Umjetnost Mirka Brkuljana: Doza spektakla i pompeznosti

Može se zaključiti da gotovo sve njegove radove karakteriše određena doza suzdržane melanholije, a istovremeno, on intuitivno, u sva svoja nadahnuta ostvarenja, unosi neku vrstu dodatnog značenja, zapravo određenu satiričnost i blagi humor
50 pregleda 1 komentar(a)
otvaranje u umjetničkom paviljonu Mirko Brkuljan, Foto: Slobodan Slovinić
otvaranje u umjetničkom paviljonu Mirko Brkuljan, Foto: Slobodan Slovinić
Ažurirano: 06.06.2016. 07:03h

Povodom veoma značajnog crnogorskog jubileja, decenije od obnove nezavisnosti i hiljadu godina državnosti, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore, sredinom maja ove godine, u organizaciji JU “Zahumlje” iz Nikšića, u Umjetničkom paviljonu u Podgorici, organizovana je samostalna izložba slika i instalacija, pod nazivom “Kucanje po memoriji i igra”, crnogorskog umjetnika Mirka Brkuljana (Nikšić, 1948). Brkuljan je završio (1977) Nastavnički fakultet, likovni smjer u rodnom gradu, u slikarskoj klasi profesora Nikole Gvozdenovića. Do sada je imao sedam samostalnih, učestvovao je na više kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu, a stalno živi i stvara u Nikšiću. Aktuelnu izložbu prati kolorni katalog sa uvodnim tekstovima istoričarki umjetnosti Anastazije Miranović, Ljiljane Zeković i Ljubice Miljković, te programskim saopštenjem autora o vlastitom umjetničkom konceptu.

U reprezentativnim izložbenim prostorima ULUCG-a, prezentirano je dvadesetdvije slike galerijskog i velikog formata, ostvarenih uljanom tehnikom na prepariranom platnu, koje su nastale u prethodne četiri decenije, te jedna veoma interesantna i vrlo efektna instalacija, koja je postavljena u glavnoj sali, a koncipirana je u skorijem periodu. Recentna izložba, otvorena je svojevrsnim baletskim hepeningom i kazivanjem slikarskog maga sa izdignutog pijedastala. Umjetnost Mirka Brkuljana pripada figuralnoj sferi, zapravo u središtu njegovih slikarskih eksplikata je ljudsko stvorenje, ili kako umjetnik tumači, “čovjek je običan pion na velikoj svjetskoj šahovskoj pozornici”. Brkuljan svoje inspirativne pobude, posebno crpi iz dvije veoma specifične oblasti, to su prje svega šahovska doktrina i sve što je vezano za tu čudesnu drevnu igru, te muzička vještina, muzika i igra, sa brojnim atributivnostima. Istovremeno, paradigmatske poticaje on pronalazi u opsežnim ljudskim i profesionalnim specifikumima, koji egzistiraju u njegovom okruženju. Kada se dublje sagleda prezentirana eksplikacija, može se reći da ona sobom nosi određenu dozu spektakla i pompeznosti, te da njegovu cjelokupnu slikarsku poetiku, karakteriše naglašena stilizacija oblika, formi i intenziviranje kolornog spektra, upravo poput koncepta koji je vezan za klasičnu animaciju i stripovsku produkciju.

Mirko Brkuljan na svojim eksplikatima, najčešće prikazuje unisonu, posebno kostimiranu figuru, sa namjerom da maksimalno istakne karakteristiku i zanos persona koje se bave određenim specifičnim aktivnostima. Tako su nastali njegovi rani eksplikati, “Kritičar”, “Šahista”, “Violinista”, “Demagog”, “Filozof”, “Mladi muzičar”, “Veliki režiser”. Istodobno, uz svaku pojedinačnu figuru, osim veoma interesantnog mizanscena, prikazan je prateći instrumentarij koji je u funkciji djelatnosti, kao što su, knjiga, pero, šahovske figure, tabla, violina, gitara, truba, saksofon, fanfara. Svakako, Mirko Brkuljan sa velikim kreativnim oduševljenjem, koncipira i slike na kojima su prikazane dvije, tri i više figura, koje djeluju u pojedinačnim aktivnostima, ili su pak sve usmjerene ka zajedničkoj rezultanti. U tom segmentu, najznačajnija su njegove velike kompozicije, “Kucanje po memoriji i igra”, “Tajna večera za treći milenijum”, “Nebeski trubači”, “Muzika”.

Može se zaključiti da gotovo sve njegove radove karakteriše određena doza suzdržane melanholije, a istovremeno, on intuitivno, u sva svoja nadahnuta ostvarenja, unosi neku vrstu dodatnog značenja, zapravo određenu satiričnost i blagi humor. Sva njegova slikovita djela, odlikuju se izbalansiranim i uravnoteženim crtačko-kompozicionim rješenjima, u kojima su posebno istaknuti glavni i vodeći protagonisti.

Upravo te noseće, centralne figure, on prikazuje sa posebnom pažnjom, dovodeći njihov zamah, pokret i kretnju, do barokiziranih deformiteta. Slikajući brojne figure u svojim specifičnim scenskim prizorima, Mirko Brkuljan naglašava volumenoznost, trodimenzionalnost i opštu prostornost, ali bez dubokih i produženih vizura.

Na samom kraju treba konstatovati, da je slikar Mirko Brkuljan, svojom vrlo sadržajnom izložbom, hepeningom, plesom i muzikom, priredio javnosti, odista nesvakidašnji ugođaj.

Intenzivirani i rezonantni hromatski sklopovi

Posebna karekteristika mnogih njegovih likovnih ostvarenja, a osobito najnovijih su veoma intezivirani i rezonantani hromatski sklopovi, u kojima preovladavaju oni komplementarni.

Takođe, Mirko Brkuljan maksimalno forsira kvadratično-šahovsku crno-bijelu i kolorisanu podjelu, kojom sugeriše perspektivna skraćenja.

U njegovim brojnim scenama, osim muzičkih instrumenata, prisutne su šahovske figure, koje očigledno imaju specifičnu simboliku, a pioni su osobito prisutni gotovo u svakom slikanom prizoru. Upravo njegova centralno prezentirana instalacija, koja je značajno podigla ukupan nivo kreativno-likovnog doživljaja, supstituisana je oslikanim, kvadratično-kockastim kombinacijama i crno-bijelom bazičnom podlogom.

Bonus video: