U specijalnom tužilaštvu tvrde kako je nesumnjivo dokazano da je policijski straješina Siniša Stojković protivzakonito uticao na tužiteljku Ljiljanu Klikovac - da “zastane u predmetu” protiv njegovog kolege Milenka Rabrenovića, bivšeg šefa obezbjeđenja bivšeg direktora policije Veselina Veljovića.
To, između ostalog, piše u žalbi na rješenje sutkinje Višeg suda Milenke Žižić, kojim je odbila optužni predlog protiv Stojkovića. Ona je, obrazlažući svoju odluku, napisala da Stojković nije mogao protivzakonito uticati na osnovnog državnog tužioca, jer nije imao autoritet svoje službe, kao ni bitan socijalni status i položaj u društvu.
“Iz prikupljenih dokaza nesumnjivo proizilazi da je Stojković koristio pretpostavljeni uticaj, koji proističe iz višegodišnje dobre profesionalne saradnje, kako bi kod Klikovac posredovao da ne izvrši službenu radnju koju bi morala izvršiti u predmetu formiranom po krivici Rabrenovića, zbog produženog krivičnog djela - ugrožavanje sigurnosti. Nerazumljivi su razlozi suda koji su ga rukovodili da donese odluku da u ovom slučaju nema dokaza da je Stojković imao pretpostavljeni uticaj”, piše u žalbi koju je Apelacionom sudu dostavio zamjenik specijalnog tužioca Dražen Burić.
Nejasno šta sutkinji nije jasno: Burić
Burić podsjeća da je sutkinja u rješenju konstatovala da je državni tužilac samostalan i nezavisan u radu i da zbog toga policajac nije imao položaj i poziciju da izvrši krivično djelo.
“Nesporno je da je tužilaštvo samostalan i nezavisan organ. Međutim, to ne znači da određeno lice, pretpostavljajući da ima uticaj na tužioca, može posredovati kod tužioca da izvrši ili ne izvrši neku službenu radnju i da takvo ponašanje ne bude sankcionisano. Sud gubi iz vida da je Stojkoviću stavljeno na teret da je korišćenjem svog pretpostavljenog uticaja izvršio krivično djelo. Viši sud poistovjećuje društveni položaj i društveni uticaj, što rješenje čini nejasnim, jer društveni položaj i društveni uticaj nijesu iste radnje izvršenja ovog krivičnog djela, jer se ovo krivično djelo vrši korišćenjem službenog ili društvenog položaja. Dakle, uticaj može biti stvarni ili pretpostavljeni, a položaj službeni ili društveni, pa je nejasno kako sud nalazi da izvršilac ovog krivičnog djela može biti lice koje ima društveni uticaj”, napisao je Burić.
Tužilac je konstatovao da se Sud zapleo u pojašnjavanju značenja “društveni uticaj”, iako to zakonodavac ne propisuje kao elemenat bića krivičnog djela. Tvrdi da se sutkinja iscrpila u definisanju radnji koje se Stojkoviću ne stavljaju na teret.
“Pretpostavljeni uticaj ne proizilazi iz nečijih službenih ovlašćenja, kako to pogrešno smatra Viši sud kad opis poslova radnog mjesta Stojkovića navodi kao argument za nedostatak dokaza da je izvršio djelo pretpostavljenim uticajem. Niti se okrivljenom stavlja na teret da je koristio svoj službeni položaj, niti je pretpostavljeni uticaj posljedica nečijeg službenog položaja, kako to pogrešno smatra Viši sud. Dovodeći u vezu navedeno sa radnjama koje Stojković preduzima, a to su da prethodno pokušava da se kod obrađivača predmeta 'raspita' za predmet Rabrenovića, pa kada u tome nije uspio, upravo je iskoristio pretpostavljeni uticaj koji se ogleda u uvaženosti i autoritetu koji ima kod osnovnog državnog tužioca, a koji nesumnjivo proizilazi iz njihove dugogodišnje saradnje, kako bi došao kod tužioca, prenoseći joj državno političke odluke, zahtijevajući da ne preduzme službenu radnju koju bi morala preduzeti, istovremeno je upozoravajući na posljedice drugačijeg postupanja”, piše u žalbi zamjenika specijalnog tužioca.
Tužilaštvo vjeruje, piše u optužnom predlogu, da je Stojković izvršio radnju posredovanja, smatrajući da mu prethodna višegodišnja dobra profesionalna saradnja sa Klikovac, omogućava da može uticati na nju
Stojković, bivši šef kriminalističke policije u Budvi, uhapšen je krajem decembra 2012. godine. Tužilaštvo vjeruje, piše u optužnom predlogu, da je Stojković izvršio radnju posredovanja, smatrajući da mu prethodna višegodišnja dobra profesionalna saradnja sa Klikovac, omogućava da može uticati na nju.
Nakon što je nenajavljen došao kod tužiteljke, kako je podsjetila i Žižić u rješenju, Stojković je tužiteljki kazao da bi dalji rad na tom slučaju mogao da smeta imenovanju Veljovića na mjesto direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost, što je dogovoreno na relaciji premijer - predsjednik Skupštine.
“(Tražio je) da zastane sa radom na predmetu dok Veljović ne bude imenovan, da bi, nakon što ga je upozorila da će o tome obavijestiti vrhovnog državnog tužioca, istoj saopštio da VDT nakon isteka mandata neće biti ponovo imenovan, jer je u nezgodno vrijeme donosio određene odluke i da zbog toga 'treba da ide', a ona (Klikovac) ostaje, pa treba da 'pazi na sebe', upućujući joj riječi: 'Sve je ovo rat kafe i duvana, trebaš se pametno postaviti da ne bi bila žrtva'", podsjeća se u rješenju kako se Stojković ponašao kod tužiteljke.
Rabrenoviću se trenutno sudi zbog optužbe da je prijetio novinarki "Vijesti" Oliveri Lakić, a nakon što je istraživala sumnjivo poslovanje fabrike "Tara" u Mojkovcu, u koje su navodno umiješani tadašnji visoki funkcioneri policije i bivši visoki funkcioneri ANB.
Stojković: Prijateljski razgovor zloupotrijebljen
U odgovoru na žalbu tužioca, Siniša Stojković je napisao da pretpostavljeni uticaj nije postojao.
“U pitanju je apsolutno odsustvo umišljaja i namjere u bilo kakvu protivzakonitost, pa samim tim i nepostojanje protivzakonitog pretpostavljenog uticaja.... Notorna je neistina isticanje mojih navodnih radnji kao što su ucjena, prijetnja, upozorenje, prenošenje državnih političkih odluka, zahtijevanje i slično. Neistina je postojanje bilo koje od tih radnji, pa je samim tim neistina postojanje mog protivzakonitog uticaja u pravcu nekog činjenja ili nečinjenja, odlučivanja ili neodlučivanja, preduzimanja ili nepreduzimanja tužilaštva”, napisao je Stojković.
On je konstatovao da je jedina istina to što je, jedan u nizu prijateljskih razgovora, svjesno i planski zloupotrijebljen u funkciji ličnog obračuna.
“Ponavljam, jedan od brojnih prijateljskih, neposrednih i posrednih susreta i razgovora, lišen svake protivzakonotosti, zloupotrebom zakona o krivičnom postupku, tzv. tužilačke istrage, iskonstruisan je i procesuiran predmet vođen ličnim odnosom. Mog protivzakonitog uticaja u prijateljskom odnosu sa osnovnim državnim tužiocem u Podgorici bilo je samo u glavi one (osobe) koja je zlonamjerno odlučila i naredila”, navodi Stojković.
Tvrdi da su slučaj zlonamjerno zloupotrijebili pojedinci iz tužilaštva, kao i pojedinaci iz “moje službe”.
“Otkuda da osnovno državno tužilaštvo, u periodu od 10. 12. kada sam ja navodno izvršio djelo, pa do 28. 12. 2012. kada su me osumnjičili i počeli procesuiranje, u predmetu za koji me vežu, potpuno normalno preduzimaju procesne mjere i radnje. Znači, ako je bilo mog navodnog protivzakonitog uticaja, gdje je posljedica, tj. efekat mog uticaja. Nema ga. Tužilac normalno vodi postupak”, navodi se u Stojkovićevom odgovoru na žalbu zamjenika specijalnog tužioca.
Đukanović: Nije bilo direktnog umišljaja Stojkovićev branilac, advokat Borivoje Đukanović, rekao je “Vijestima” da na strani okrivljenog Stojkovića nije postojao, niti je mogao postojati umišljaj: “To iz razloga jer njegov razgovor sa osnovnim državnim tužiocem u osnovi nije imao taj neophodni kapacitet bića krivičnog djela. To iz razloga što Stojković nije bio svjestan da ne ide iz motiva i razloga bilo kakvog uticaja na tužioca, pa samim tim, ni pretpostavljenog uticaja.
"Nema krivične odgovornosti": Đukanović
Nije slučajno tužilac u žalbi izbjegao razradu da ukaže na postojanje elemenata subjektivnog odnosa okrivljenog Stojkovića prema krivičnom djelu. Jer je tužilac bio svjestan da toga nema, zbog čega, iako je to relevantno od samog početka postupka, jednostavno izbjegava da to potencira u žalbi. Ovo krivično djelo se može izvršiti samo sa direktnim umišljajem, kako je to u zakonu opisano, što je tužiocu moralo biti poznato.
Bez dokazanosti ovog subjektivnog odnosa, nema ni krivične odgovornosti. Viši sud je do najsitnijih detalja proučio spise i ocijenio subjektivne i objektivne elemente za postojanje krivičnog djela i za razliku od tužioca, dao je podjednak značaj subjektivnoj i objektivnoj strani postupanja Stojkovića. Na osnovu pravilne i potpune analize svih dokaza koje je tužilac pribavio, donio je jedinu logičnu i na zakonu zasnovanu odluku”, smatra Đukanović.
Galerija
Bonus video:
