More je ljepše kad do njega ne putujete magistralom - Vijesti.me
blog - putopis

More je ljepše kad do njega ne putujete magistralom

Goran Šćepanović, motociklista, obradovao je nedavno čitaoce portala Vijesti putopisom sa Bukumirskog jezera. Danas čitajte o novom putovanju, ovog puta, ka jugu

Ovaj put smo smo odlučili za ljepši i interesantniji put ka crnogorskom primorju (od glavnog magistralnog pravca) koji vodi na sasvim drugu stranu, ka Ulcinju, pa smo od Podgorice, preko Golubovaca i Virpazara uplivali u ljepote Skadarskog jezera praćeni mirisom proslosti i istorije ovog dijela stare Crne Gore.

Krećemo rano jer znamo da imamo toliko toga na raspolaganju da vidimo pa ne Želimo da gubimo vrijeme. Brzo prolazimo magistranim putem kroz Zetsku ravnicu, mada osjećamo problem "uskog grla" puta groz centar Golubovaca iako prava gužva nije ni na pomolu.

Na 20. kilometru prolazimo pored Vranjine koja svojim izgledom i načinom življenja odolijeva vremenu, zatim pored vinskog podruma Plantaža ispred čijeg restorana se uvijek ukrcava neka od turističkih tura za obilazak Jezera, pa sve do Virpazara na 27. kilometru.

Bez obzira da li dalje nastavljate put kroz tunel Sozina ili se odlučite da istražite ljepote Skadarskog jezera preporučujemo da u Virpazaru napravite pauzu. Riblja čorba koju prave virpazarski restorani, nadaleko je poznata. Mi takođe pravimo pauzu da se malo odmorimo, protegnemo, popijemo jutarnju kaficu u jednoj od par fino uređenih konoba. Put o kome želimo da pričamo počinje baš ovdje.

Odmah nakon izlaska iz Virpazara otvara se panorama Skadarskog jezera. Vedri junski dan čini nam da u njoj maksimalno uživamo. Put je uzan, krivudav i najčesće nezaštićen, pa nam ne dozvoljava da dodamo gas. No, to nam i ne smeta jer je pogled na jezero fascinantan.

Nekoliko kilometara dalje nailazimo na smjernicu za ribarsko naselje Raduš. Nažalost, naselju je nemoguće prići bilo kakvim vozilom, kazali su nam neki prolaznici. Šuška se, kažu, da Crmničani ljubomorno čuvaju svoje malo ribarsko naselje zajedno sa pričama iz Crnogorske prošlosti, od onih ratnih do ljubavnih.

Oko Raduš je i danas bogato ribom, ali ne i stanovnicima. Ribarska naseobina i kuće, sušare do skoro su bile puste. Danas ih je nekoliko obnovljeno, ali se još samo vikendom i toplim ljetnjim danima može neko zeteći.

Kroz kilometre koje dalje prolazimo gledamo sela i zaseoke razbacane po kamenitoj Crmničkoj nahiji.

Poslije 50 kilometara od početka našeg puta, lagano se spuštamo u Muriće ili bolje reći na Murićku plažu. Njena ljepota i jedinstvenost uvijek iznova fascinira.

Tokom ljeta preplavljena je turistima, najčešće onim koji dolaze sa Jezera, a mi smo imali sreću, zbog ranih jutarnjih sati, da budemo sami na njoj i doživimo je u svoj svojoj ljepoti. Iskoristili smo ovu tišinu koju čovjek može osjetiti samo na površini jezera da se okrijepimo, ubacimo malo kofeina i kalorija, i pripremimo se za nastavak puta.

Pogled na Jezero koji nas je pratio dobar dio puta ka Ostrosu teško je opisati, a utisak koji vam isti ostavlja sa strane Jezera potpuno je drugačiji. Obojica smo uživali u jezerskim turama brodom, ali ovo je bilo sasvim nešto novo za nas.

Ostrva se smjenjuju jedno za drugim pričajuči svoje priče, duge i burne istorije i vremena koje je prolazilo ovim vodama.

Nakon 10-ak kilometara od Murića prema Ostrosu ulazimo u čuvene šume kestena. U ovo doba godine bez plodova, ali njihovo zelenilo pravi tunele i pravo je uživanje biti na dva točka. Put je mnogo bolji i širi, a asfalt kvalitetniji za razliku od onog od Virpazara od Murića, pa i malo dalje. Bez obzira na to, oprez, pogotovu kada ste na dva točka, nikad nije na odmet, a ovuda kuda smo mi putovali mnogo je ljepše uživati u ambijentu negoli stisnuti gas.

Na 68. kilometru stižemo u malo, ali živo naselje Ostros, ali brzo nastavljamo dalje.

Do Ulcinja nas čeka 30-ak kilometara vožnje, uglavnom nenaseljenim krajevima. Sve što može sresti uz put jeste jedna mala piljara, koja za one koji ožede može ličiti na hotel sa pet zvjezdica (76 km od polaska).

Lijepo je gledati Bojanu i deltu koju pravi sa visine, a to sebi možete priuštiti... ako krenete "starim putem" za Ulcinj.

Na 85. kilometru naićićete na skretanje za Šasko, ali to bi bilo i previše za ovaj put. Ostavit ćemo legende starog grada Svača za neku drugu priliku.

[email protected]


Najčitanije iz sekcije Zanimljivo