Završna riječ

Rasprava o Predlogu zakona o autoputu Bar-Boljare, vođena je u Skupštini Crne Gore od 25. do 28. novembra. Neko je izračunao: šesnaest i po sati. Posebno obilježje ove rasprave je u tome što na suštinski važna pitanja nije odgovoreno. Uopšte, ili barem ne na način da se ona razjasne. Posebno je karakteristična završna riječ ministra Ivana Brajovića. Odmjerena kombinacija djelimične istine, nedostatka iste i prećutkivanja krajnje neugodnih pitanja.

Prvog dana rasprave, 25. novembra, u Vijestima na strani 19 objavljen je izvanredan tekst dipl. inž. građ. Ivana Kekovića upućen narodnim poslanicima: Prije nego podignete ruke. I ovim tekstom i drugačije, poslanici koji su podigli ruke za ovaj zakon, bili su, ili su mogli biti da su željeli, obaviješteni zašto ne treba ulaziti u taj posao. Pitanja i nedoumice nakon završene rasprave o autoputu su brojni uznemirujući.

Prvo, da li je Crna Gora ušla u kreditni aranžman kojim se dovodi u pitanje suverenitet? Član 3 Ustava: Teritorija Crne Gore je jedinstvena i neotuđiva. Član 8, stav 8.1. Ugovora o preferencijalnom zajmu za kupca, između Vlade Crne Gore, kao zajmoprimca, i Export-Import Bank of China, kao zajmodavca: „Zajmoprimac se ovim neopozivo odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupkom u skladu sa članom 8.5. ovog Ugovora ili izvršenja bilo koje arbitražne odluke u vezi sa članom 8.5. (u kome se precizira da će mjesto arbitraže biti Peking) ovog Ugovora.“

Na pitanje poslanika „Šta se događa ako Crna Gora nema novca za vraćanje kredita?“, odgovorio je predstavnik Ministarstva finansija, g. Radonjić: „U tom slučaju se poseže za imovinom.“ Kojom imovinom?, interesovalo je poslanike opozicije. Da li će Export-Import Bank of China posegnuti za Velikom plažom i Valdanosom ili ugljenim basenom Pljevlja ili Skadarskim jezerom, ili... Ministar Brajović je ovakva pitanja ignorisao. Nakon nekoliko dana, kada se glasalo o Zakonu o autoputu, ponovo je postavljeno pitanje o ustavnosti ugovora kojim Crna Gora praktično zalaže neki dio teritorije. Predsjednik Skupštine je rastumačio da se u praksi rijetko događalo posezanje za imovinom u sličnim slučajevima. Sada je na nama građanima da budemo zabrinuti ili ne. Kao kad stavimo hipoteku na kuću, ubijeđeni da se neće desiti da banka uzme kuću...

Međutim, ministar Brajović nije odgovorio na više konkretnih pitanja:

• Zašto nije urađen idejni projekat za ostali dio trase autoputa, posebno kroz urbanizovanu zonu Podgorice?
• Zašto nijesu urađena varijantna rješenja ukrsnice (petlje) dva autoputa?
• Zašto nije prvo usvojen Detaljni prostorni plan koridora Jadransko-jonskog autoputa i definisano mjesto ukrštanja dva autoputa?
• Zašto se Ministarstvo uporno, a bez stručnih argumenata, drži mikrolokacije Ras za ukrsnicu, kad je Prostorno-urbanističkim planom Podgorice preporučena mikrolokacija Strganica?
• Zašto nije od 2009. do 2014. urađen glavni projekat prioritetne dionice?
• Zašto je prethodni ministar tvrdio da je zaduživanje Crne Gore za autoput opasno po fiskalnu stabilnost države, te je privatno-javno partnerstvo sa Konstruktorom mnogo bolji koncept?
• Zašto je vrijednost radova u ugovoru sa Konstruktorom (urađen na osnovu generalnog projekta, gdje je aproksimacija količina oko 30%) za prioritetnu dionicu bila 630 mil. evra, a sa Kinezima na osnovu idejnog projekta (gdje je aproksimacija predviđena 10%) 809 mil. evra?

Ostala su još brojna pitanja, prije svega kakvu je to politiku Ministarstvo saobraćaja vodilo pripremajući izgradnju autoputa. Zar nije mogla biti, prije više godina, pokrenuta proizvodnja cementa u Crnoj Gori upravo zbog gradnje autoputa, autoputeva. Zar se nije mogla održati proizvodnja armaturnog gvožđa u Željezari, upravo zbog gradnje autoputa. U čemu je tajna da je bolje za nas građane da se sve to uvozi, oslobođeno carine? Na pitanje kolega Dritana Abazovića i Mladena Bojanića, zašto se uopšte usvaja Zakon o autoputu, nije odgovoreno. Jer, zakon treba, izgleda, da bude pokriće za mnogo šta, što će biti urađeno - po zakonu. A ako bude na štetu građana, imaćemo utjehu da je bilo po zakonu. I sa dobrim namjerama, svakako.

Više poslanika je ukazalo da nije provjereno porijeklo imovine nekih crnogorskih građevinskih firmi, a razvile su se u vrijeme kada se događalo pranje novca u Crnoj Gori (dvojica aktera pranja novca su uhapšena), a Ministarstvo preporučuje kineskim partnerima domaće firme koje će učestvovati u poslu. Ministru je postavljeno i pitanje: „Kada ste toliko ubijeđeni u povoljnost kredita, da li biste garantovali svojom ličnom imovinom?“ Naravno, odgovora nije bilo.

Pitanje poslanika Nebojše Medojevića zašto se Crna Gora obavezala da Zajmodavac ima preče pravo naplate? Može se naplatiti iz Budžeta prije bilo koje isplate (penzije, školstvo, zdravstvo) korisnika Budžeta. I zašto se zajam obračunava u američkim dolarima, kad se i Crnoj Gori koristi evro? Bez odgovora. Prije nekoliko dana predsjednik Vlade Crne Gore je saopštio da i Crna Gora, kao i ostalo balkansko okruženje, ulazi u treću recesiju. Jedna starija građanka je prokomentarisala: „Ni primijetila nijesam da smo ikada izašli iz prve...“

( Jelisava Kalezić )