Farma krava Nikšićanina Ranka Nikčevića prepolovljena je zbog višegodišnjeg zagađenja zemljišta fekalijama koje donose poplave, ali već tri godine ne dobija ni skromnu nadoknadu od Elektroprivrede Crne Gore.
Poplava je zimus, tokom ekstremnih dotoka sliva Zete, kada su prelivali kanali i akumulaciona jezera HE „Perućica“, donijela otrovne vode, a kada su se one povukle, ostao je otpad i lešine.
„Na imanju sam, bez imanja. To je moja slika i prilika, bolje reći neprilika. Ovo više nije livada, jer ni cvijet tu više ne može da se primi. Gazimo otrovnu zemlju. Užas... “ , ispričao je Nikčević.
Bilans je katastrofalan za porodicu koja živi od poljoprivrede: tri krave i tele, od osam grla koje je držao, uginule su.
„Pokazalo se da su pasle otrovnu travu. Šta da radim, da smaknem preostala grla... Tražio sam pomoć od Ministarstva poljoprivrede i lokalne uprave, ali niko mi nije čak ni odgovorio“, kazao je Ranko.
On se pozvao na nalaz agronoma Dragana Aleksića, odnosno zaključak da je „usljed čestih plavljenja i ležanja voda na ovim parcelama, došlo do izmjene travnog sastava, pa su umjesto plemenitih, nastale kisele trave i korovi koji daju sijeno nikakvog kvaliteta“.
Agronom je zaključio i da su „s obzirom na to da su vode koje su se izlile bile zagađene sadržajima iz gradskog sliva kanalizacije, bilo bi suvišno da se tu sije, a krajnje rizično hraniti stoku, jer postoji velika opasnost od njenog trovanja“.
„To se, nažalost, obistinilo. Dolazili su veterinari, pokušali da spasu što se spasti nije moglo. Sada i pored svog imanja moram da nabavljam pašu kako znam i umijem. Neko mi pokloni, nekom platim“, kazao je Nikčević.
On ističe da je išao po sudovima sve dok je presuđeno da mu EPCG godišnje isplaćuje nadoknadu od 507 eura.
"Međutim, ni tu mizeriju EPCG nije u stanju da ispoštuje već tri godine, niti je iko u stanju da mi odgovori zašto. Pojedini su mi kazali da je sad u EPCG direktor Italijan, pa da moram čekati njegovu odluku.
Eto, oteli su nam prije pola vijeka najplodniju zemlju i doveli nas do bijede. Umjesto da živimo od poljoprivrede, jedva krpimo kraj s krajem od jedne penzije“, ispričao je Ranko, i dodao da je spreman da pravdu traži sve do Međunarodnog suda u Strazburu.
Slične probleme imaju i njegove komšije, članovi familija Šiljak i Stanišić, koji uzalud pokušavaju da se bave voćarstvom.
Svi strahuju od zaraze, jer nikada ne znaju kakvi sve otrovi stižu na njihova imanja.
Neće plaćati struju
Nikčevići su u Straševinu doselili 1957. godine, nakon što im je država, za potrebe HE, eksproprisala 50.000 kvadrata u Barama budoškim, gdje je sada zatvaračnica Vrtac.
Ranko je ispričao da sedmočlana porodica, koja živi od jedne penzije, sa velikom mukom uspijeva da plati komunalije, ali da to više neće činiti.
„Račune za struju više nećemo plaćati, jer nijesmo u mogućnosti. Finansijski smo uništena porodica, ali ne i moralno“, rekao je Ranko, i dodao da je u blizini i gradska deponija, a da je put do nje vodi i preko njegovog imanja, iako ga niko nije ni pitao za dozvolu.
Galerija
Bonus video:
