Hajdenhajm je klasičan njemački manji grad - nalazi se na pola puta između Minhena i Štutgarta, okružen je zelenilom, sa obližnjeg brda "čuva" ga srednjovjekovni zamak, uživa u tišini uz rijeku Brenc...
Fudbalski je bio dugo poznat samo po Horstu Blankenburgu, članu zlatne generacije Ajaksa iz sedemdesetih godina prošlog vijeka i nekome koga je veliki Johan Krojf molio (i nije uspio u tome) da zaigra za Holandiju, jer logično na mjestu štopera (ili tada libera) niko nije mogao da zauzme mjesto Franca Bekenbauera.
Danas svi znaju gdje je Hajdenhajm, svi su čuli za istoimeni klub iz tog mjesta, jer se više nego uspješno bori sa mnogo većim i bogatijim timovima iz Bundeslige.
A sve to zahvaljujući čovjeku koji je 2007. trebalo da taj klub vodi samo na dva meča pete lige, a koji je na istom mjestu ostao skoro 17 godina i od petoligaša napravio klub koji igra protiv Bajerna, Borusije, Bajera...
Njegovo ime je Frank Šmit i možda nije osvojio (i vjerovatno nikada neće) Ligu šampiona kao njegov slavni sugrađanin sa početka priče, ali ovih godina je najveće sportsko božanstvo grada na jugu Njemačke.
Šmit je te 2007. završio igračku karijeru upravo u Hajdenhajmu, a kada je prvi trener Diter Merkl dobio otkaz vodeći ljudi kluba su kao privremeno rješenje izabrali upravo momka koji tek da je okačio kopačke o klin.
Ono što se činilo kao privremeno rješenje postalo je bajka - duga više od 16 godina, pa je danas Šmit čovjek sa najdužim trenerskim stažom ikada u nekom njemačkom klubu.
"Da, moglo bi sve da se nazove bajkom, jer prije 10, 15 ili 20 godina niko nije mogao ni da pomisli da bi Hajdenhajm mogao i da se približi Bundesligi", govorio je Šmit tokom ove sezone upravo za sajt Bundeslige.
Veoma brzo nakon što je sjeo na klupu kluba iz svog rodnog grada Šmit je počeo sa uspjesima, najprije onim manjim, a potom i nezamislivo velikim.
U samo dvije sezone preskočio je dva ranka njemačkog fudbala i zaigrao u Trećoj ligi, da bi nakon pet godina uspio da odškrine i vrata Cvajte.
Druga liga tada se činila kao san za ovaj klub, ali u narednim godinama je Hajdenhajm nekoliko puta osjećao i zov Bundeslige, sve do lude završnice prošle sezone kada je u posljednjem kolu nestvarnim raspletom završio na prvom mjestu ispred Darmštata i velikana Hamburgera.
Tadašnje slavlje igrača Hajdenhjama i njegov hladan pogled čak i kada ga posipaju pivom na pres konferenciji ostaju antologijske slike.
Naravo, niko im nije tada davao mnogo šansi u njemačkoj eliti, ali nakon 26 rundi Bundeslige klub sa "Fojt arene" nalazi se na 11. mjestu udaljen 11 bodova od zone ispdanja.
Bajka kluba za koji igraju samo tri strana igrača nastavlja da živi i na najvećem nivou, a "privremeni trener" da broji mnogo više od dvije utakmice za koje je bio zadužen na startu trenerske karijere.
Bonus video:
