Jesu li virusi živa bića?

Za mnoge naučnike, virusi uopšte nijesu živi. Naravno, to zavisi od toga šta se podrazumijeva pod pojmom „život”
7498 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Kada se razbolimo, često nam je svejedno da li se naš imuni sistem nalazi pod napadom virusa ili bakterije. Ipak, sa stanovišta biologije, to su potpuno različite stvari. Virusi čak nisu živa bića u punom smislu te riječi.

Bakterije i virusi izazivaju bolesti, veoma su mali i mogu da se razmnožavaju ogromnom brzinom. Ali kada se to ostavi po strani, između njih postoje ogromne razlike, piše Deutsche Welle.

Bakterije su jednoćelijski oblik života. U samo jednoj ćeliji postoji sve što je neophodno za život – lanci DNK i ćelijski organi, koji prozvode bjelančevine i snabdijevaju bakterije energijom. Bakterije imaju sopstveni metabolizam – poput nas. Razmožavaju se diobom.

U bolesti koje nastaju zbog bakterija spadaju difterija, kolera, veliki kašalj, tuberkuloza i mnoge druge. Međutim, važno je napomenuti da ima i bakterija koje rade za nas. Zapravo, mnoge od njih su nam neophodne za dobro zdravlje – tako u crijevima postoji ogroman broj bakterija koje nam pomažu kod varenja ili se bore protiv drugih, štetnih bakterija. Bakterije učestvuju u proizvodnji jogurta, a pojedine kompanije reklamiraju bakterije– takozvane probiotike.

Virusi: mašine za razmnožavanje

Virusi su infektivne čestice, a ne ćelije. Oni se uglavnom sastoje od samo jednog lanca DNK i ljuske od proteina. Nemaju sopstvene organe za dobijanje energije, proizvodnju bjelančevina ni razmnožavanje.

Uz to, virusi su daleko manji od bakterija. Jednoćelijski organizmi koji se označavaju kao bakterije su otprilike 0.001 milimetar u prečniku, ali virusi su još stotinu puta manji.

Za mnoge naučnike, virusi uopšte nijesu živi. Naravno, to zavisi od toga šta se podrazumijeva pod pojmom „život” jer ne postoji konačna definicija.

Virusi mogu da se razmnožavaju samo uz pomoć drugih organizama. Oni krijumčare svoj genetski materijal u tuđe ćelije i zatim ih programiraju. Uz pomoć tog trika, ćelije domaćina počinju da proizvode isključivo čestice virusa, sve dok ćelija ne pukne, i te čestice se ponovo nađu na slobodi.

Svaki pojedinačni virus se „specijalizuje“ za određenu vrstu ćelija. Neki od njih napadaju biljke, drugi životinje ili ljude – a neki čak i bakterije. Virusi kod ljudi mogu da izazovu sidu, herpes, hepatitis, grip, rubeolu, žuticu i druge bolesti.

Posebni ljekovi protiv virusa

Antibiotici djeluju samo protiv bakterija. Virusi ne mogu da budu ubijeni, pa se protiv njih primenuju virostatici. Zadatak tih supstanci je da spriječe razmnožavanje virusa, na primjer, tako što ih sprečavaju da uđu u ćelije domaćina.

Uprkos tome, mnogi ljekari često propisuju antibiotike iako znaju da je u pitanju virusna infekcija. Razlog je to što takve infekcije slabe imuni sistem, pa bakterije imaju priliku da napadnu tijelo sa smanjenim mogućnostima za odbranu. Antibiotici bi trebalo da spriječe takve dodatne infekcije.

Vakcine mogu da se razviju i protiv virusa, i protiv bakterija.

Bonus video: