Sajam knjiga u Parizu: Vjera u knjigu opstaje

Zahar Priljepin, bivši dobrovoljac u Čečnji, bio je enfant terrible ovoga sajma sa svojim buntovničkim izjavama da su “svi diktatori privremeni”
62 pregleda 0 komentar(a)
Sajam knjiga Pariz, Foto: Rferl.org
Sajam knjiga Pariz, Foto: Rferl.org
Ažurirano: 24.03.2012. 13:05h

Međunarodni sajam knjiga u Parizu je, po tradiciji, kulturni događaj najvišeg ranga. Trajao je samo četiri dana, od 16. do 19. marta. Bez obzira na to što je uvijek knjiga u pitanju, svaki sajam se odlikuje nečim posebnim.

Pozvani strani gost zauzima prvo mjesto i on daje glavni pečat manifestaciji. Ove godine je to bio Japan. Međutim, Francuzi, koji su poznati po izvanrednim idejama kada je u pitanju kultura, dosjetili su se da u isto vrijeme pozovu kao gosta i jedan veliki grad iz svijeta. Prošle godine to je bio Buenos Ajres, a ove godine Moskva.

Sajam je bio velika duhovna svečanost na kojoj je učestvovalo 2.000 pisaca, 1.200 izdavača iz 40 zemalja. Ali glavni akteri su bili posjetioci (svakodnevna “rijeka” od oko dvjesta hiljada ljudi), što čovjeka koji voli knjigu, oduševljava i ubjeđuje da knjizi, bez obzira na svakakve tehnološke inovacije, predstoji još dug vijek.

Nijesu to samo posjetioci koji obilaze štandove, nego su oni i kupci i strastveni poklonici knjige: u stanju su da po dva-tri sata čekaju u redu i za posvetu od omiljenog pisca. U te posjetioce spada i veliki broj đaka svih uzrasta...

Novitet na sajmu je bila Biografija Pasternaka koju je napisao pjesnik Dmitrij Bikov

Na sajmu su organizovane najrazličitije manifestacije za mlade koje se kreću od muzičkih do pozorišnih i zabavnih. (Zadovoljstvo je vidjeti mališane sa raskriljenim knjigama kako čitaju dok leže ili sjede na podu.)

Kako Francuzi rade ozbiljno sve što preduzmu, samo tokom 2010. godine prevedeno je na francuski više od trista naslova japanskih knjiga! Japanski pisci su svojim djelima pokazali bogatstvo svoje literature, ali na susretima sa njima iznijeli su i specifično psihičko stanje u kakvom se nalaze njihovi sunarodnici godinu dana poslije katastrofe u Fukušimi.

Bilo je i knjiga koje su pisane i objavljene povodom katastrofe. Pored nobelovca Kenzaburo Oea, bila je čitava plejada mladih pisaca koji su imali prilike da izlože svoje moderne poglede na svijet: Hideo Furukama, Taro Gomi, Kunio Kato, Keiširo Hirano (koji je ispričao da je postao pisac od trenutka kada je pročitao jednu Remboovu pjesmu, sa sedamnaest godina), Joko Tavada koja živi u Njemačkoj i piše i na njemačkom, nosilac najveće njemačke nagrade, bila je takođe gost na sajmu.

Prikazane su knjige manga, zatim japanski tradicionalni kostim i demonsrirano je pravljenje ikebane…

Meni, kao velikom rusofilu, neće se zamjeriti ako budem pristrasna i kažem da bi Moskva, da nije bilo nobelovca Kenzabura Oea, zatamnila onaj Japan sa crvenom kuglom koji nam pozajmljuje sunce.

Bila je tu još jedna neobična ličnost - Teodor Zeldin, veliki britanski istoričar, filozof, sociolog, koji je veliki frankofil i čija se rečenica nalazi na zidu Okeanografskog muzeja

Poslala je Moskva svoje slavne pisce koji su duhovitim razgovorom oduševili publiku. Među njima su bili upravo oni koji su sada najčitaniji, što će reči najcjenjeniji: Boris Akunjin, čiji godišnji tiraž u Rusiji prelazi četiri miliona knjiga, poznat i po svom opozicionom angažmanu na predizbornim manifestacijama u Moskvi, sa savjetima kako da se “uspostavi demokratija produktivnim bojkotima - u protivnom, to je samo mahanje vazduhom”.

Zatim, Dmitrij Bikov, Zahar Priljepin, Tatjana Tolstoj, Mihail Šiškin, Ljeonid Giršovič, Andrej Gelasimov, Olga Sedakova, Natalija Sokolivska, Mihail Jasnov, Sergej Mahotin… Zahar Priljepin, bivši dobrovoljac u Čečnji, bio je enfant terrible ovoga sajma sa svojim buntovničkim izjavama da su “svi diktatori privremeni” iskazanim razornim humorom i koji “savršeno vlada riječju, samom njenom ploti i koji je suvereni gospodar prekrasnog tijela svoje proze”.

Kako je sajam bio odmah poslije izbora, njihovi utisci su bili svježi, jer su uglavnom svi učestvovali u manifestacijama. Tu su se najviše isticali Akunjin, Uljickaja i Priljepin. Otkrili su da mogu da demonstriraju i shvatili da se u tim skupovima razvija politička svijest koja im daje mogućnost da povećaju svoje zahtjeve.

Na velikom moskovskom paviljonu na kome su izlagali mnogi ruski izdavači, među kojima je i Hudožestvenaja literatuta nalazio se veliki broj knjiga pozvanih pisaca na oba jezika kao i knjige klasika - Čehova, Tolstoja, Dostojevskog…

Bilo je tu i izuzetno opremljenih knjiga iz umjetnosti. Veliki dio prevoda tih knjiga podržao je najveći francuski izdavač Galimar. Novitet na sajmu je bila Biografija Pasternaka koju je napisao pjesnik Dmitrij Bikov.

Velika tema ovoga sajma koja je bila na svim ustima i koja veoma zabrinjava izdavače, bilo je neizbježno pitanje da li će elektronska knjiga zamijeniti papirnu?

I Mađar, veliki Đerđ Konrad, takođe je bio gost sajma na temu: Da li će nacionalizmi pobijediti? Raspad Jugoslavije mu je poslužio kao ilustracija nacionalizma – do tančina poznaje probleme u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Sa zaključkom da to još nije završeno i da će, čim se povuku strane sile, tamo ponovo buknuti požar.

Bila je tu još jedna neobična ličnost - Teodor Zeldin, veliki britanski istoričar, filozof, sociolog, koji je veliki frankofil i čija se rečenica nalazi na zidu Okeanografskog muzeja: “Francuska je ideja više nego teritorija, jer Francuska vjeruje u usavršljivost Čovjeka. Upravo u tome je druge zemlje mogu smatrati kao model. Njena snaga je u tome što poziva ljude da razvijaju univerzalne ideje prije nego nacionalne.”

Izučavao je Francuze u knjizi Istorija francuskih strasti u pet tomova. Njegova tema je bila: “Šta poslije krize?” On propovijeda da ljudi treba da se upoznaju da bi se sporazumjeli, da vode dijalog da bi otkrili jedni druge i dobili sasvim drugu sliku od one koju imaju bez kontakta.

Velika tema ovoga sajma koja je bila na svim ustima i koja veoma zabrinjava izdavače, bilo je neizbježno pitanje da li će elektronska knjiga zamijeniti papirnu? Pesimisti smatraju da je tradicionalnom formatu knjige otpjevana labudova pjesma, dok drugi misle da civilizovanim prilazom i zajedničkim razmišljanjem može da se nađe racionalno rješenje, kompromis.

Međutim, elektronska knjiga se velikom brzinom širi po svijetu i po statistici u Americi svaki treći čitalac je obezbijedio sredstvo za to čitanje. U Rusiji je već prodat milion tih knjiga, a sa širenjem iPad kompjutera, njihov broj se penje i do tri miliona.

Tu se pojavljuje i ozbiljni konkurent – Amazon – koji je organizovao sopstveno izdavaštvo elektronskih knjiga

Dok je u Francuskoj za sada rasprostranjenost oko 3%. Nacionalni sindikat izdavača Francuske priznaje da je elektronska knjiga “izvor novih entuzijastičkih mogućnosti“, ali su svjesni da Internet dovodi u opasnost proizvodnju knjige i da je opstanak izdavača i knjižara u pitanju. Zato Sindikat lansira “otpor hegemonističkoj strategiji Interneta“.

Tu se pojavljuje i ozbiljni konkurent – Amazon – koji je organizovao sopstveno izdavaštvo elektronskih knjiga - (ranije je bila specijalizovana za prodaju na Internetu) i tako prekoračio granicu koja je do tada razdvajala izdavače knjižne produkcije i njenog širenja.

To je veoma zabrinulo klasične izdavače. Sada se radi o traženju sporazuma primjene tih dviju tehnika. Za utjehu povodom “nestanka” papirne knjige, honorari piscima biće mnogo veći, i do 70%!

Ideologija koja se hrani nostalgijom za prošlošću neće uspjeti

Kad je Đerđ Konrad počeo da govori o islamizmu, u jednom trenutku voditelj debate ga je prekinuo i Konrad je meni naknadno ovako dovršio svoju započetu misao: “Poslije nacizma i boljševizma, islamizam je nova totalitarna ideologija, a ideologija totalitarizma je spremna da ubija ljude da bi ih ubijedila u svoje istine, to je, dakle, ideologija koja se ne zaustavlja pred neprikosnovenim ljudskim životom.

Ta ideologija upotrebljava retoriku džihada i širi se i u Evropu i drugdje. Ali to je takođe ideologija koja se hrani nostalgijom za prošlošću i zato neće uspjeti.”

Bonus video: