Moćno oruđe Evrope protiv Rusije

Sada je jasno da će administracija američkog predsjednika Donalda Trampa izdati Ukrajinu u njenoj borbi protiv ruske agresije. Sam Tramp je ili postao žrtva dezinformacija ili dobrovoljno pokušava da obmane Amerikance o uzrocima i posljedicama ovog rata.

Konkretno, Tramp laže kada tvrdi da je Ukrajina podjednako kriva za rat; da ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski "ne raspolaže kartama" za okončanje sukoba pod povoljnim uslovima; i da Ukrajina ne može da se brani bez pomoći SAD. Cijeli svijet zna da je Rusija pokrenula ničim izazvanu invaziju, a svi se sjećamo prvih nedjelja kada su Ukrajinci, od navodno nadmoćnije vojske, hrabro branili nekih 3.000 km linije fronta - mnogo prije nego što su zapadna artiljerija, oklopna vozila i PVO sistemi počeli da se snabdijevaju.

Sramotna scena u Ovalnom kabinetu 28. februara naglasila je Trampovo neprijateljstvo prema Zelenskom i njegovu ljubav prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Da li je to zato što Tramp jednostavno voli autoritarne ličnosti koje ispunjavaju njegove sopstvene ambicije? Ili Putin ima prljavštinu o Trampu (kao što su mnogi sumnjali tokom njegovog prvog mandata)?

U svakom slučaju, Tramp odbacuje samu ideju vladavine prava jer zakon podređuje političkim interesima: zakon treba koristiti kada služi interesima predsjednika, a ignorisati kada to nije slučaj. Sporazumi između zemalja (čak i one koje je on sam potpisao) mogu se kršiti po volji. Prije 30 godina, potpisivanjem Budimpeštanskog memoranduma u decembru 1994. godine, SAD su zajedno sa Velikom Britanijom i Rusijom obećale da će braniti teritorijalni integritet Ukrajine. Ukrajina je, sa svoje strane, pristala da se odrekne trećeg po veličini nuklearnog arsenala na svijetu, naslijeđenog od SSSR-a. Rusija je prekršila sporazum invazijom na Krim i nezakonitom aneksijom 2014. godine, a sada su Ukrajinu izdale dvije strane u sporazumu.

Trampovo odbijanje da održi riječ koju je dala Amerika je sramotno. Ukrajinci su poštovali svoju stranu dogovora i očekivali su da će SAD učiniti isto. Ovakve izdaje imaju smrtonosne posljedice, i to ne samo za Ukrajinu. Decenijama se evropska bezbjednost oslanjala na član 5 NATO ugovora, koji kaže da je napad na jednu članicu Alijanse napad na sve. Sada je, međutim, jasno da će Sjedinjene Države zaštititi Evropu samo ako je takva zaštita u Trampovom interesu, kako ga on vidi. Međunarodno pravo i ugovorne obaveze za njega ne znače ništa - kao što ništa ne znače Putinu.

Evropljani pokušavaju da se prilagode ovoj surovoj stvarnosti. Neposredni izazovi su: stvaranje samodovoljnih odbrambenih snaga i odlučivanje šta učiniti sa 220 milijardi dolara ruske suverene imovine koja se nalazi pod evropskim jurisdikcijama (od ukupno 300-350 milijardi dolara zamrznutih 2022. godine). U junu 2024. godine G7 je pristala da koristi zaradu od kamata (50 milijardi dolara) na ovu imovinu za pružanje finansijske pomoći Ukrajini, a Evropska komisija je izvršila prvu uplatu od 3 milijarde dolara u januaru 2025. Ali s obzirom na to da će SAD vjerovatno prestati da pružaju finansijsku pomoć, ova polumjera više nije dovoljna. Evropa mora da ide dalje i zaplijeni svu rusku imovinu pod svojom kontrolom.

Ranije smo pisali da bi ova sredstva trebalo da budu iskorišćena za finansiranje obnove Ukrajine, jer šteta koju je izazvala ruska agresija daleko premašuje 220 milijardi dolara, ali sada je ovaj novac još potrebniji. Nemoguće je obnoviti zemlju koja je i dalje napadnuta i djelimično okupirana. Pravda i zdrav razum nalažu da ova sredstva budu uložena za finansiranje odbrane Ukrajine. Evropa može da koristi koje god legalne manevre zatreba, ali je važno da Ukrajina odmah dobije ovaj novac i da može da kupi vojnu opremu i obnovi infrastrukturu koju Rusija neprestano uništava.

Pitanje odgovornosti za ovaj korak ne može se postavljati. Rusiji se ne može dozvoliti da tvrdi da je ova imovina zaštićena zakonom dok urušava vladavinu zakona i arbitrarno konfiskuje zapadnu imovinu koja je pod njenom jurisdikcijom. Hitno obezbjeđivanje ovih sredstava Ukrajini je u interesu same Evrope. Sve što Ukrajina potroši na odbranu, na kraju će ojačati odbrambeni potencijal same Evrope i stimulisati njenu oslabljenu ekonomiju.

Vremena za gubljenje nema. Korišćenje ovih sredstava kao kolaterala za buduću Međunarodnu komisiju za odštetne zahtjeve, kako je predloženo, dovešće do neprihvatljivih kašnjenja. Talas autoritarizma raste, a Evropa je postala globalni bedem protiv njega. Evropske vrijednosti - ali i zaštita građanskih sloboda, demokratije i ljudskih prava širom svijeta - sada su na kocki.

Kako je nedavno rekao francuski predsjednik Emanuel Makron, "Evropa mora ponovo da otkrije ukus rizika, ambicije i moći". Ako on i drugi evropski lideri žele da na djelu dokažu svoju verbalnu podršku Ukrajini nakon fijaska u Ovalnom kabinetu, trebalo bi da iskoriste trenutak i konfiskuju rusku imovinu. Ukrajina sada brani cijelu Evropu. A Evropa ne treba da se krije iza pravnih izgovora.

A. Kosenko je docent ekonomije u Školi za menadžment na koledžu Marist;

J. E. Stiglitz je američki ekonomski ekspert; dobitnik je Nobelove nagrade za ekonomiju; profesor je na Univerzitetu Kolumbija

Copyright: Project Syndicate, 2025. (prevod: N. R.)

( Joseph E. Stiglitz, Andrew Kosenko )