušao u sastav reprezentacije Etiopije.

Naime, atletičar Vami Biratu je na rekreativnoj fudbalskoj utakmici slomio članak, pa je Finac Oni Niskanen, koji je bio trener etiopskih atletičara, u tim ubacio Abebea Bikilu. “Adidas”, koji je obuvao sve atletičare u Rimu, nije bio spreman na ovu izmjenu.

U glavni grad su stigle patike za Biratua, koje nikako nijesu odgovarale Bikili. Abebe je odlučio da maratonsku stazu dugu 42.195 metara, koja je počinjala i završavala se ispod Konstantinovog slavoluka, odmah pored Koloseuma, pretrči bos! To mu nije smetalo, jer je tako i trenirao, pa mu je i pored prigovora ostalih takmičara dozvoljeno da nastupi.

Neposredno pred početak trke, Niskanen je prišao Bikili i poručio mu da se pazi takmičara sa brojem 26. Finski stručnjak je mislio na Marokanca Radija Ben Abdeselama, koji je u posljednjem trenutku promijenio broj i uzeo 185. Bikila je do 20. kilometra prešao sve rivale, ali je i dalje tražio takmičara sa brojem 26.

Pored njega je bio čovjek sa dresom na kojem je pisalo 185, ali on nije imao pojma da je upravo on Abdeselam. Ostali su zajedno sve do 500 metara prije kraja, kada je Bikila fenomenalnim finišom stigao prvi na cilj sa najboljim rezultatom svih vremena (2:15:16,2) i postao prvi olimpijski šampion u istoriji Afrikane.

Da nije bilo Bikile, “kraljicu sportova” u Rimu bi obilježila Vilma Rudolf. Američka sprinterka bila je najbolja na 100 i 200 metara, a zlatni triling kompletirala je trijumfom u štafeti 4X100. Rudolf je na “Olimpiku” nastupala sa povredom skočnog zgloba, i to noge koja joj se umalo osušila od dječje paralize. Dovoljno je reći da je do svoje 12. godine bila u invalidskim kolicima...

Tri puta zaredom je fudbalska selekcija Federativne Narodne Republike Jugoslavije zaustavljena u finalu Olimpijskih igara. U posljednjem nastupu pod tim imenom (1963. naziv promijenjen u SFRJ), “plavi” su se, ipak, domogli zlatnog odličja. Milan Galić, Bora Kostić, Fahrudin Jusufi i drugovi su se prošetali kroz grupu A (savladali Egipat 6:1 i Tursku 4:0, a remizirali sa Bugarskom - 3:3).

Nakon 90 minuta polufinalnog duela sa Italijom bilo je 0:0, da bi Galić na startu drugog produžetka postigao prvi gol. Odmah je uzvratio Paride Tumburus, a onda je pulene Aleksandra Tirnanića pogledala sreća - po tadašnjim pravilima, ako ni nakon produžetaka nije bilo pobjednika, odlučivalo je ceduljica koja se izvlačila iz šešira. Ser Stenli Raus, predsjednik Fife, “odabrao” je Jugoslaviju...

U finalu nije bilo dilema - Galić je već u 1. minutu pogodio mrežu Danaca, na 2:0 je u 11. povisio Željko Matuš, da bi Bora Kostić u svom stilu postigao treći gol u 69. minutu. Skandinavcima nije pomoglo ni to što je Galić isključen u 50. minutu zbog prigovora, jedino su smogli snage da u posljednjim trenucima smanje na 3:1 preko Fleminga Nilsena. Slavlje od Triglava do Đevđelije trajalo je do dugo u noć. Srebrnu medaju je osvojio Branislav Martinović u rvanju grčko-rimskim stilom.

U Rimu je preminuo drugi sportista u istoriji Igara - nakon portugalskog maratonca Fransiska Lazara, koji je umro 1912. jer je voskom pokušao da zaštiti kožu od opekotina, u drevnom gradu je život okončao Knud Enemark.

Danski biciklista je, međutim, bio prva žrtva tada nepoznate discipline - dopinga. Ispostavilo se da je koristio amfetamine, od kojih se onesvijestio, a pri padu je doživio frakture lobanje, koje su ga odvele u smrt. Međunarodni olimpijski komitet uvidio je šta se sprema u budućnosti, pa je od XIX Igara, koje su održane u Meksiko Sitiju 1968. godine, uvedena doping kontrola.

Bonus video: