Tajne javnog interesa

Više od deceniju i po, u javnom obraćanju kroz predavanja iz urbanizma, na stručnim i naučnim skupovima prostornih planera i urbanista, na tematskim tribinama, u novinskim člancima i intervjuima iznosim činjenice o neophodnosti da se u Crnoj Gori donese zakon o javnom interesu. Uobičajeno je da se razmotri uporedna praksa evropskih država. Neke imaju sličan zakon, neke ne. One u kojima nije posebnim zakonom zaštićen javni interes, po pravilu su države sa društvima stabilnog demokratskog odlučivanja i vladavine prava. Gdje nikome ne pada na pamet da javnu funkciju kompromituje bilo kakvom povredom zakona, kao ni važećih normi ponašanja. Za povredu zakona se po zakonu odgovara. Takođe, ako je javna ličnost u sukobu interesa , po pravilu se sama povlači sa javne funkcije.

Kod nas se javni interes pretpostavlja na veoma rastegljiv način. Do neprepoznatljivosti. Odgovornost javnih ličnosti, recimo predsjednika države, predsjednika vlade, ministara i dr. za stanje u okviru njihovih odgovornosti - deklarativna je. Prepuštena ličnoj ocjeni. I partijskom interesu. Sagledaćemo rečeno kroz više primjera, prevashodno iz oblasti planiranja, uređenja i korišćenja prostora, zaštite životne sredine, korišćenja obnovljivih i neobnovljivih prirodnih resursa.

Skandalozna odluka, da se stavi oznaka „povjerljivosti radi zaštite interesa države“ na tendersku dokumentaciju i ponude koje se razmatraju za zonu Buljarice, najnoviji je (nadam se i poslednji takav) dokaz potpunog odsustva odgovornosti prema javnom interesu! Paradoks: zaštita javnog interesa tajnošću postupka izbora investitora!

Državna tajna je dogovor o prodaji i zakupu Buljarice! Kako reče aktuelni ministar finansija R. Konjević: „Pet miliona kvadratnih metara, na pjeni od mora!“, obrazlažući svoj zahtjev da se skine oznaka tajnosti.

Da iza ovakvih osionih odluka stoji stvarna odgovornost za javni interes, zakonski sankcionisana, teško da bi neki pojedinac ili institucija pokušali da osujete uvid javnosti. Srastanje aktuelne vlasti sa državom kao takvom, pa time i javnim interesom, došlo je do granice opasne za sve. Prije svega opasnost za prostor, javni interes, ustavno načelo nepovredivosti privatne imovine, pravu javnosti da zna.

Prodajom Solane i hronološki, fukcionalno i finansijski povezanim odlukama i radnjama, učinjen je niz nezakonitih postupaka koji uzrokuju više očiglednih povreda javnog interesa . Ukidanje proizvodnje visokokvalitetne morske soli i gubitak prihoda i radnih mjesta; ugrožavanje prostora iskazanom namjerom vlasnika Solane da to pretvori u građevinsko zemljište (zemljište dobijeno u zakup sa koncesijom za proizvodnju soli!); ugrožavanje prirode, staništa ptica i ekosistema u toj zoni; neopravdano trošenje javnih fondova za izgradnju mosta sa pokretnim dijelom. Nije ugrađen hidraulički uređaj, te se most još ne može otvoriti da prođu planirane jahte do planiranog turističkog naselja umjesto Solane. Prije nekoliko dana javnost je obaviještena da je aktuelni potpredsjednik Vlade, prof. dr Vujica Lazović, na poziv Tužilaštva u ulozi svjedoka odgovorio da je prodata Solana kao preduzeće, a državno zemljište dato u koncesiju. Tužilaštvo istražuje kako je onda na državno zemljište stavljena hipoteka radi privatnog kredita.

Neizvjesno šta će se dogoditi sa Miločerskim parkom, u ugovoru o prostorozakupu predviđa se da se osim hotela grade i turističke vile, koje će se prodavati a sa zgradama i pripadajuće parcele. PRETHODNO U ZAKUP! Zakupac će tako prodavati zakupljeno zemljište koje je državna svojina! Tužilaštvo se još nije oglasilo u vezi sa ovim apsurdnim, nedvosmisleno štetnim, ugovorom. Sve je rađeno „u skladu sa javnim interesom“.

Krajem jula 2016. u Skupštini je usvojen zakon koji je uporediv sa Montipajton cirkusom. Počev od naziva. Umjesto Zakon o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, nazvan je Zakon o regularizaciji neformalnih objekata. Apsurdna komedija kojom se zamajavaju građani i zamagljuje stvarnost. Dok se pozavršavaju poslovi legalizacije objekata koji su izgrađeni bez dozvole, često i bez postojanja regulacionih planskih dokumenata, često na uzurpiranom državnom zemljištu ili zemljištu koje je u postupku restitucije. Ukazujem ovim putem Tužilaštvu da obrati pažnju na sve objekte površine preko 250 m2 čija je legalizacija već počela. Posebno one izgrađene na državnom zemljištu. Tako se možda ovaj apsurdni Zakon pokaže koristan - kao glista na udici. Možda bude još po koja krupnija riba.

Antologijski primjer „zaštite“ javnog interesa i „brige“ o prostoru je, još uvijek, neriješeno pitanje mikrolokacije ukrsnice dva autoputa, Bar-Boljare i Jadransko-jonskog. Po važećem Prostornom planu Crne Gore, ukrštanje je predviđeno u zoni Smokovca, što je moralo biti preuzeto i pri izradi Detaljnog prostornog plana za koridor Bar-Boljare. Ovim dokumentom direktivno je predviđeno ( DPP usvojen sredinom 2008.) da Ministarstvo saobraćaja u roku od šest mjeseci od usvajanja, u Skupštini CG, ovoga plana obezbijedi izradu idejnog projekta trase kroz urbanu zonu Podgorice. Ovo je bilo neophodno iz sledećih bitnih razloga: a) definisanja trase i zaštitnog pojasa da bi se omogućila primjena važećih detaljnih urbanističkih planova u toj zoni; b) po stručnim parametrima eksproprijacija je moguća tek od nivoa definisanog idejnog projekta. U 2014. Ministarstvo održivog razvoja je iniciralo izmjenu Zakona o uređenju prostora, kojom se dozvoljava eksproprijacija sa nivoa generalnog projekta/idejnog rješenja. Još jedan „doprinos“ zaštiti javnog interesa . Jer, na osnovu manje preciznih projekata, ekspropriše se takođe manje precizno, tj. nepotrebno se troši budžetski novac; c) i pored činjenice da je kroz izradu PUP-a Glavnog grada direktivno preporučeno da se buduća ukrsnica autoputeva radi na lokalitetu Strganice, Ministarstvo saobraćaja ne odustaje od toga da se uzalud potroši 25 ha dragocjenog zemljišta na lokaciji Ras. Što je sa finansijskog, urbanističkog i ekološkog stanovišta neprihvatljivo, tj. strahovito destruktivno rješenje.

U više navrata sam predlagala VDT-u da angažuje stručnjake iz oblasti prostornog i urbanističkog planiranja, jer se tako mogu otkriti mnoge tajne „zaštite“ javnog interesa u Crnoj Gori.

P.S. Pozdravljam akciju TO ZNAŠ SAMO TI! koju je osmislio i pokrenuo politikolog Branislav Radičević, kojom se ohrabruju građani da glasaju po savjesti i slobodnoj volji. A prije nego što nastupi predizborna tišina, pozdravljam sve slobodne građane koji će glasati zato što je to njihovo Ustavno pravo, bez straha od Velikog Brata.

Autorka je vanredna profesorica u penziji na Građevinskom fakultetu UCG i poslanica u Skupštini CG

( Jelisava Kalezić )