Zapis o jednom primorskom selu: Ljepota koju smo oduzeli potomstvu

Selo Borete doživjelo je konočno unutrašnje i spoljašnje urušavanje, te mu, po mom skromnom sudu, više nema spasa
243 pregleda 2 komentar(a)
selo Boreta, Foto: Privatna arhiva
selo Boreta, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 14.05.2016. 15:09h

Da bi shvatili veličinu ljepote i značaja jedne viševjekovne naseobine, ljudima su katkada potrebni vjekovi. Međutim, put do posrnuća te iste naseobine često je vrlo kratak - prosto, brz - ubitačan. Ovdje će biti riječi o jednom mainsko - šaštrovačkom selu nadomak Budve - Borete, kojem su vjekovi udahnuli nevjerovatnu ljepotu i draž. Ali, izgleda uzaludno!?

Od kada znam za sebe, posebno su me zanimale starine ili prošlost nekog prostora i njegovog sadržaja. Jedan prijatelj na ovakav moj “zaum” kratko je prokomentarisao: “Mani se čovječe ćorava posla, bilo pa prošlo”. Prilično zbunjen, odgovorio sam mu, dim u dim: “Onaj koji ne zna što se dogodilo prije svog rođenja, osuđen je da umre kao dijete”. Pored ove grčke izreke, podsjetio sam mog prijatelja, da živim u uvjerenju, da moja malenkost, ne može mijenjati svijet, ali može uticati na pojedince, kako bi ovi, odlučnije stavljali zapreke pred neznanjem i rušili stereotipe i predrasude, što može uticati na promjene na putu ka civilizovanijem, boljem i srećnijem životu ljudi. Ostao sam uvjeren da prijatelj nije čuo do kraja moju priču.

No, da pređem na najavljenu temu, koja, prilično dugo živi u mojoj svijesti.

Neka volšebna sila je učinila, da se davnih 80-tih godina nastanim sa porodicom u Bečićima, tik uz staro selo Borete. Selo Borete pretstavlja oazu, kakvu samo priroda može “isklesati”. U ovoj oazi vjekovima egzistira pitoreskno selo Borete, smješteno u neposrednom zaleđu čuvene bačićke plaže, i kao takvo, svojom ljepotom, mamilo je poglede, a Boga mi, i uzdahe posjetilaca.

Selo o kojem je riječ, prema kazivanju Mainjanina (Budvanina) Krsta Borete (1931), nastalo je negdje početkom 17-tog vijeka. Rodonačelnici Boreta bili su pop Rade Boreta i njegov nasljednik pop Jovo Boreta. Kako reče Krsto (nekada visoki funkcioner u budvanskoj opštini), Borete vode slovensko porijeklo, i oduvijek su pravoslavci. Prije četiri vijeka i više, u selu Borete prvo je podgnuta crkva, koja danas odiše vjekovnim sjajem i stameni je čuvar mira nad počivalištem onih koji vječno borave u njenoj neposrednoj blizini. Selo se je vjekovima gradilo i dograđivalo i u jednom trenutku počelo da “emituje” nepogrešiv zov ljepote, onima koji vole starine i njihovu draž.

Skladne dvovodne kuće od kamena, malih prozora (po mjeri prošlh vremena) i sličnim vratima, krovom od stare kanalice, sa malim dvorištima, sabijene u nizovima jedna uz drugu, na relativno malom prostoru, djelovale su za oko čovjeka kao najljepši grozd grožđa (njih dvadesetak), u vinogradu nekog vrsnog domaćina, umotane ozračjem ljepote i starinske - uzvišene arhitekture.

Neposredno pored seoskih kuća, nalazi se staro Crnogorsko gumno, koje kada bi moglo da govori, imalo bi što da kaže o životu i događajima koji su se dešavali u ovom malom primorskom selu i šire. Gumno je veoma očuvano i vidljivo, građeno rukama vrhunskih majstora. Međutim, ono je danas zaraslo u korov i drugo rastinje. Nedaleko od gumna jedva se naziru zidine starog mlina za proizvodnju maslinovog ulja, takođe zarasle u šiblje, i ostacima kamenih i željeznih sadržaja u unutrašnjosti mlina, koji je sa obilatim rodom maslinjaka i ribolovom, činio okosnicu života ljudi na ovom prostoru.

U predtranzicionom periodu bio sam svjedokom, interesovanja velikog broja turista za nesvakidašnji izgled starog sela Borete, i njegovu prirodnu poziciju, koja je djelovala kao da je to sve smjestio na slikarskom platnu neki vrhunski umjetnik. Selo su posjećivali Njemci, Francuzi, Englezi i Italijani, kao i ljudi drugih nacija, koji su ljetovali u bečićkim hotelima. Škljocali su tada foto aparati sa svih strana, interesovali se ljudi kada je selo nastalo (ostajući najčešće bez odgovora) i kakva je bila geneza njegovog nastanka i dr. Neumorni “starac” sjedio je mirno, zagledan prema pučini mora i u ljepote Mediterana, nesebično darivajući uživanje onima koji su ga posjetili.

Crni oblaci nad ovim selom, mogli su se nazreti rano, još u vrijeme samoupravnog socijalizma. Umjesto državne zaštite ovog nesumnjivog kulturno-istorijskog dobra, nehajem odgovornih, starosjedioci su se latili unovčavanja svoje imovine (kuća i okolnog zemljište), sa kupcima, sa šireg prostora ranije Jugoslavije, pri čemu, je tranziciono vrijeme od devedesetih godina prošlog vijeka, uletjelo u gotovu štetu, i nije zateklo skoro nijednog starosjedioca u svojim starim kućama.

U vrijeme tranzicionog procesa, staro selo Borete doživjelo je pravi mirnodopski “brodolom”. Precznije, novi-stari vlasnici kuća, počeli su masovno da prodaju (preprodaju) svoje kuće i zemljište, tako da je samo poneko od novih-starih vlasnika ostao da turistički uživa u svojim jeftino kupljenim nekretninama. Kupci su bili većinom Rusi, koji su u uslovima nikakve državne kontrole i zaštite sela, počeli sa prekrajanjem njegovog lika i funkcije, gradeći terase (gle čuda) na krovovima kupljenih kuća, kako bi što manje istezali vratove, da bi pogledom dosegli do mora; dogradnjama kuća materijalima od željeza i lima (stranih ranije uspostavljenom graditeljstvu), zamjenom krovova od neadekvatnog pokrivača i dr. pri čemu je lijepo mainskog selo Borete, posve izgubilo svoju prvobitnu ljepotu i funkciju.

Pravi pogrom sela nastao je dolaskom turističkih nomada koji su na slobodnom prostoru (u naposrednoj blizini sela), podigli sijaset kuća, vila, kućerina i višespratnica...., čime je selo praktično “zarobljeno” bez mogućnosti da neko sa strane pogodi adresu sela, a kamoli dokuči krajičak ljepote kojom je nekada zračilo.

Staro selo Borete, istaknuto kao znamenitost, doživjelo je konočno unutrašnje i spoljašnje urušavanje, te mu, po mom skromnom sudu, više nema spasa.

No, da bi nesreća bila potpuna, jedina saobraćajnica koja vodi od magistrale i hotelskog kompleksa Bečići, prema starom selu Borete (kružna ulica Alekse Šantića i Crnogorska), pretvorena je u toku turističke sezone u “džunglu na asfaltu”, gdje pored komičnih situacija imamo i tragičnih slučajeva! Na ovu činjenicu predugo niko od nadležnih ne reaguje!?

Boraveći duže vremena u Francuskoj, primijetio sam, da ukoliko je neka znamenitija ličnost Francuske boravila u nekom manjem mjestu, od toga su mjesta mještani i država napravila turističko svetilište (o starinskim naseljima da i ne govorimo), u kojem se prodaju nevjerovatno lijepi proizvodi (suveniri svih vrsta dr.), uz asistenciju dobrih poznavalaca prošlosti i mjesta i države Francuske, koji stoje gostu na raspolaganje.

Sve starine na velikom prostoru ove lijepe zemlje, pod strogom su brigom i kontrolom države. Bila bi nepravedno ne primijetiti, veliki značaj i doprinos građana u podizanju i očuvanju kulturnih vrijednosti svojih staništa, bez čijeg doprinosa, danas od velikog posla ne bi bilo ništa!?

Zahvaljujući ovakvoj svijesti ljudi u zemlji Franciji, stiče se utisak, da kada bi kojim slučajem bio blokiran bazični privredni sistem ove zemlje, ona bi preživjela tu kataklizmu, zahvaljujući ogromnom kulturnom bogatstvu i turističkom prilivu novca iz čitavog svijeta, koji hrli da vidi ogromno kulturno blago, kojemu nema ravna u Evropi.

Zbogom staro selo Borete...

Ovih nekoliko riječi, nije tebi nekrolog, jer, ja nemam na to pravo kao furešt. Međutim, neka ovih par redaka budu podsjećanje odgovornima, da učine više na očuvanju našeg blaga iz prošlosti, uz činjenicu - da je naše bogatstvo, naša zemlja i njena bogata priroda i prošlost, te da je sve drugo prolazno, kao što smo prolazni i mi sami!

Bonus video: