Kao drugu premijeru iz sopstvene pozorišne “proizvodnje”, napravljenu u koprodukciji sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem iz Beograda, ovogodišnji Grad teatar ponudio je Čehovljevog “Višnjika”, u režiji Dejana Mijača, koji je u nedjelju izveden na sceni Svetog Stefana.
Ovaj veliki projekat - djelo kultnog dramatičara, reditelj ogromnog pozorišnog autoriteta na ovim prostorima, glumci koji su “A” postavka svake značajne predstave u regionu, već u samom startu nagovještavao je da bi mogao biti jedan od simbola budvanskog festivala, ali i repertoara Velike scene JDP – a.
To se dokazalo na premijeri – “Višnjik” je podigao publiku na noge. Gledalište (u kome su bili mnogi predstavnici javnog i političkog života, ministar za kulturu Branislav Mićunović, visoki funkcioner DPS Svetozar Marović, gradonačelnik Budve Lazar Rađenović…), glumačku ekipu sa Jasnom Đuričić kao plemkinjom Ranjevskom, Jelenom Đokić kao Varjom, Svetozarom Cvetkovićem u ulozi Gajeva Leonida Andrejeviča, Nadom Šargin, Borisom Isakovićem, Brankom Cvejićem, Bojanom Dimitrijevićem, Nikolom Vujovićem, Hanom Selimović, Jelenom Petrović, Vlastom Velisavljevićem i Nebojšom Milovanovićem, ispratilo je oduševljenjem i višeminutnim ovacijama.
“Prije svega, vrlo je uzbudljivo tumačiti neki Čehovljev lik, takvu sudbinu žene kao što je Ljubov Andrejevna Ranjevska, i ogromno je zadovoljstvo, sreća i privilegija baviti se ovim velikim piscem, jer to nije baš tako učestalo na našim scenama”, kazala je “Vijestima” Jasna Đuričić, koju budvanska publika pamti iz “Montenegrina” Radmile Vojvodić, ali i brojnih gostujućih predstava, poput Šekspirove “Mere za meru”, takođe u režiji Dejana Mijača.
“Sve žene iz Čehovljevih komada su božanstvene – junakinja koju igram zove se Ljubov, znači ljubav, kod nje je srce prva stvar u životu, ona se vodi tim instinktom. Inače, i lično poštujem taj stav srca, iako se čini da su topli, plemeniti ljudi poput Ljubove uvijek gubitnici. Očigledno je da su ti njeni izbori vrlo nesrećni, nijedan nije pravi, ali ona ne žali zbog toga. To je ono što je divno, i što Ljubov čini velikom”, rekla je ona.
Glumac Boris Isaković, takođe dobri poznanik crnogorske publike, igra Lopahina Jermolaja, čovjeka ne samo Čehovljevog, nego čak možda više našeg, tranzicionog vremena, u kojem niču neki novi bogataši…
“Kako je rekao profesor Mijač, ovo je tranzicijski komad. Očigledno je da su lopahini u onom dobu prije dva vijeka možda bili pitomiji i negdje malo bolji od ovih naših, današnjih lopahina, ali i da je svijest i onda postojala da se svijet dijeli na nešto što je materijalno, i na ono duhovno, i Čehov je to zapisao, kako žargonski kažemo, “za vijek i vijekov”. Lopahin je, trenutno, naša sudbina, i možemo da vidimo kakav je sada taj naš život”, objasnio je Isaković “Vijestima” svoje viđenje komada.
Zanimljivo je da Nada Šargin ulogu Šarlote Ivanovne već drugi put igra u karijeri:
“Kada opet dobijete zadatak koji ste već imali, što se rijetko događa u karijeri, onda je to svakako veliki izazov – da napraviš nešto drugo, a što će i tebi i publici biti uzbudljivo. Moram iskreno da kažem da za Šarlotu – mađioničarku kako je sada igram, sve dugujem Dejanu Mijaču. On je smislio, iskreirao, tako da je moja uloga u stvari Mijač – vjerovatno je on želio da igra ovaj lik, ali ga je dao meni “, rekla je Šargin.
Čehovljeva komedija u četiri čina, kako je pisac svoj “Višnjik” odredio žanrovski, igra se na sceni Svetog Stefana i 19, 20. i 21. jula u 22 sata.
Bonus video:
