Poznate ličnosti spremne za zimske čarolije

Voljeli hladnoću ili ne, zimovanje ipak niko neće odbiti, kao ni putovanje
115 pregleda 7 komentar(a)
Ažurirano: 04.01.2014. 20:34h

Iako zima većini nije omiljeno godišnje doba, rijetki mogu odoljeti sniježnim čarolijama. Voljeli hladnoću ili ne, zimovanje ipak niko neće odbiti, kao ni putovanje. I dok neki zimovanje koriste za odmor, ta riječ naše sagovornike uglavnom asocira na skijanje i vrijeme na snijegu.

Jedna od onih koja na zimovanje ide svake godine je i pjevačica Jelena Kažanegra Franović.

Jelena Kažanegra Franović, Foto: Facebook

"Do sada smo bili na Žabljaku nekoliko godina, na Zlatiboru takođe, a sada, pošto sam konačno odlučila da naučim da skijam, idemo na Jahorinu, jer ima pogodne staze za početnike", ističe Kažanegra.

U čarolijama na snijegu uživaće i kreatorka Anastazija Miranović, koja će ove godine ići “preko grane”.

Anastazija Miranović, Foto: Zoran Đurić

"Svake godine praktikujemo da porodično odemo negdje na zimovanje. To je ujedno i prilika da kao porodica budemo 24 sata intenzivno zajedno. Ove godine idemo za Švajcarsku, Sent Galen", otkriva Miranović.

Pjevačica Nina Petković sigurna je da će ići na zimovanje, a kako kaže ima još vremena da odluči gdje.

"Rado pođem svake godine u Kolašin, jer nosim lijepa sjećanja sa manifestacije “Bijeg na snijeg” gdje sam pjevala, a poslije toga ostala na snijegu", kroz smijeh kaže naša sagovornica koja više ne skija, već borduje.

"Volim snoubording. Nedavno sam kompletirala opremu, tako da sam spremna za zimske čarolije", pohvalila se ona.

Ima i onih koji će o tome razmišljati kada budu znali da li im obaveze dozvoljavaju da neko vrijeme provedu na snijegu. Jedan od njih je i pjevač grupe Jugosloveni - Zoran Paunović.

"Obaveze su te zbog kojih još nijesam odlučio gdje zimujem i hoću li uopšte negdje ići. Inače, obožavam skijanje i zimu na planini. Obično idem svake godine, čak i po dva puta, a koristim i vikende kako bih skoknuo do Kopaonika", priča Paunović, a za one koji vole da iskoriste zimovanje ne samo da skijaju, već i da nešto vide preporučuje “Tri doline” u Francuskoj.

Crnogorski predstavnik na Eurosongu Sergej Ćetković takođe je jedan od onih koji voli da putuje, pa “zimovanje” koristi kao izgovor da “promijeni sredinu”.

Sergej i Kristina Ćetković, Foto: Arhiva "Vijesti"

"Volim putovanja i trudim se da slobodno vrijeme provedem sa porodicom na nekom od njih. Nekada sam volio da svaki januar i zimu kod nas provedem sa prijateljima i odletim u toplije krajeve. Međutim, od kad imam djecu, sve je manje vremena za to, posebno zbog toga što su Lola i Mila još male za daleka putovanja. Zato smo prinuđeni na “bliže varijante” koje nijesu zanemarljive, pa zahvaljujući autoputu često idemo do Italije i Slovenije", kaže Ćetković.

On nije jedini koji destinacije bira da odgovaraju i djeci. Mnogi novopečeni roditelji zbog svoje djece radiji su da zimu provedu u toplini doma. Među njima je i svjetski top model Marija Vujović-Vukčević.

Marko i Marija Vukčević, Foto: Facebook

"Kad postaneš roditelj, prioriteti se mijenjaju. Kako Marko i ja imamo dvoje djece, od kojih je mlađa beba od nekoliko mjeseci, planovi su nam drugačiji. Zato na zimovanje vjerovatno nećemo ići upravo zbog naših princeza, a zimi smo praktikovali da neko vrijeme budemo na planini", kaže ona.

Vrijeme na snijegu svakako nosi i zanimljive događaje, koji se rado prepričavaju. No, nekad se dese i stvari na koje ljubitelji snijega ne mogu da utiču, a Paunović se sjeća kako je jednom čitavu noć proveo u autuomobilu.

"Kad se pomenu zimske anegdote, uvijek se sjetim kada sam sa prijateljima ostao prije nekoliko godina zavejan 12 sati u autu na Jarmu kod Kopanika. Toliko je bilo snijega, da nas je buldožer spašavao. Duvao je vjetar preko 120 km na sat i nije se moglo ništa dok se to nije stišalo. Pored nas, još nekoliko vozila je provelo čitavu noć u autu, čekajući da oluja prestane. Nije bilo prijatno uopšte, posebno mom prijatelju koji je po magli išao pješeke ispred auta da bi mogao da mi pokazuje put i to jedno pet kilometara dok nijesmo prosli Jaram", priča Paunović.

Kao pasionirani skijaš, Nina Petković nikad nije imala takvih problema, ali je na grub način spoznala da se na stazu ne nosi mobilni telefon.

"Nikad neću zaboraviti kada sam tokom skijanja, izgubila mobilni telefon. Tada sam alarmirala sve ljude sa staze da ga traže. Bilo je čak dosta stranaca, najviše Rusa i svi su rado učestvovali u tok “akciji”. Na kraju sam ga iskopala kod bebi lifta, gdje sam se ‘zagrijavala’", priča Nina.

I tata i sin uče skijanje

Za sada je siguran da će ići na zimovanje i gitarista Srđan Bulatović. Iako, kako kaže, nije do sad praktikovao da vrijeme provodi na snijegu, ove godine za to ima “specijalan razlog”.

"Prethodnih godina januar mi je bio radan, pa nisam zbog obaveza mogao da se organizujem. Jedan od razloga što mi to nije bio priroitet je i činjenica da nijesam naučio da skijam. Međutim, ove godine imam razlog više - moj sin koji je od ove godine školarac, izrazio je želju da nauči da skija, pa ću ga odvesti sredinom januara na nekoliko dana na Žabljak", obećava Bulatović, koji je razmišljao i o njihovoj bezbjednosti, pa je ovaj ski centar izabrao zbog toga što je čuo da su tamo najbolje staze za početnike skijaše.

U snijegu do struka

Kažanegra-Franović će se uvijek sjećati kako je završila u snijegu do struka.

"Prije nekoliko godina dok smo zimovali na Žabljaku, odlučim da se popnem dvosjedom do vrha, da malo fotografišem i da se opet žičarom vratim nazad. Moj muž je trebalo da bude sa mnom u dvosjedu, sa skijama jer je inače pasionirani skijaš. Kad smo čekali da nas dvosjed pokupi, lijepo mi je rekao da sačekam da ga ne bih zaljuljala, al ja sam od straha naskočila, dvosjed se počeo klatiti i moj muž je odmah ispao, a ja sam ostala sama na cijeloj žičari koja je tek počela sa radom i krenula ka vrhu. Kad sam vidjela kako sama krećem u nepoznato, na smrt preplašena, nisam oklijevala, otvorila sam dvosjed i sa ogromne visine skočila, u srećom, gomilu mekanog snijega, zarivši se do kukova. Kad sam se okrenula da vidim gdje sam i hoće li mi ko pomoći da se izbavim, vidjela sam samo ljude koji se valjaju od smijeha na čelu sa radnikom koji pokreće žičaru. Kažu da im je žao što nisu imali kameru, jer je bilo urnebesno, ali meni ni dan danas nije drago kad se sjetim toga", iskrena je Kažanegra-Franović.

Galerija

Bonus video: