Nekadašnji šef budvanske policije Siniša M. Jokić kazao je juče da je nakon ubistva Dragana Bećirovića tražio od Komunalne policije da raščisti teren, kako bi istražitelji eventualno našli oružje iz koga je likvidiran biznismen.
Pred vijećem sudije Predraga Tabaša u Višem sudu u Podgorici, Jokić je ispričao svih detalja kojih se mogao sjetiti.
"Kada je ubijen Dragan Bećirović 10. aprila 2011. godine, bio sam u Mojkovcu, i pozvali su me iz dežurne službe, možda oko 2.30 časova. U prvom momentu nijesu znali o kome se radi, već su ubrzo saznali da je Bećirović povrijeđen i da je na putu prema bolnici u Kotoru. Profesionalno su svi tragovi izuzeti, čaure i tragovi krvi, sve je zapakovano i odnijeto u Forenzički centar u Danilovgradu. Na jednom sportskom igralištu, udaljenom oko 30-tak metara od događaja, nađeni su tragovi krvi. Moj je bio predlog i inicijativa da se taj uzorak krvi pošalje Kraljevskom institutu u Holandiju, da bi se odredio DNK profil, kao i mobilni telefon koji je pripadao Bećiroviću. Što se tiče čuvanja uzoraka krvi, mogu biti samo na dva mjesta ili u Forenzičkom centru u Danilovgradu ili u sektoru kriminalističke tehnike u Budvi. Smatrao sam da ovaj trag krvi nađen na sportskom igralištu, potiče iz krivičnog djela, jer smo prilikom rekonstrukcije, da su lica se udaljila tim putem. Ne mogu da se sjetim da li je taj uzorak krvi čuvan u Forenzičkom centru u Danilovgradu ili u kriminalističkoj tehnici u Budvi, ali je taj trag krvi na moju inicijativu i Bećirovićev mobilni telefon polasti u Holandiju na vještačenje. Ovaj uzorak krvi je analiziran u Crnoj Gori i utvrđeno je da pripada “B” krvnoj grupi RH negativan faktor. Ne sjećam se kome sam dao nalog da izađe na lice mjesta, ne znam ko je bio vođa smjene, niti sa kojim policajcem sam razgovarao, ali je dežurni starješina bio Miodrag Zec, i sa njim sam morao biti u kontaktu. Sva dokumentacija u vezi uzimanja tragova je tada postojala, ako je neko od mog odlaska sa tog mjesta nije uklonio, ja to ne znam. Nikome van službenika policije nisam govorio o tragu krvi koji je pronađen, ni o kojoj se krvnoj grupi radi", izjavio je Jokić.
Punomoćnik porodice Bećirović, advokatica Gordana Lozanlijević-Danilović, pozivajući se na njegovu izjavu u istrazi, pitala je zašto je pozvao komunalnu službu da rasčiste teren, ako policija prikuplja tragove.
“Zašto ste dali nalog komunalnoj službi da rasčiste teren I šta ćete naći od tragova ako rasčistite teren”, pitala je advokatica.
“Taj teren je bio nisko rastinje, šiblje i trnje, pa je bilo potrebno da se rasčisti teren I mogli bi da pronađeno oružje. Upravo to sportsko igralište I mjesto pronalaska traga krvi nije bio pokriven kamerama, pa je indicija bila da su počinioci tuda pobjegli, dok su ostali pravci bili pokriveni video nadzorom”, pojasnio je Jokić.
Advokatica je napomenula da svjedok stalno govori o čišćenju terena, a da policija traži tragove. Na Jokićevo svjedočenje nije bilo primjedbi.
Đoka R. Golubović, bio je inspektor u odjeljenju za borbu protiv organizovanog kriminala u Budvi. Naveo je da je živio u istom ulazu zgrade sa stardalim Bećirovićem.
Te noći kada je ubijen Dragan Bećirović 10. aprila 2011, nalazio se u svojoj garsonjeri i čiji prozor gleda na mjesto gdje je ubijen Bećirović. Kako je naveo, probudio ga je jak zvuk sirene kola hitne pomoći u 2.38 ili 2,40 časova. Nakon toga je pozvao dežurnu službu i pitao o čemu se radi.
"Rečeno mi je da je napadnut Dragan Bećirović ispred garaže. Ja sam prvi izašao na mjestu ubistva i tamo zatekao policajca Radomana Minića, koji mi je rekao da je najvjerovatnije izboden nožem zbog velikog traga krvi. Kolega Minić je bio jedini koji je kod garaže obezbjeđivao mjesto događaja. Nakon nekoliko minuta pronašli smo nekoliko čaura pa je otpala mogućnost da je ranjen nožem. Od dana kada je ubijen, do 5. maja 2011, radio sam 400 sati na otkrivanju počinilaca. Da je crni Ciganin u pitanju, ja bih pomogao. Načelnik Jokić mi je rekao da pređem na rasvjetljavanje ubistva Ivana Šćepanovića 27. januara 2011, i od tada nijesam radio na slučaju ubistva Bećirovića", rekao je Golubović.
Odgovarajući na pitanja advokata Rajka Danilovića, punomoćnika porodice Bećirović, inspektor je naveo da je imao dijalog sa Bećirovićem nakon što je zabranio svima da koriste teretanu u hotelu.
“Bećirović je bio u stalnom društvu sa šefom ANB-a za Budvu Vrbicom, i on bi se sigurno žalio na Đoku da je imao svađu samnom”, tvrdi Golubović.
Na pitanja advokata Branislava Lutovca, branioca okrivljenog Šaranovića, svjedok Đoka Golobivić je pojasnio zašto nije radio na ovom predmetu.
"Kružile su neke priče i ogovoranja o meni da sam ja čuo pucnje, pa sam bio spreman da se na svoju inicijativu podvrgnem poligrafskom testiranju. Poslao sam pismo pomoćniku načelnika Uprave policije Milanu Tomiću, da ja Đoka Golubović sam spreman da idem na poligrafsko testiranje i na moj lični zahtjev je to urađeno, i da dam krv da se uradi moj DNK profil u Forenzičkom centru u Danilovgradu, što je na moje insistiranje i urađeno”, istakao je Golubović.
Svjedok Jezdimir Bećirović ispičao je da je njegov brat od strica Dragan Bećirović pretučen 3. januara 2008, u povratku sa ručka iz restorana u blizini Kolašina.
"Vozio sam džip "tojota land kruzer", a samom su osim Dragana, bili i Vukota Popović, Momir Kljajić i Svetlana. Vozio sam lagano, kada je odjednom u blizini "Savrdaka" ubrzalo vozilo "čiroki" i naglo nas udarilo. Prvi napadač je bio Miroslav Rakočević i još 4-5 napadača. Čuli su se povici: "otvarajte vrata pobićemo vas". Jedan od napadača je sjekirom udario u šoferšajbnu, da je ona pala meni u krilo. Zatim, Rakočević sa pištoljem u ruci dolazi na moja vrata, a potom odlazi pozadi i tim pištoljem udara Bećirovića po glavi. Čuo sam i pucanj. Oni izvlače Dragana vani i udaraju ga, a među napadače prepoznao sam Vinetu Strugara, Radula Dožića i Rakočevića. Bio sam u šoku, tako da odmah nisam ni pozvao policiju“, rekao je Bećirović.
On je na pitanje državnog tužioca Suzane Milić, na radu u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, rekao da je povodom ovog događaja saslušavan sam kod sudije Grujića u Osnovnom sudu u Kolašinu, ali da tada iz straha nije prepoznao napadače.
"Rekao sam da ne znam ko su napadači, jer me bilo strah da me ponovo ne napadnu. Dragan me savjetovao da ne govorim ko su napadači zbog moje bezbjednosti“, rekao je Jezdimir Bećirović.
Prema navodima optužnice, Marko M. Šaranović je 10. aprila 2011, oko 2.40 časova u naselju Golubovina u Budvi, zajedno sa NN licem ili više njih, umišljajno na podmukao način ubio Dragana Bećirovića. Optuženi je pucao na Bećirovića u cilju stvaranja uslova za uspješno izvršenje naručenog ubistva i savladavanja eventualnih prepreka u vidu fizičkog otpora oštećenog lično i posredstvom drugih osoba. Okrivljeni Milan Bulatović od 10. aprila 2011, do 22. januara 2015, iako je znao da je Šaranović izvršio ubistvo, nije prijavio nadležnim organima, čime je počinio krivično djelo neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca krivičnog djela.
Sud izdvojio dio MTN
Vijeće sudije Predraga Tabaša juče je prihvatilo predlog advokata Marka Radovića, branioca okrivljenog Milana Bulatovića, iz iz spisa predmeta izdvojilo dio podataka koji su prikupljeni primjenom mjera tajnog nadzora.
"Ovi dokazi prikupljeni primjenom MTN, ne mogu se koristiti u ovom postupku protiv Milana Bulatovića, za krivično djelo “neprijavljivanje učinoca”, jer to nije krivično djelo na koje se primjenjuje MTN, jer nije propisana kazna zatvora od 10 godina ili više i nije izvršeno na organizovan način. Zbog toga obrana predlaže da ih sud izdvoji iz spisa predmeta”, kazao je Radović.
Tužilac Suzana Milić se protivila, ocijenivši da je neosnovan predlog odbrane.
Bonus video:
