Zagrljaj i poljubac koji su obišli svijet - Vijesti.me
KAKO SU SKOT DŽOUNS I ALEKS TOMAS POSTALI POPULARNI

Zagrljaj i poljubac koji su obišli svijet

"Kada je Aleks prvi put vidjela sliku, njena najveća briga je bila što svi vide njenu zadnjicu" uz smijeh priča Džouns

Aleks Tomas, Skot Džouns
Aleks Tomas, Skot Džouns (Foto: raggedclaws.com)

Slika nastala 15. juna 2011. godine tokom nereda u Vankuveru u Kanadi, a na kojoj se nalaze Skot Džouns i Aleksandra Tomas, postala je kultna.

Tog dana, poslije finala NHL lige i poraza kluba Kanaksa od Bruinsa u Vankuveru su izbili neredi, jer su ljuti navijači palili i uništavali sve na šta su naišli.

Prema nezvaničnim izvještajima čak stotinu hiljada razjarenih navijača izašlo je na ulice da iskažu svoj revolt zbog poraza voljenog tima u finalu Stenli kupa, da bi na kraju došlo do sukoba između navijača dva pomenuta tima.

Nakon što su se strasti smirile, pažnju medija, ali i cijelog svijeta dobili su Džouns i Tomas, koje je ovjekovječio Ričard Lejm, fotograf Getty Images kompanije. Njih dvoje uslikani su kako leže na zemlji i razmjenjuju poljupce, dok se u pozadini nazire masa navijača koji uništavaju grad i policija koja pokušava da smiri nerede.

Pet godina kasnije, Džouns se prisjetio te noći i za medije opisao kako je nastala kultna fotografija.

“Bila je to noć finala Steni kupa, vrhunca kanadske hokej lige. Tim iz Vankuvera, Kanaks izgubio je rezultatom 4:3 od bostonskog Bruinsa, što je bio težak udarac, s obzirom na to da su izgubili na domaćem terenu”, počinje priču momak sa fotografije.

“Aleks i ja smo gledali utakmicu kod našeg prijatelja čija je kuća u centru, nekoliko blokova od stadiona”, nastavlja on i dodaje da su tada bili u vezi svega šest mjeseci, nakon upoznavanje u baru.

“Ranije, kada bi Kanaks dobio utakmicu, vidio bih ljude na ulici kako proslavljaju, ali te večeri atmosfera je bila napeta. Nekoliko automobila je zapaljeno čak i prije kraja utakmice”, prisjeća se Džouns, inače Australijanac.

“Napustili smo stan našeg prijatelja i krenuli suprotno od stadiona, kako bi uhvatili voz za istočni dio Vankuvera, gdje sam živio. U početku, nije se puno toga događalo, a onda su ljudi počeli da razbijaju prozore. Pojavila se i policija, a mi smo se našli u sredini između njih”, prepričava on.

Prema njegovim riječima, policija za razbijanje demonstracija uskoro ih je okružila i svi su počeli da trče.

“Mi nismo bili dovoljno brzi, pa su nas srušili na zemlju. Naišla su dva policajca koja su nas udarila, pokušavajući da nas natjeraju da nastavimo dalje. Aleks je bila na zemlji, a ja sam pokušavao da je zaštitim”, priča Džouns i dodaje da ih je nakon nekoliko sekundi policija ostavila na zemlji.

“Aleks je postala histerična, a ja sam je poljubio da je smirim”, otkrio je on.

“Bili smo nekoliko minuta na zemlji, a onda su počeli da nam prilaze ljudi i pitaju nas jesmo li dobro. Srećom, imali smo samo par ogrebotina. Odšetali smo do željezničke stanice, da bi shvatili da je zatvorena zbog nereda, pa smo nastavili pješke prema najbližoj stanici koja radi. U vozu smo naišli na ljude koji su bili veseli, pa nam je taj prelaz bio veoma čudan”, opisao je on iskustvo.

Narednog jutra, Džounsa je probudila poruka na mobilnom, koju mu je uputio prijatelj, pitajući ga da li je on na fotografiji koju prenose mediji.

“Nisam imao pojma o čemu priča. Pogledao sam na Fejsbuk i vidio da su nas tagovali. Novine su objavile izvještaj o neredima uz našu fotografiju, pored onih na kojima su bila auta u plamenu”, ispričao je on.

“Kada je Aleks prvi put vidjela sliku, njena najveća briga je bila što svi vide njenu zadnjicu”, uz smijeh priča Džouns.

Kako je kazao, njegov telefon se ubrzo usijao, jer su ga zvale sve radio i televizijske stanice, kao i novinari štampanih medija.

“Nisam znao šta da im kažem, pa sam jednostavno prestao da se javljam. Kontaktirao sam fotografa, tražeći od njega savjet, a on mi je rekao: 'Najbolje je da psu date kosku, u suprotnom, nastaviće da vas love'”, kazao je mladić, koji je tada dao kratku izjavu za medije.

“Bilo je puno spekulacija, da je Aleks izbodena nožem, da joj ja nisam momak, da su mi ruke bile ispod njene haljine, pa sam izašao u javnost samo da bih porekao te priče”, prisjetio se on pet godina kasnije.

“Mogu da shvatim zašto ljudi vole tu fotografiju. Jasan je kontras između policije, grada koji gori i nas koji se ljubimo, ali čak i danas mnogi misle da je fotografija lažna, odnosno montirana”, kaže on.

“Tri dana nakon nereda, napustili smo Vankuver i otputovali za Kaliforniju, da bi se kasnije preselili u Australiju odakle sam ja. Ričard nam je poslao veliku kopiju naše fotografije koja je okačena u našoj kući. Svake godine, na godišnjicu nereda, zovu nas novinari da provjere jesmo li još uvijek zajedno”, priznao je Džouns.