Talentom i peglom oživljena stara tehnika

Enkaustika je prastara tehnika slikanja voskom i pigmentom uz pomoć toplote, a zahtijeva papir koji ne upija boju
898 pregleda 3 komentar(a)
Spomenka Jeličić, Foto: Svetlana Mandić
Spomenka Jeličić, Foto: Svetlana Mandić
Ažurirano: 23.11.2014. 19:55h

Da pegla ne mora biti simbol ženske potčinjenosti već sredstvo za stvaranje umjetnosti, novinarki “Vijesti “ pokazala je Spomenka-Cica Jeličić iz Nikšića. Njoj pegla, između ostalog, služi i za slikanje.

"Prošle godine sam na televiziji vidjela jednu ženu kako nanosi voštane boje na peglu, a zatim na papir. Zainteresovala me ta tehnika koja se zove enkaustika. To je prastara tehnika slikanja voskom i pigmentom uz pomoć toplote“, objašnjava Jeličić, nekadašnja glavna laborantkinja u Brezoviku, a sada penzionerka.

Za slikanje enkaustikom potrebna je pegla, ne na paru, papir koji ne upija boju, voštane boje, talenat i volja.

"Potreban je papir koji ne upija mnogo boje. Najbolji je fotografski, mada može da posluži i papir od kalendara. Pegla mora biti zagrijana na manju temperaturu, tek toliko da rastvori boju, jer veća temperatura bi ukovrdžala papir“, objašnjava Spomenka dok slika.

Motivi na njenim slikama su uglavnom iz prirode, mada priznaje da kada počne da slika nikada ne zna šta će ispasti. Zavisi od nanosa boja i inspiracije.

"Ako idete u detalje onda vam za sliku treba malo više vremena. U svakom slučaju, pored svih obaveza koje imam, dnevno se može uraditi jedna slika. Do sada sam ih uradila oko stotinu“, kaže Spomenka koja je ljetos imala i prvu izložbu.

Rad koji je nastao tokom razgovora sa novinarkom "Vijesti"

Nikšićanima je pokazala oko 40 slika i potrudila se da im približi “umjetničko peglanje“. Najvjerniji posjetioci dobili su na poklon sliku.

"Željela sam da vidim koliko će ljudi doći na zatvaranje izložbe i da bi ih 'natjerala' kazala sam da će ko god dođe dobiti na poklon sliku koju izbabere. Ali kako smo mi mi, desilo se da je na otvaranju došlo puno ljudi, a na zatvaranju svega njih nekoliko. Mnogi od njih su prečuli da će dobiti sliku“, kaže umjetnica koja je shvatila da su pokloni izgubili vrijednost.

"Prije sam dosta toga poklanjala ali vidim da se to ne isplati. Jedino onaj ko plati zna to i da cijeni“, kroz osmjeh kaže Spomenka dok sliku privodi kraju.

Iako bi voljela da radove što češće izlaže, mnogo više bi je obradovalo da enkaustiku približi ljudima, prije svega ženama, i da im pokaže da "peglanje" može biti zanimljivo i zabavno.

"Ljudima nije jasno kako to da bez nacrta slikam i da peglom mogu uraditi sitne detalje. Voljela bih da ovu tehniku približim ženama, da im pokažem kako se to radi, pa možda odluče da slobodno vrijeme poklone sebi i iskoriste ga na način što će slikati tehnikom koja je zanimljiva i koja opušta. Voljela bih da im pokažem da se od ničega može napraviti nešto“, zaključila je Jeličić.

A da se zaista od ničega može napraviti nešto uvjerila se i potpisnica ovih redova kojoj je Spomenka poklonila sliku nastalu tokom obavljenog razgovora.

Otkrivanje i usavršavanje

Enkaustika je stara antička tehnika slikanja vrućim voskom. Rimske enkaustike su otkrivene u zatrpanim gradovima u Pompeji i Herakleumu, u enterijerima njihovih objekata.

Poznato je da su stanovnici mjesta Al Fajum, današnjeg sjevernog Egipta, na poklopcima sarkofaga slikali portrete pokojnika u tehnici enkaustike. Najpoznatija slika iz toga perioda, stara 1800 godina, je portret dječaka. Tehnikom enkaustike slikane su i prve ikone, poput Bogorodice sa Isusom u ranom vizantijskom dobu.

Početak korišćenja tempera “ugasio” je enkaustiku, a novo interesovanje za nju javilo se u XVIII vijeku kada su vršena arheološka iskopavanja zidnih slika u Pompeji i Rimu i otkrivanja Fajumskih portreta. Izgleda da je enkaustika ponovo otkrivena i usavršena.

Brojni talenti nekadašnje glavne laborantkinje

Kao mala radila je goblene, od tetke u Osijeku, gdje je završila srednju medicinsku školu, naučila je da hekla i šije, mada se šivenjem bavi samo po potrebi jer to ne voli. Ne voli crtane goblene već samo Vilerove, a najveći koji je uradila je “Tajna večera“, goblen dug tri metra.

Završila je nižu muzičku školu odsjek violina, svirala u gradskoj muzici saksofon, bavila se glumom, vjerujući da će joj to biti i buduće zanimanje. Završila u Brezoviku gdje je radila od 1969. godine do penzije.

"Kada sam počela da radim u Brezoviku odjeljenja su uglavnom držale časne sestre. One su nas naučile da budemo vrijedne“, kaže nekadašnja glavna laborantkinja u Brezoviku.

Bonus video: