Sudovi za prekršaje tokom 2016. godine izrekli 117 mjera zabrane uznemiravanja i uhođenja, 31 nasilnik je morao da napusti porodični stan, a njih 45 je dobilo zabranu približavanja, a 107 je završilo iza rešetaka.
To je u razgovoru za “Vijesti” kazao predsjednik Višeg suda za prekršaje Milivoje Rašović.
On je rekao da su predmeti nasilja u porodici izuzetno osjetljivi, da imaju poseban tretman i rješavaju se u hitnom postupku.
Rašović je kazao da su sudovi za prekršaje u toku 2016. godine imali u radu ukupno 2.073 predmeta iz oblasti Zakona o zaštiti od nasilja u porodici:
“O čega 1.226 Sud za prekršaje u Podgorici, 420 Sud za prekršaje u Budvi i 427 predmeta Sud za prekršaje u Bijelom Polju. Ukupno je završeno 1.573 predmeta ili 75,88 odsto, od čega u Sudu za prekršaje Podgorica 904, u Sudu za prekršaje Budva 315 i u Sud za prekršaje Bijelo Polje 354 predmeta”, kazao je Rašović.
U tim predmetima izrečeno je 489 novčanih kazni, 107 zatvorskih, 177 uslovnih osuda, 94 opomene, devet vaspitnih mjera:
“U 33 predmeta je odbačen zahtjev, u 104 predmeta je obustavljen postupak, u 489 predmeta donijeta oslobađajuća odluka, dok je u 71 predmetu riješeno na drugi način”, objasnio je Rašović.
Dodao je da su u tom periodu izrečene 252 zaštitne mjere:
“Trideset jedno udaljenje iz stana ili drugog prostora za stanovanje, 45 zabrana približavanja, 117 zabrana uznemiravanja i uhođenja, 23 obavezno liječenje alkoholičara od zavisnosti, 13 obavezno liječenje od zavisnosti od droga, 13 obavezno psihijatrijsko liječenje u zdravstvenoj ustanovi, sedam obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi i tri obavezni psihosocijalni tretman”, kazao je on.
Rašović je objasnio da je od 2010. godine ukupno bilo oko 8.300 predmeta iz Zakona o zaštiti nasilja u porodici.
“U zadnjem, trogodišnjem periodu bilo je oko 5.600 tih predmeta. Imali smo mi i ranije te predmete, ali su se oni rješavali u okviru javnog reda i mira. U ranijim predmetima, prije donošenja Zakona o zaštiti nasilja u porodici, svi predmeti su se isključivo oslanjali na stanje u porodici. Nije bilo adekvatne državne zaštite i ako vam nije pružila zaštitu porodica, mogli ste da radite šta hoćete, svi su dizali ruke i od žrtava i nasilnika”, kazao je Rašović.
On je rekao da je manji procenat nasilja nad muževima, a veći nad ženama.
Ističe da je ranije bilo slučajeva da muškarci u sudnici predstavljaju da su tukli žene više nego što jesu.
“Jednostavno, muž se nije libio da kaže da je udario ženu, čak je više predstavljao da je tukao nego što je bilo u prijavi, ali svijest ljudi se promjenila”, kazao je on.
Objašnjava da izricanje mjera u tim predmetima ima posebnu težinu.
“Vi na osnovu nečije prijave morate da udaljite osobu iz stana. To se ne dešava u porodicama koje imaju sređene odnose, obično prijava dođe poslije dugo maltretiranja i tu postaju vješti i nasilnik i žrtva. Ima dosta slučajeva da prijavu podnosi onaj ko prvi dođe do policije, tako da je na sudijama da na vispren način dođu do istine”, kazao je on.
Dodao je da je tanka granica između nasilja koje se tretira kao prekršaj i onog koje se tretira kao krivično djelo.
Istakao je da je u sudovima za prekršaje tokom 2016. godine bilo u radu oko 105.000 predmeta, odnosno da je svaki sudija postupao u oko 2.000 predmeta, a najčešće su odlučivali o prekršajima iz Zakona o bezbjednosti saobraćaja. Tih predmeta bilo je 40.430. Tokom 2016. godine sudovi za prekršaje naplatili su 4.435.745,70 eura novčanih kazni i troškova postupka.
Rašović ističe da su tokom 2016. godine postupali u predmetima iz preko 120 oblasti.
“Najviše ih je bilo iz oblasti zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima - 40.430 predmeta. Iz Zakona o javnom redu i miru bilo je 4.035 predmeta ili 7,25 odsto, a Zakona o zaštiti nasilja u porodici 2.103 ili 3,78 odsto, Zakona o PDV-u 1.615, odnosno 2,90 odsto, Zakona o sprečavanju u korupcije 787 ili 1,41 odsto, dok je na ostale oblasti otpalo oko 12,05 odsto”.
Objašnjava da su tokom 2016. godine bila 105.802 predmeta u postupku suđenja i postupku izvršenja, te da je taj posao radilo 57 sudija, koliko ih ukupno ima u sudovima za prekršaje i Višem.
“Ima neriješenih predmeta, na nivou godine završi se 60 i nešto odsto, a ostalo se nužno mora prenositi u sljedeću godinu. To samo po sebi, zbog kratkih rokova, nosi i nužnost zastarijevanja postupka, bez obzira da li se preduzeo maksimum”, kazao je Rašović.
Istakao je da je činjenica su du sudovi za prekršaje opterećeni velikim brojem predmeta - u 2015. godini imalu su ukupno u radu 101.392 predmeta, a na kraju devetomjesečnog perioda u 2017. godini broj predmeta u radu iznosio je 86.186.
“U ovim predmetima postupa ukupno 50 prvostepenih sudija (uključujući tri predsjednika prvostepenih sudova za prekršaje), dok u postupku po žalbi odlučuje Viši sud za prekršaje Crne Gore koji ima šest sudija i predsjednika”, kazao je on.
Dodao je da su sudovi za prekršaje posljednjom reformom centralizovani - Sud u Bijelom Polju za sjever, u Podgorici za centralnu regiju i u Budvi za južnu regiju.
“Mi smo krovna insitucija u prekršajima, što se tiče redovnog postupka, to se sa nama završava. Međutim, postoje vanredna pravna sredstva - zahtjevi za ponavljanje prkršajnog postupa i zahtjevi za zaštitu zakonitosti koji može podnijeti vrhovni državni tužilac”, kazao je on. Istakao je da je nesporno da su sudovi za prekršaje u 2016. godini, u odnosu na 2015. godinu, i pored velikog broja predmeta u radu (105.802 predmeta) i povećanja broja predmeta u radu u odnosu na 2015. godinu za 4.410, uspjeli da završe 63.457 predmeta:
“Pri čemu su sudovi pojedinačno po svim vrstama predmeta uspjeli da ostvare značajna povećanja u broju završenih predmeta, kako u redovnom, tako i u izvršnom postupku, dok je Viši sud za prekršaje Crne Gore imao stoprocentno rješavanje. Na kraju 2016. godine ostalo je neriješeno 42.193 ili 39,88 odsto predmeta dok je taj podatak u 2015. godini iznosio 50.235, a što je najbolji pokazatelj velikog povećanja ažurnosti na svim nivoima, pri čemu je stopa ažurnosti u sudovima iznosila preko 100 (Sud za prekršaje u Podgorici 116,87, Sud za prekršaje u Budvi 115,53, Sud za prekršaje u Bijelom Polju 105,56 i Viši sud za prekršaje od 101,78)”, kazao je Rašović.
Nasilnici u porodici, nezaposleni u 59,50 odsto slučajeva
Prema raspoloživim podacima sudova za prekršaje, rađenom na uzorku od 1.526 nasilnika odnosno 85,34 odsto od ukupnog broja nasilnika u završenim predmetima, 908 ili 59,50 odsto su nezaposlena lica.
Na uzorku od 1.056 nasilnika ili 59,06 odsto od ukupnog broja nasilnika, 399 ili 37,78 odsto ima osnovno obrazovanje, 559 ili 52,93 odsto srednje, dok 98 ili 9,28 odsto ima višu ili visoku stručnu spremu, pokazuju podaci Višeg suda za prekršaje.
Prema istim podacima ukupno je bilo 1.863 različitih žrtava nasilja.
Od čega 1.700 ili 91,25 odsto punoljetnih i 163 ili 8,74 odsto maloljetnih.
Od ukupno 1.700 punoljetnih žrtava nasilja u 1.143 slučaja ili 67,23 odsto su to bile žene i u 557 slučajeva muškarci.
Od ukupno 163 maloljetne žrtve nasilja u 98 slučajeva su žrtve bile muškog pola i u 65 slučajeva ženskog pola”.
U Bijelom Polju bila su 162 predmeta iz oblasti nasilja u porodici, u Beranama 113, Pljevljima 58, Rožajama 15, Kolašinu 17, Mojkovcu 39, Žabljaku osam i Plavu 15.
Najviše porodičnog nasilja prijavljeno je u Podgorici.
U glavnom gradu bilo je 956 tih predmeta, u Danilovgradu 20, Cetinju 27 i Nikšiću 223.
Zbog nasilja u porodici na primorju prednjači Bar sa 207 predmeta. Zbog nasilja u porodici procesuirana su 93 u Herceg Novom, 62 je bilo u Budvi, 34 u Kotoru i 24 u Ulcinju.
Nemoguće je da se zaviri u neplaćene novčane kazne
Neovlašćeno provjeravanje registra kazni ostavlja trag i Ministarstvo pravde uvijek može otkriti ko je od zaspolenih u sudovima za prekršaje “virio” u neplaćene novčane kazne.
“Mi smo korisnici registra koji vodi Ministarstvo pravde. Svaki sud za potrebe sudskog postupka ima uvid u prekršajnu evidenciju i svako lice koje radi na registru novčanih kazni ima svoju šifru. Regsitar je tako napravljen da ima detaljnu istoriju postupka i uvijek se zna ko je i u kom momentu ušao u registar, koje je podatke unio ili koristio”, objašnjava sudija Višeg suda za prekršaje Saša Šimun.
Svi su zaduženi šiframa i, kazao je Šimun, zaposleni - sudije, saradnici i savjetnici, ne smiju pristupati registru ukoliko to nije za potrebe sudskog postupka.
“Ne smije nedozvoljeno da se pristupa, iako su to ljudi koji imaju stalan pristup registru. U svakom slučaju, iako to neko uradi, uvijek se zna ko je ušao da traži podatke, jer je program tako detaljan, da se u Ministarstvu pravde uvijek može utvrditi ko je, sa mreže državnih organa zloupotrijebio ovlašćenja i bespotrebno pristupio registru”, kazao je Šimun.
Bonus video:
