Reumatoidni artritis je autoimuna bolest u kojoj su zglobovi, obično zglobovi šake i stopala, simetrično zahvaćeni upalom koja uzrokuje otok, bol, a često i propadanje unutrašnjosti zgloba. Ova definicija bila je svakako poznata Mileni (46), ljekarki opšte prakse iz Podgorice. Mnogo puta je sa pacijentima i razgovarala o reumatoidnom artritisu i savjetovala ih. Ali tek kada se njoj dogodio, shvatila je težinu simptoma ove bolesti.
“ Artritis sam 'zaradila' kada sam imala 40 godina. Sve je počelo iznenada - počela sam da povremeno osjećam bolove u prstima desne šake, a uskoro i lijeve. Ti ne baš tako jaki bolovi trajali su nekoliko nedjelja, a onda su zglobovi počeli da otiču. Nije bilo previše primjetno, ali sam bila uplašena, jer sam znala da ti simptomi predstavljaju školski primjer reumatoidnog artritisa. Uskoro nisam mogla da odradim najjednostavnije radnje - prsti su mi bili ukočeni, a ručni zglob počeo je takođe da mi pravi probleme. Nakon laboratorijskih testova, bilo je jasno. Bolovala sam od reumatoidnog artritisa”, započinje svoju priču Milena, majka dvoje djece. Kada je potvrdila svoje sumnje, obećala je sebi da neće dozvoliti artritisu da joj poremeti svakodnevni život.
“Ipak, to je lako reći, ali teško uraditi. Na početku, moj reumatolog je savjetovao laganu terapiju, koja se sastojala samo iz povremenog uzimanja brufena. Uzimala bih ga sedam dana i zaista su u početku problemi nestajali. Upale bi se na kratko zaliječile, a onda počinjale ponovo da se bude. Jutra su mi bila najgora, a ukočenost je počela da se rasteže sve do ranih popodnevnih časova. Jednostavno, nisam živjela svoj stari život i nisam mogla to da promijenim”, ispričala je naša sagovornica. Uskoro je otišla na bolovanje i to joj je, priznaje, najteže palo.
“Morala sam malo da se smirim, da odmorim svoje tijelo, da zglobovi miruju i da pokušam da povratim svoj imunitet. Bila sam anemična, često se razbolijevala, bila sam umorna. Ujutro nisam mogla da ustanem iz kreveta. Kada sam počela da osjećam bolove u stopalima, zaista sam morala da usporim. Ipak, odvojenost od posla i mojih pacijenata teško mi je pala. Nisam mogla da se naviknem na činjenicu da ću neko vrijeme biti kod kuće, ništa ne raditi. Ali, savjet reumatologa morala sam da poslušam i odmor mi je, pravo da vam kažem, prijao”, objašnjava Milena.
Deformacija zglobova
Njeni zglobovi, posebno na rukama, počeli su da se deformišu.
“Imala sam, naravno, najtipičniji simptom artritisa - kontrakture zglobova. Bile su naročito vidljive na prstima. Jednostavno, zglobovi ostaju u jednom položaju, povećavaju se, deformišu. Vidno su izmijenjeni, ali je najveći problem to što oboljeli ne može da ih ispravi. Zgrčeni prsti na rukama, koji i dan-danas slično izgledaju, zaista su mi otežavali život. Nekako sam se navikla da tako funkcionišem, ali bilo je teško. Išla sam mnogo puta i na fizikalnu terapiju, ali često ona ne može da se sprovodi u svom punom kapacitetu zbog postojećih upala. Sve u svemu, moj život se danas u svom velikom dijelu temelji na saniranju upala. Najčešće se dešavaju na sitnim zglobovima prstiju, ali su naročito teške kada zahvate veće zglobove - recimo, ručni zglob ili skočni zglob. Terapija brufenom i sada mi pomaže, ali ponekad se pitam hoću li moći tako zauvijek”, priča Milena. Svaka upala zglobova kod MIlene je propraćena nalazima krvi i uvijek je reumatoidni faktor u njenoj krvi bio visok.
“Ljekari su mi govorili da su moji simptomi čak i slabi, koliki mi je reumatoidni faktor u krvi. On se, kako se upale, saniraju, smanjivao, ali uvijek je prisutan u meni. Nakon što je bolest uznapredovala, reumatolog mi je predložio uzimanje kortikosteroida. Uzimala sam ih u nekoliko navrata, ali su vremenom, bar kod mene, postali prilično neefikasni. Kao da su se moje upale navikle na njih i počele da ih ignorišu. Zato uvijek kažem da me uzimanje brufena uvijek spasi i najčešće se vraćam toj terapiji”, kaže Milena.
Mirovanje kao dio liječenja
Povremeno ona uzima bolovanje i, kada je stanje njenih zglobova loše, većinu dana provodi u krevetu.
“Tačno, reumatolog me uvijek savjetuje da odmaram, ali da nikada, baš nikada, ne odmaram previše. Da uvijek budem u formi, barem što se osnovnih radnji tiče, kako bih spriječila ukočenost. Trudim se da uvijek poslušam njegove savjete, da korigujem ishranu, mada nisam tu primjetila neku naročitu povezanost. Naravno, veoma je bitno pravilno se hraniti, ali kada govorimo o artritisu, nema hrane koja ga vidno pogoršava. Bar je kod mene takav slučaj. Jedem mnogo ribe, izbjegavam masno i slano i trudim se da uvijek uzimam dovoljno vitamina i, prije svega, držim anemiju pod kontrolom. Imunitet mi često slabi i onda se dogodi nekoliko uzastopnih upala koje jedva saniram. To je za mene nedelja dana pakla, kada se potpuno odvojim od svog života, posla i porodice. Tu sam, ali kao da nisam”, priča Milena.
Zasad bez komplikacija
Svjesna je da je njena bolest nešto sa čime će morati uvijek da se bori. Srećna je, pak, što zasad nema većih komplikacija.
“Reumatoidni artritis može i te kako da utiče na srce, pluća, krvne sudove, slezenu. Redovno se kontrolišem i zasad nema nikakvih promjena u mom tijelu. Zadovoljna sam zbog toga i to mi daje snagu za dalju borbu. Ova bolest zahtijeva od vas da budete oprezni, samo tako se sa njom možete nositi i pobjeđivati”, zaključuje Milena svoju ispovijest.
Postavljanje dijagnoze
Dijagnoza reumatoidnog artritisa postavlja se na osnovu sljedećih činilaca:
• anamneze (razgovora s bolesnikom), kojom se dobijaju podaci o sličnoj ili istoj bolesti u porodici i navedenim opštim simptomima
• fizikalnog pregleda, koji je uglavnom orijentisan na pregled zglobova, postojanje deformacija i nepravilnosti
• laboratorijskih pretraga: testova aktivne upale, hematoloških pretraga, imunoloških testova (prisutnost reumatoidnog faktora)
• radioloških (Rtg) pretraga: Rtg srca, pluća, šake, stopala, koljena, laktova i karlice, scintigrafija skeleta)
Bonus video:
