Lice "Boja jutra": Želim konobu kraj mora

U kafanu vodim moju družinu: Dušanku, Mici, Jole, Ksendžu i Jecku, da uz rakiju nazdravljamo životu.
547 pregleda 1 komentar(a)
Nina Marković, Foto: Savo Prelević
Nina Marković, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 16.03.2018. 21:01h

Novinarka i voditeljka televizije Vijesti Nina Marković svojim osmijehom osvojila je gledaoce Boja jutra sa kojima se do kraja marta druži utorkom i četvrtkom.

Ova dvadesetšestogodišnja Podgoričanka u rodnom mjestu je završila osnovnu i srednju školu, a fakultet u gradu koji, koji kako kaže, posebno voli - Nikšiću, na katedri za crnogorski jezik i južnoslovensku književnost. Učestovala je na brojnim književnim susretima, konferencijama i naučnim skupovima, jedno vrijeme je uređivala i vodila emisiju o kulturi “Učitavanje”, na radiju Krš, kroz projekat NVO Hiperion. Lijepe uspomene nosi i iz OŠ Radojica Perović, gdje je radila kao profesorica crnogoskog jezika i književnosti. Trenutno, između snimanja, piše magistarsku tezu o djelima Mirka Kovača.

Uživa da slobodno vrijeme provodi u druženjima sa prijateljima, porodicom, na putovanjima, a ne bi mogla da zamisli svoj život bez knjiga, notesa, cvijeća, zagrljaja i osmijeha, po kome bi željela i da je ljudi zapamte.

Koji te stih i iz koje pjesme najbolje opisuje?

Jedna bezimena pjesma čiji stihovi kažu: „Ti si odgovorna, ali do zla boga i nazad neorganizovana… …Ti si komplikovana osoba koja misli da je jednostavna. Predivno pišeš, ali ne podnosiš ništa što staviš na papir. Umeš da smiriš svakoga rečima, samo sebe ne svojim mislima…”

Da nisi voditeljka/novinarka bila bi?

Profesorica, balerina ili vlasnica konobe kraj mora (mada nije isključeno da to neću biti kad dođem u zrele godine).

Tvoj omiljeni citat je...?

Da li bi ljudi mogli biti bolji? Mogli bi, ali niko neće prvi da počne. Svi imaju loša iskustva. Nismo li se malo puta zaklinjali da ćemo biti bolji...?

Da si superjunak na jedan dan, šta bi prvo promijenila?

Svoj djeci koja su u domovima za nezbrinutu djecu, izabrala bih najbolje moguće roditelje, jer niko, ali niko, ne zaslužuje da odrasta bez roditeljske ljubavi i pažnje. Takođe bih moje, Danila i Zoricu, častila jednim dobrim odmorom na duže jer su, moju sestru i mene, na pravi način vaspitavali.

O čemu si sanjala kad si bila mala?

Ne sjećam se tačno. Ali znam da sam uživala u svakom danu, trenucima bezbrižnosti i igre, bez razmišljanja i planiranja. Maštarila sam najčešće o putovanjima i raspustima na selu.

Koja je tvoja najznačajnija vrlina?

Prijatelji kažu da je to ljubaznost i spremnost da pomognem.

A mana?

Neodlučnost. Dok mi drugarice zamjeraju što nekad na poruke i pozive odgovaram kasno.

Po čemu bi voljela da te ljudi zapamte?

Po osmijehu.

Koga bi povela na pusto ostrvo?

Uh. Da krenem redom: Nađu da pravi ukusne smutije, Jelenu da vještim rukama uljepša prostor, Milenu da praktično i brzo napravi sve što nam je potrebno.

A u kafanu?

U kafanu moju družinu: Dušanku, Mici, Jole, Ksendžu i Jecku, da uz rakiju nazdravljamo životu.

Šta radiš u slobodno vrijeme?

Šta to bi slobodno vrijeme (smijeh)? Trudim se što više da čitam, piskaram pomalo, u šetnji i druženjima sa prijateljima, porodicom, na izletima van grada, pričama do zore uz ukusnu hranu. Od ovog proljeća upuštam se u avanturu brige o bašti.

Sa kim se najčešće svađaš?

Sa sestrom Majom, iako je volim najviše!

Šta najčešće sebi obećavaš, a nikako da ispuniš?

Da ću baš od sjutra krenuti da treniram, da jedem više voća i povrća, da ću se manje nervirati. I tako u nedogled.

Prvi posao/zarađeni džeparac?

Bilo je to u prvom ili drugom razredu osnovne škole, ekipa iz zgrade na Zabjelu odlučila je da pravi od konca šarene narukvice i prodaje. A prvi ozbiljniji bio je na fakultetu od projekata koje smo sami pisali i pokrenuli kroz NVO.

Šta najbolje spremaš u kuhinji?

Kolače, bruskete, tortilje i nered (smijeh).

Koji je tvoj najveći blam?

Ako izuzmemo prvo vođenje Jutarnjeg programa (ah, noćne more i dalje imam), ne mogu se sjetiti baš nijednog.

Šta prvo uradiš kad se probudiš?

Jedem (smijeh), iako se ne bi reklo. Volim da doručkujem prije nego što izađem iz kuće i to je navika koju sam stekla u djetinjstvu. Hvala, mama!

Bez čega ne bi mogla da zamisliš život?

Bez porodice, naravno, svih naših porodičnih okupljanja. Bez omiljenog strica Dragiše. Mojih prijatelja, uspomena i sjećanja na srećne dane na selu sa babuškom. Zatim bez putovanja, knjiga, notesa, cvijeća, zagrljaja i osmijeha.

Šta voliš da slušaš?

Zavisi od raspoloženja, mogu da čujem i starogradsku, ali i neki dobar rok. Džez je neizostavan. Jedino što ne podnosim je elektro i bilo koja vrsta agresivne muzike.

Koji ti je omiljeni film?

Dobri Vil Hanting, Efekat leptira i Pjevajmo na kiši.

Koju bi knjigu preporučila čitaocima Vijesti?

Trenutno čitam “Med i mleko” od Rupi Kaur. Obavezno pročitajte i sljedeće naslove: Mirko Kovač “Grad u zrcalu” i “Ruže za Nives Koen”, Meša Selimović “Krug” i “Tvrđava”, Miodrag Bulatović “Ljudi sa četiri prsta”, Marko Tomaš “Crni molitvenik”, Viktor Igo “Jadnici” i Henri Džejms “Portret jedne lejdi”. Toplo preporučujem i dva mlada crnogorska pisca: Ethem Mandić “Knjiga moga oca (roman o ljubavi)” i Nikola Nikolić “Atakama”.

Šta gledaš na TV-u?

Najviše emisije iz kulture i obrazovnja, kao i jutranje programe.

Šta preskačeš obavezno?

Sve vrste teških političkih emisija, kao i razne rijaliti kreacije.

Bonus video: