Hunza narod živi na planinama sjevernog Pakistana, ima ih oko 87.000, a posebni su po tome što žive prosječno sto godina, ali mnogi od njih bez problema dožive i 120.
Pripadnici ovog plemena rijetko su bolesni, ne znaju što su to tumori, vrlo mladoliko izgledaju, a njihove žene rađaju i sa 65 godina. Neki čak dožive i 160.
Vjeruje se da ishrana i način života utiču na njihovu dugovječnost.
Hunze se kupaju u hlladnoj vodi, čak ako je ispod nule. Jedu samo ono što sami zasade. Hrane se sirovim voćem i povrćem, orašastim plodovima, jedu jako puno sušenih kajsija, razne žitarice, ovčji sir, mlijeko i jaja.
Za njih međuobroka nema, samo doručak i ručak. Mnogo hodaju, čak 15 do 20 kilometara dnevno. Meso jedu izuzetno rijetko, dva puta godišnje pojedu malo jagnjetine ili piletine. Takođe, jako puno se smiju.
Jedan dio godine ne jedu ništa u trajanju između dva i četiri mjeseca već piju samo sok od sušenih marelica. To je kod njih tradicija od davnina koju jako poštuju, a odvija se u doba godine kad voće još nije zrelo. I ljekari se slažu da su upravo način njihove prehrane i periodi gladovanja zaslužni za dobro zdravlje i dugovječnost.
Navika konzumiranja velike količine marelica možda je upravo zaslužna u zaštiti od tumora. Sjemenke marelica bogate su B-17 vitaminom koji djeluje antikancerogeno, a oni od sjemenki rade ulje. Riječ je o izuzetno malim dozama koje u protivnom mogu biti opasne po život. Tamo je čak stvar prestiža koja porodica ima više stabala marelica na svojoj zemlji. Nažalost, danas i među njih dolazi nezdrava industrijska hrana, pa su se pojavili karijes i probavne tegobe, što prije nisu poznavali.
Bonus video:
