Za veliku umjetnost ne postoji kašnjenje

Ne postoji usko gledanje na Dona Patersona i njegovu poeziju. Jedan od slojeva je taj da on putem svoje poezije želi da prikaže fascinaciju škotskom geografijom, kazala je Bakić
74 pregleda 0 komentar(a)
Varja Đukić, Foto: Filip Roganović
Varja Đukić, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 27.09.2018. 06:52h

Različita dva majstorstva, spojena u jedno, promovisana su u utorak veče u knjižari Karver u Podgorici, primijetila je glumica Varja Đukić koja je bila moderator te večeri. U pitanju je jedno pjesničko i autorsko majstorstvo škotskog autora Dona Patersona i njegove zbirke “Lako prizemljenje” (Landing light), a drugo je prevodilačko majstorstvo Tanje Bakić koja je uspjela da savremenog i hermetičnog pjesnika lirički i poetično prevede a da njegova djela ne izgube smisao, hermetičnost i melodičnost koju im je autor dao.

U izdanju Ratkovićevih večeri poezije, ovo je ujedno i tek drugi prevod na crnogorski jezik škotskog poetsko-scenskog djela u regionu, a nakon “Scenaria” (The Script) Dženi Lindsi (koji je uradila Marija Krivokapić vanredni profesor na Univerzitetu Crne Gore, a koji je knjižara Karver u saradnji sa Britanskim savjetom i Kreativnom Škotskom, priredila za festival “Odakle zovem”, Podgorica 2018).

Paterson je za ovu knjigu, objavljenu 2003. godine, dobio dvije značajne književne nagrade “Whitbread Poetry Prize” i “T. S. Eliot”, koje predstavljaju najveće i najpriželjkivanije nagrade u Velikoj Britaniji.

“Paterson piše na engleskom i škotskom jeziku, a ovu knjigu je objavio 2003. godina i ona je tek ove godine stigla u Crnu Goru, znači nakon 15 godina. Uprkos tome, smatram da to nije veliko kašnjenje, zbog toga što postoji toliko velikih književnika koji još uvijek čekaju da budu prevedeni i svakako je uvijek veliki trenutak kada se neki ovako poznat i priznat autor objavi i u našoj zemlji. Uz to, smatram da za veliku umjetnost ne postoji kašnjenje”, počela je Bakić.

Nastavljajući sa tumačenjem pjesnikovog stvaralaštva ona je priznala da je i on sam u početku bio skeptičan kada je čuo za njeno interesovanje da prevede ovu zbirku. Ipak, kako su bili u stalnoj komunikaciji, a ona mu slala pitanja vezana za svaku nedoumicu koju je imala, istakla je da je Paterson ubrzo stekao puno povjerenje u njen rad dajući joj samo jednu smjernicu - da poezija ne izgubi smisao, što sa prevodima često biva slučaj.

“Prije svega Dona Patersona bih tumačila kroz nekoliko različitih nivoa ili slojeva. Ne postoji usko gledanje na njega i njegovu poeziju. Jedan od slojeva je taj da on putem svoje poezije želi da prikaže fascinaciju škotskom geografijom, udaljene predjele u Škotskoj - moreuze, arhipelage, jezera, prirodu... ‘Ling’, pjesma koja otvara ovu zbirku je ime jezera u Škotskoj, a on koristeći takvu i sličnu fascinaciju udaljenim predjelima, zapravo govori o ličnom i intimnom, o ljubavi i o regeneraciji”, kaže ona.

Drugi nivo sa kojeg se može posmatrati Patersonova poezija je onaj u kojem on govori o svojoj svakodnevici unoseći mitove i izmišljene stvari.

“Tu se osjeća i neka vrsta intelektualnog naboja. On se osvrće i na djela autora, postojećih i nepostojećih, ali i na djela muzičara, jer je i sam džez gitarista. Svakodnevica u njegovim pjesmama se vidi i u primjeru pjesme koja se zove ‘Kutija’ a ima oblik gitare. Taj intelektualzam, toliko nabijen, često vodi u hermetizam, zatvorenost, a čini se i da je sam autor hermetičan do iznemoglosti. Mislim, čak, i da takvim stilom želi da uništi čitaoca, na neki način, a mene zanima šta se krije iza svega toga”, priča Bakić.

U težini njegovih pjesama često su provučena i posebna i specifična značenja, kako od nepostojećih autora, spominjanja sinova u pjesmama koje pružaju dvosmislenost tumačenja, upotrebe mitova te nekad i dobro poznatih mjesta u Velikoj Britaniji.

“Prevod poezije je zaista zahtijevao razgovor sa njim, a velika prednost današnjice pri prevodu savremenih autora je što se sa njima može lako stupiti u kontakt. Takođe, smatrala sam, tokom prevođenja, da bi bilo dobro pružiti čitaocu više fusnota radi samog shvatanja pojmova i poezije, međutim on je striktno bio protiv toga. Tako sam se i sama zapitala: ‘Da li su poeziji potrebne fusnote?’”, zapitala se Bakićeva i otvorila temu za neko novo okupljanje.

“Bijela laž” - da li savršenstvo jedinstva zaista postoji

Kako se zapravo poezija tumači i kako se ona shvata na pravi način i koji bi način za shvatanje poezije mogao biti ‘pravi’ zapitala se i Varja Đukić. Tanja Bakić je zatim otkrila i neke pojedinosti o zbirci koju je prevela.

“Dok sam prevodila neke pjesme bilo je onih za koje je Don morao da mi objašnjava tačno stih po stih šta je želio da kaže i na šta je mislio koristeći svoje simbole. Na primjer, posljednja pjesma u ovoj zbirci ‘Bijela laž’ mi je bila najteža za prevesti, jer ona govori o nekoj platonskoj ljubavi, razaranju i patnji, savršenstvu jedinstva, pri čemu se postavlja pitanje da li ono zaista postoji. I dok sam prevodila to kazala sam Donu da mi je veoma teška na šta je on odgovorio da je i njemu samom teška”, otkriva Bakić i nastavlja:

“Bila je još jedna - ‘Lov’ - za koju sam stekla utisak da su dva čovjeka u stalnom sukobu, mraku, tumaraju i ne mogu da se nađu... Tada sam pitala Dona da li sam u pravu za način na koji doživljavam tu njegovu pjesničku riječ i ispostavilo se potpuno suprotno. Kazao mi je tada da se zapravo radi o čovjeku koji lovi minotaura, a na kraju tog lova zaključuje da zapravo ne lovi minotaura već samog sebe”, otkriva Bakić i dodaje da su u zbirci zastupljene i suicidne teme inspirisane Silvijom Plat, koja je izvršila samoubistvo, te se govori i o noćnom životu Londona i mnoštvu drugih, njemu svakodnevnih, inspiracija.

Bonus video: