Uzbudljiva potraga za ratnim zločincima

Jedan od njegovih interesantnijih naslova je svakao “Dosije Odessa”. To štivo napisano davne 1972. godine počinje predgovorom: “ODESSA, reč iz naslova knjige, ne označava niti grad u južnoj Rusiji niti mali grad u Americi. Označava reč sastavljenu od šest početnih slova, što na nemačkom znači Organisation der ehemaligen SS-Angehörigen”
295 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 13.10.2018. 10:32h

Proteklih sedmica Crnom Gorom distribuirane su knjige engleskog pisca Frederika Forsajta. Naslovi kao što su “Psi rata”, “Lista za odstrel“, “Dosije Odessa“ i “Operacija Šakal“ zainteresovali su sve ljubitelje trilera na ovdašnjim prostorima.

Forsajt (1938) je čovjek nesumnjivo bogatog životnog iskustva: bio je jedan od najmlađih pilota RAF-a, radio je kao dopisnik Dejli presa, a zatim Rojtersa, prvo iz Pariza, a onda iz Istočne Njemačke i Čehoslovačke. Svoju novinarsku karijeru nastavio je kao reporter BBC. Izvještavao je o građanskom ratu u Nigeriji, u samoproglašenoj republici Bijafri. Bogato znanje koje je stekao sa prostora Evrope, Bliskog Istoka i Afrike kao i poznavanje nekoliko svjetskih jezika pomogla su mu da piše autentične i uzbudljive političke trilere i zadobije laskavu titulu oca političkog trilera.

Jedan od njegovih interesantnijih naslova je svakao “Dosije Odessa”. To štivo napisano davne 1972. godine počinje predgovorom: “ODESSA, reč iz naslova knjige, ne označava niti grad u južnoj Rusiji niti mali grad u Americi. Označava reč sastavljenu od šest početnih slova, što na nemačkom znači Organisation der ehemaligen SS-Angehörigen”. Na našem jeziku to je naziv za “Organizaciju bivših pripadnika SS-a”.

Na tamnim koricama knjige oivičene srebrnim odsjajem su zastrašujuće dvije munje, sinonim za nečovječnost kakvu nije i neće posjedovati nijedna druga organizacija prije i poslije njih.

SS tj. Šucštafel bila je vojska unutar vojske, država unutar države, osmišljena od strane Adolfa Hitlera, a vođena od strane Hajnriha Himlera. U izvršavanju različitih zadataka njeni pripadnici su organizovali i izvršili ubistva oko četrnaest miliona ljudi, od čega je, grubo rečeno, stradalo šest miliona Jevreja, pet miliona Rusa, dva miliona Poljaka, pola miliona Roma i pola miliona ostalih. Pred sam kraj rata njeni najstariji članovi, prilično svjesni da je rat izgubljen i ne gajeći iluzije da će civilizovani ljudi gledati sa razumjevanjem na njihove postupke kada dođe do konačnog obračuna, stvorili su tajnu organizaciju kako bi nestali i osnovali novi život. U tom cilju ogromne sume zlata su prokrijumčarene i deponovane na brojne bankarske račune, pripremljeni su lažni dokumenti i otvoreni kanali za bjekstvo. Kada su Saveznici konačno pokorili Njemačku većina masovnih ubica je već bila otišla iz zemlje.

Organizacija koja je formirana da obezbjedi njihovo bjekstvo bila je ODESSA. No mnogi nisu ni napuštali Njemačku birajući da ostanu skriveni ispod lažnog imena i sa lažnim dokumentima dok su se neki vratili zaštićeni svojim novim identitetom. Glavni cilje ODESSE bio je petostruki: da rehabilituje bivše SS vojnike i da im poslove u novonastaloj Zapadnoj Njemačkoj, da ih uključi u politički život nove države, da plati najbolju moguću pravnu odbranu - advokate za svakog SS vojnika koji je izručen sudu i da osujeti planove Suda pravde da sudi na štetu bivših “Kamarada”, da pomogne bivšim SS-ovcima da se uključe u ekonomske poslove obnovljene zemlje i konačno da zagovaraju i šire među njemačkim narodom stanovište da SS nije činio niko drugi do obični vojnici koji su ispunjavali svoju dužnost prema Otadžbini, i da ni po što nisu zaslužili da budu progonjeni.

Bazirajući priču na ovim istorijskim činjenicama Forsajt radnju smješta u 1963. godinu kada glavni junak ovog trilera, dvadeset devetogodišnji novinar Piter Miler vozeći svoj jaguar XK 150 S u Hamburgu saznaje preko radija da je predsjednik Kenedi mrtav. Te iste noći dešava se i samoubistvo vremešnog njemačkog Jevrejina Solomona Taubera za kojeg će se ispostaviti, iščitavajući njegov privatni dnevnik da je bio zatočenik koncentracionog logora u Letoniji. Tim getom komandovao je sa crnim kožnim jahačkim bičem oberšturmfirer Eduard Rošman poznat i kao “Kasapin iz Rige”. Bio je to veliki sadista, reinkarnacija samog đavola, visoki i mršavi Austrijanac sa gotovo bijelom kosom zalizanom uz glavu, mračnog izraza lica, šiljatog nosa, tankih usana i bezizraznim plavim očima. Šokiran dnevničkim zapisima mladi reporter Miler odlučuje da započne samostalnu istragu jer pronalazi informaciju da je monstrum Rošman, odgovoran za smrt 80.000 ljudi, žena i djece ipak živ! Ide od kancelarije do kancelarije, posjećuje državnog tužioca, međutim niko nije spreman da traži ili goni bivše naciste. Istraga ga tako dovodi do poznatog bečkog lovca na naciste Simona Vizentala...

Kao svaki dobar triler i “Dosije Odessa” krasi kombinacija neizvjesnosti, nerješivosti i sumnje isprepletene sa napetim obrtima. Forsajt dobro koristi svoje iskustvo istraživačkog novinara tj. poznavanje obavještajnog miljea i primjenjuje miješanje fikcije sa stvarnim likovima i događajima. Ipak najveći uspjeh romana je što je izazvao veliku pažnju javnosti na dotada uglavnom ignorisane nacističke ratne zločince koji su se nalazili u bijekstvu ili na slobodi. Nedugo nakon što se knjiga pojavila, a ubrzo po njoj snimljen i istoimeni film, stvarni Eduard Rošman je izbjegao iz Argentine u Paragvaj gdje je i umro.

Galerija

Bonus video: