Jedno od lica koje se vezuje za informativu Televizije Vijesti svakako je i Alenka Vujović, koja već duži niz godina publici u Crnoj Gori saopštava najznačajnije dnevne događaje. Zbog prirode posla, kako i sama priznaje, odaje utisak previše stroge i ozbiljne osobe, ali je privatno potpuno drugačija.
U razgovoru za Play, Vujović je otkrila svoju drugu stranu, a pričala je i o svojim prvim novinarskim koracima, kao i anegdotama koje joj se dešavaju kada je prolaznici prepoznaju.
Na pitanje koliko se Alenka sa malih ekrana razlikuje od one privatno, novinarka Televizije Vijesti odgovara: “Mnogo”.
“Informativa je takva forma da ne dozvoljava nikakvu opuštenost, improvizaciju... forma u kojoj morate uvijek biti ozbiljni, jer jedino tako na pravi način gledaocima možete tačno prenijeti informaciju. Alenka privatno (mada ima onih koji ne bi podijelili to mišljenje) je skroz drugačija”, pojašnjava ona uz osmijeh i dodaje da se, kada se isključe kamere rijetko šminka, drugačije oblači i uglavnom je nasmijana.
“Neki tek kada me upoznaju shvate da ja nijesam baš tako stroga i kada čuju kako se glasno smijem, ne vjeruju da sam to ja. Ljudi, zbog televizije, stiču sliku o vama koja je često drugačija od stvarnosti. Mada, i prijatelji znaju da mi kažu da sam baš stroga, pogotovu kada u programu dok čitam vijesti ‘podignem obrvu. To mi nekako postade zaštitni znak zbog kojeg se često šale na moj račun”, uz smijeh objašnjava ona.
“Ne kažem, i privatno sam dosta ‘zatvorena’, ali do ‘jedne ure’. I kako za koga. Uostalom kao i svi. Ne možete sa svakim biti uvijek ono što ste stvarno vi. Moja je sreća što imam nekoliko ljudi u okruženju koji znaju da i kad dignem obrvu, nije (toliko) strašno. Zbog ozbiljnosti i kako neki kažu, oštrog pogleda, ljudi ne vjeruju kada vide koliko sam ‘opuštena’ iza kamere”, priznaje Vujović.
Ona dodaje da to najbolje može da potvrdi ekipa koja je sa njom u studiju.
“Mada vjerujem da bi sada rekli kako tako ‘moraju’ reći da se ja ne bih ljutila i ‘vikala’. I da ljutim se, ali skoro mi je jedna prijateljica rekla ‘Alenka, previše si pravična i misliš da svuda i uvijek tjeraš pravdu, a to ne ide tako’. E tada znam biti jako ljuta, ali sreća, brzo me prođe. Možda je teško povjerovati, i mnogi su mi potvrdili to, ali sam jedan od veselijih gostiju na svim slavljima. Ples je ‘sve što znam’”, nastavlja ona.
Da je privatno opuštenija nego na malim ekranima pokazuje i to što je Vujović bila raspoložena da odgovori na svako postavljeno pitanje, iako je na dan intervjua proslavljala rođendan.
Tako je otkrila kada je shvatila da želi da se bavi novinarskom profesijom i da je od samog starta to bila informativa.
“I prvi moj novinarski angažman bio je u informativi i to na MBC televiziji, davne 2005. godine. Bio je konkurs za obuku za novinare nakon kojeg sam odmah počela sa starijim kolegama da pratim događaje. Nikada nijesam željela da promijenim redakciju. Nekako informativa je nešto što me uvijek više zanimalo, a i slagalo uz moj karakter”, tvrdi ona, a zatim podsjeća da se oprobala i na radiju.
“Nakon Atlas televizije na kojoj sam provela skoro deset godina, radila sam tri mjeseca kao programska urednica Novog Elmag radija. Bilo mi je jako neobično da nakon dugogodišnjeg praćenja dnevno-političkih događaja, nakon toliko dnevnika, intervjua, emisija informativnog karaktera, pređem na pregovaranje i ugovaranje intervjua sa pjevačima. Uz dužno poštovanje kolega koji taj dio posla rade bez greške, ja nijesam za to. I smatram da je to u redu”, pojasnila je novinarka Televizije Vijesti.
“Neki od njih znaju i meni da kažu da oni nikada ne bi mogli da rade ovo što ja radim. Normalno je da svako najbolje daje od sebe onome što mu najbolje leži. Gdje bi nam bi kraj kada bismo svi sve mogli da radimo. Generalno ne volim osobe koje za sebe misle da jednako dobro obavljaju svaki posao, da sve znaju i umiju. Ne znam sve, i dalje učim, i učiću do kraja karijere sigurno. Smatram da je svako od nas tu u onom dijelu gdje treba”, njen je zaključak.
Ipak, da nije novinarka, kaže, pronašla bi se u sličnim oblastima.
“Često kažem da mi se čini da ja ništa drugo ne umijem da radim (smijeh). Moguće da bih bila PR. Probala sam i to. Ili bih bila književnica. Pisanje je moja velika strast. Ali ne pišem više tako često, i žao mi je zbog toga. Možda bi nešto i bilo od mene da sam tome ozbiljnije pristupila”, uz osmijeh odgovara Vujović. “PR je blizak novinarstvu, gotovo svaki portparol se oprobao i u novinarskim vodama, pa vjerujem da bih se tu snašla. Ali, sigurna sam da je novinarstvo pronašlo mene kao i ja njega. Koliko god da je stresan, zahtjevan posao, pogotovu kada postanete majka... treba sve uskladiti... ali ništa nije teško ako se dobro organizujete. Volim svoj posao, i vjerujem da bih ga promijenila čim ga prestanem voljeti toliko”, istakla je ona.
Vujović se slaže da kao i svaki drugi posao, i rad u informativi ima svoje prednosti i mane.
“Kao što sam na početku rekla, infortmativa od vas zahtijeva da ste uvijek ‘prisutni’. Nemate prostora da se opustite, uvijek morate biti u toku. Pratiti, čitati, gledati dnevnike, emisije i drugih televizija. Gledaoci ‘ne praštaju’ loš dan... često radite i prehlađeni i nenaspavani... ustajete rano, dolazite kasno... sve to uzima i snage i vremena... ali s druge strane otvara mnoga vrata. Upoznajete nove ljude, putujete, stičete nova iskustva i ono što je meni jako važno, uvijek imate nešto novo da naučite. Zato nikada ne može biti dosadno”, smatra ona.
“Svaki je dan drugačiji. Neki je miran, a nekada ne znate šta prije uraditi. To je ono što ovu profesiju razliku od drugih. Ono što je u posljednje vrijeme postala velika mana jeste da zbog toga što ste novinar često budete etiketirani i da zato što profesionalno izvještavate nerijetko budete verbalno pa čak i fizički napadnuti. Nije danas lako baviti se ovim poslom kada je atmosfera u kojoj stvarate takva”, poručuje lice Televizije Vijesti.
“S druge strane, podložni ste i komentarisanju. O vama priča i ko zna i ko ne zna, i šta čuju i šta ne čuju. To se, izgleda, među našim ljudima, nikada iskorijeniti neće. Ali, opet... da na to ne obraćate pažnju učite kroz rad. Što ste sigurniji u sebe, što svoj posao odgovornije i profesionalnije radite, to vas takve stvari manje zanimaju. Ja znam da kažem ‘tu nervozu sam preležala’”, odgovara ona.
Zato Vujović kaže da je teško dati savjet za buduće novinare, odnosno mlade ljude koji sanjaju o toj profesiji.
“Čini mi se da ih je sve više onih koje sam pomenula na početku priče. Sve znaju, nije tako kako im kažete i sl. Opekla sam se nekoliko puta, pa više i ne dijelim savjete tako često. Tu sam uvijek da pomognem ako neko pita, da prenesem sve što znam. Ali imam otpor prema onima koji pitaju nešto nekog, a urade po svom, što dovede do greške”, tvrdi ona i dodaje da nije strašno pogriješiti.
“Svi griješimo. Ali pokušajmo da izbjegnemo, ako se može. ‘Nema glupih pitanja, samo glupih odgovora’. Davno su me tome naučili. Zato jedino što mogu sada da poručim mladim kolegama koji bi voljeli da rade ovaj posao je da znaju da ne znaju sve. Da pitati nije sramota. Odbiti da učiš jeste”, poručuje novinarka.
S obzirom na to da je gotovo svakog dana po nekoliko puta na malim ekranima širom Crne Gore, nerijetko se dešava da je prolaznici na ulici prepoznaju, a Vujović prepričava najsimpatičnije situacije.
“Dešava se da me prepoznaju, mada ne primijetim ja to tako često. Obično tek ako čujem neki komentar. Ne živim po mjeri ‘VIP’. Nikada me to nije provlačilo. Naravno da prija ako vas neko zaustavi i potvrdi da to što radite vrijedi i da vole da vas gledaju, i da vam vjeruju. Dešavaju se i smiješne stvari...”, prisjeća se ona.
“Jedne prilike me je pozvala neka gospođa da kaže da sam ja baš po mjeri za njenog sina koji radi u ambasadi Crne Gore u Parizu i da zbog toga se ta prilika ne propušta (smijeh). Ipak mi je najgore kada taksista tokom vožnje krene da me ispituje za sve kolege iz moje ili druge televizije. To nikako shvatiti ne mogu, ali dobro”, prepričava ona.
“Ono što mi se skoro desilo i što me jako nasmijalo je situacija iz Sarajeva gdje sam skoro pratila neku regionalnu konferenciju. Naveče sam šetala Baš-čaršijom i u toku večere je došao konobar da mi kaže da imam piće od prijateljice za koju ja znam da je sigurno u Podgorici i da me sigurno ne vidi. Sva u nevjerici se okrećem oko sebe, ništa mi nije jasno i odgovaram da je sigurno pogriješio i da me je sa nekim zamijenio. Na kraju se ispostavilo da su ljudi za stolom do mene iz Podgorice, poznali me, a ujedno su i prijatelji te moje prijateljice pa su odlučili da se našale sa mnom”, podijelila je Vujović anegdotu.
“Lijepo je kad kod ljudi izazivate lijepe komentare i reakcije, ali je sasvim logično da se svima ne možete svidjeti. Tako sam juče u prodavnici čula komentar ‘uh ova je ljuta i dignute je obrve i kad nije u dnevniku’ (smijeh), ali, ja samo ‘nakrivim kapu na levu stranu’ i kažem ‘sve će to narod pozlatiti’”, kaže ona.
Ukoliko umijete da vladate sobom, trema nije loša
U razgovoru za Play Vujović se sjetila i svog prvog izlaska pred kamere.
“Nakon što sam nekoliko puta snimala najave za neke emisije na MBC televiziji koje se nijesu emitovale uživo, uslijedile su i moje prve vijesti. Nosila sam bež sako, duža smeđa kosa... Uh. I sad zadrhtim kada se sjetim te treme”, priznaje ona.
“Odgovornost, uzbuđenost, nepoznat teren, strah... sve emocije su bile pomiješane. Kada sam izustila ‘dobar dan’... mislila sam da ću se srušiti usred programa. Nijesam, srećom, odradila sam ih, pa skoro bez greške”, prisjeća se ona i dodaje da je na kraju umjesto “mjestimično sa kišom” saopštila gledaocima da ih očekuju “mješovite kiše”.
“Ukoliko umijete da vladate sobom, trema nije loša. Podsjeća vas da i dalje radite odgovorno i profesionalno, najbolje što znate i da vam je stalo da takav utisak i ostavite. Jer ako vam je svejedno kako finalni proizvod koji dajete izgleda, onda ne radite sa ljubavlju i posvećenošću. Godine iskustva kasnije vam daju prostora da tu tremu kanališete u sigurnost i tačnost”, poručuje Vujović.
U knjizi je svijet po njenoj mjeri
Iako bi mnogi pomislili da kada dođe kući sa posla, ne želi ni da pogleda televizor, Vujović ipak prati i druge kanale, a u tome joj pomaže i sin.
“Pratim i ono što mene zanima, i ne toliko koliko bih htjela, od kada imam Viktora. Ali zato informativne emisije ne propuštam. Brat mi je nedavno rekao kako kod mene više neće dolaziti u periodu od 18.30 do 20 sati - ‘Kao neka si baba, sve moguće dnevnike gledaš i ćutiš’, rekao je tad”, prepričava ona.
“Ne znam, to me uvijek zanimalo, a i uđe vam pod kožu. Ako se desi da propustim, tu su portali. To mi Viktorovi crtani ne mogu oduzeti i za to uvijek imam vremena. Ipak, kada malo želim i ja da odmorim glavu od informacija, političke scene, crne hronike i sl... volim da odgledam neki film koji obično bude po preporuci brata... koncert nekih izvođača koji su mi ‘daleko’”, odgovara novinarka.
“U posljednje vrijeme nerijetko mi pažnju privuče i neka emisija o kuvanju, pa onda Viktor i ja zajedno se oprobamo u nekom novom receptu. Znam i sa njim gledati emisije o životinjama gdje moram imati spreman odgovor na hiljadu pitanja zašto, gdje, kako? Prednost ipak dajem knjizi u kojoj kada utonem zamaštam svijet baš po mojoj mjeri”, zaključuje ona.
Bonus video:
