Tužni vazal

Marko bi se zapanjio koliko je najznačajnijih Srba kroz istoriju - od Dositeja do Konstantinovića, odabralo da ne bude dio iste matrice kao jedan epski junak

30402 pregleda 852 reakcija 70 komentar(a)
Foto: Svetlana Mandić
Foto: Svetlana Mandić

Odgovor Balše Brkovića na reagovanje predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića.

A ja mislio da je Šapić (Beograd) najveći “biser” među gradonačelnicima regiona...

Sve je zapravo vrlo jasno. Sudeći po reagovanju, izgleda da je gradonačelnik Nikšića obrazovanje sticao na širokim poljanama narodne poezije i fejsbuka. Ako ste toga svjesni, onda vam je njegovo reagovanje jasnije.

Veli Marko K:

“Zamislite otkrića vajnog književnika - jedan Srbin je dio iste tradicije kao i epski junak Marko Kraljević. Naravno u čitavoj toj analizi izostaje razmatranje toga ko su oni koji Marku Kraljeviću žele da 'gaze oranje'.

Razumijem da oni o sebi ne mogu da govore jer je jasno da su uzevši ovaj primjer iz naše epske poezije precizno odabrali strane između Marka Kraljevića i onih koji mu 'gaze oranje'. Tačnije između našeg naroda i njegovih neprijatelja.”

Marko bi se zapanjio koliko je najznačajnijih Srba kroz istoriju - od Dositeja do Konstantinovića, odabralo da ne bude dio iste matrice kao jedan epski junak.

Ali kad se Marko potrudi da doda “ono što u analizi (riječ je ipak o kolumni, ali, ajde sad) izostaje - ko su oni koji žele da gaze oranje” (i time odaberu stranu, je li), Marko K. odmah postaje udbaški denuncijant. I u toj se ulozi nekako najprirodnije osjeća, izgleda. Tu se on naslanja na omrznute komuniste - jer svaka je “udbaška” svijest ista, bez obzira na navodnu ideologiju koja stoji iza nje.

A sve to vodi ključnom uvidu - “Naš narod i njegovi neprijatelji”. Kako je Marku sve jednostavno i jasno! Postoji naš narod i njegovi neprijatelji. A Marko je tu da razjasni ko gdje pripada. Ja mogu biti miran, na koncu, ne pripadam istom narodu kao Marko, a u mom kosmosu pripadanje jednom narodu i nije neka velika počast, a svakako ne podrazumijeva proizvodnju “njegovih neprijatelja”.

Ne znam kako to da objasnim Marku, ali zapravo je sve na svom mjestu: nije li prirodno da on odabere vazala (u stvarnosti) koji je postao superheroj (u narodnoj pjesmi). Tako i Marko u priči - čuda čini, a u stvarnosti je tužni vazal. I sve njegove konfuzije i frustracije potiču upravo od toga.

Vjerovatno je dobrim dijelom i na ovu vrstu misaone perverzije Dobrica Ćosić mislio kada je rekao da je srpska istorija laž. Takva izvjesno jeste. A Marko je pouzdani zastupnik takve laži.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")