Svetozar Marović ih ucjenjivao da ne traže Acu Đukanoviću novac?

Marović tražio od Jadranke Kuljače da odustane od novca, “jer će na taj način omogućiti svom suprugu bolji tretman”
315 pregleda 24 komentar(a)
Svetozar Marović, Rajko Kuljača, Foto: Savo Prelević
Svetozar Marović, Rajko Kuljača, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 23.01.2018. 15:01h

Tast Rajka Kuljače, Budvanin Stevo Radača, tražio je od Prve banke da mu vrati 2,100.000 eura, koje su mu, kako tvrdi, oduzeli na prevaru.

Prvu banku kontroliše biznismen Aco Đukanović, brat Mila Đukanovića, predsjednika Demokratske partije socijalista i bivšeg crnogorskog premijera.

Radača je u junu 2016. godine tužio Prvu banku, svoju kćerku Jadranku Kuljaču, i unučad.

Pripremno ročište održano je juče u podgoričkom Osnovnom sudu, jer je predmet do sada zaduživalo troje sudija.

U tužbi, u koju su “Vijesti” imale uvid, piše da je Radač početkom 2007. godine za 2.100.000 eura prodao zemljište preduzeću Property Investments.

Neformalno, iza te kompanije stoji nekadašnja savjetnica Svetozara Marovića - Olivera Ilinčić.

Ugovorom je određeno da se kupoprodajna cijena isplati najkasnije za 45 dana - i to 500.000 na račun Jadranke Kuljače i po 800.000 eura na račune Radačevih unuka.

U tužbi, koju je podnio preko advokata, piše da je Budvanin smatrao da će na taj način bolje sačuvati novac:

“Tim prije što su njegovi unuci u to vrijeme bili maloljetni”.

Dodaje se da je novac u cjelosti isplaćen, ali ne kako je to tražio Radača, već tako što su 13. marta 2007. godine Prva banka, njegova kćerka i unuci zaključili ugovore o štednom ulogu. Pojašnjeno je da je prevara otkrivena nakon upornog insistiranja Radača da mu pruže bilo kakav dokaz o njegovom novcu.

Jadranka Kuljača tada mu je priznala da je novac uložila kao njenu i štednju njene djece i oročila ga na tri godine uz kamatu od osam odsto. Ocu je tada ispričala i da se sa Prvom bankom dogovorila da im isplaćuju godišnju kamatu, ali da su tada nastupili problemi, jer je Svetozar Marović ucjenjivao.

U tužbi piše da je u to vrijeme uhapšen Radačin zet, nekadašnji gradonačelnik Budve, Rajko Kuljača, a da su Jadranku počeli da ucjenjuju i prtiskaju sa svih strana.

“Posebno Svetozar Marović - da odustane od cjelokupnog novca, jer će na taj način omogućiti svom suprugu bolji tretman i pravnu zaštitu, a da u protivnom ona ili djeca mogu snositi posljedice. U takvim uslovima tužena Kuljača Jadranka je pokušavala zaštiti novac svoga oca ali nije uspjela”, piše u tužbi.

Dodaje se da je Jadranka Kuljača na nagovor rukovodilaca Prve banke, njihovog izvršnog direktora i punomoćnika potpisala ugovor o oročenom depozitu, čije značenje nije ni znala. U tužbi piše da joj je bilo sumnjivo što je ugovor datiran na 2007. godinu, a potpisala ga je 2010. godine, kada joj je suprug bio u zatvoru.

“U to vrijeme izvršni direktor banke bio je Drecun Dragan, a druga osoba koja je imala najaktivniju ulogu u ubjeđivanju i falsifikovanju dokumentacije bio je šef pravne službe”, piše u tužbi, u kojoj ističu da podatak da imenovani 2007. nijesu bili zaposleni u banci pokazuje koliko je sve imalo organizovan i prevaran odnos.

“Kad je shvatila da je umiješana u kriminalne radnje raznih lica, obraćala se više puta prvotuženom da joj se vrati novac, na koje dopise prvotuženi nije ni odgovarao. Tek izlaskom supruga drugotužene iz Istražnog zatvora i njegovog saznanja ko je i na koji način zloupotrijebio njegovu porodicu, počeli su sa agresivnijim zahtjevima, zahvaljujući kojima su dobili dokumentaciju, koje su sve vrijeme bili lišeni i u koju nijesu imali nikakvog uvida. To se pravdalo objašnjenjem da je njihov novac siguran, ali zbog nekih poslovnih promašaja prvotuženog, njihov novac je 'pozajmljen' radi saniranja štete nastale u tim tranksacijama”, piše u tužbi.

U tužbi piše da je Kuljača iz te dokumentacije vidjela da većinu ona i njena djeca nijesu potpisali, da je falsifikovan njihov potpis i datumi koji su antidatirani.

“Iz dobijene dokumentacije može se utvrditi da su tuženi prihvatili da novac koji je bio uplaćen na njihove račune, može da se koristi kao namjenski depozit - kolateral za kredit izvjesnog Mugoša Zorana, kojega niko iz šire porodice tužioca i drugotužene ne poznaje”, piše u tužbi.

Među dostavljenom dokumentacijom su su ugovori o oročenom depozitu, koji su 13. marta 2007. navodno potpisala Kuljačina tada maloljetna djeca.

“Što je apsurdno i besmisleno, ali i dokaz o aktivnostima koje su preduzimane da se novac tužioca oduzme i ostane prvotuženom”.

U tužbi se navodi da je iz dobijene dokumentacije Radač utvrdio da je Prva banka sa Zoranom Mugošom 28. septembra 2007. godine zaključila ugovor o nenamjenskom kreditu - na iznos od 2.043.227,78 eura, sa rokom vraćanja tri mjeseca:

“Što znači da je ugovor fiktivan i da je tuženi I reda još prilikom zaključenja ugovora o štednji imao namjeru da tužiočev novac prisvoji na prevaran način, a izvjesni Mugoša Zoran je poslužio samo kao pokriće ovih kriminalnih radnji”.

Tužilac, dodaje se, ima pravni interes da se utvrdi apsolutna ništavost svih ugovora koje su tuženi zaključili:

“Jer su sve te kriminalne radnje, manipulacije i ucjene, preduzete da bi se njegov novac oduzeo i postao imovina prvotuženog”.

“Ovakav način poslovanja prvotuženog je inače dobro poznat široj javnosti i postoji više sudskih sporova u kojima zloupotrijebljeni i prevareni klijenti pokušavaju da vrate svoj novac”, piše u tužbi, u kojoj se dodaje da ne mogu dostaviti originalnu dokumentaciju jer je ona u Prvoj banci i Specijalnom tužilaštvu.

Sutkinja Jelena Anđelić naložila je da se za sljedeće ročište, zakazno za 5. mart, od Prve banke pribavi originalna dokumentacija.

Naložila je i da se u svojstvu svjedoka saslušaju Radač, njegova kćerka Jadranka Kuljača, Drecun i Jelica Petričević.

Bonus video: