Antov trzaj glavom koji je cijepao mreže: Budućnost? Kad nešto voliš ne ostavlja se baš lako

Nebeski let, a onda trzaj glavom i udarac koji je golmanima ostavljao manje šansi nego kad neko nogom uhvati volej. Golovi su bili zaštitni znak Anta Drobnjaka, i to ne samo glavom - tresao je mreže na razne načine, gdje god je stigao i igrao...

A, u Titograd je došao 1987. kao veoma mlad iz Jedinstva i rodnog Bijelog Polja - u Budućnost i plavo-bijele boje se odmah zauvijek zaljubio.

- I danas pratim svaku utakmicu Budućnosti koja se igra u Podgorici, jednostavno volim to, jer je Budućnost svima nama dala puno, a i mi smo se odužili koliko smo mogli. Kad se nešto voli, onda se ne ostavlja baš lako - kaže Drobnjak za “Vijesti”, čovjek koji je igračka legenda podgoričkog stogodišnjaka, a koji se i nakon karijere nekoliko puta vraćao u klub.

Prelazak iz Jedinstva u Budućnost bio je veliki korak - iz kluba koji je igrao crnogorsku ligu u ekipu koja je bila nezgodan rival svima u Prvoj ligi velike Jugoslavije.

- Veoma rano, kao omladinac, zaigrao sam za prvi tim Jedinstva, ali nekako sam se nametnuo, davao sam dosta golova i 1987. dobio dva poziva - iz Budućnosti i Crvene zvezde. Odlučio sam se za Budućnost zbog brata (Branislav Drobnjak, takođe legenda o kojoj ste čitali povodom vijeka Budućnosti) kako bi on mogao da ode u inostranstvo bez obeštećenja, ali bio sam i mlad, Podgorica je bila blizu i postojala je veća mogućnost da odmah igram za Budućnost - prisjetio se Drobnjak.

Bila je to dobra odluka?

- Nikad se ne zna šta bi bilo, ali vjerujem da je to bio dobar potez.

Timovi velike četvorke omiljene "žrtve"

U glavnom gradu Crne Gore sačekala ga je sjajna generacija Budućnosti.

- Predrag Mijatović i ja smo stigli iste godine, a Budućnost je imala zaista dobru ekipu i imao sam veliku konkurenciju - tu je već bio Željko Janović. Tokom prve godine sam čekao šansu s klupe, a kada sam ulazio, iskoristio sam dosta situacija. Pamtim i prvi gol protiv Rada u gostima - priča Drobnjak.

Već tokom druge godine je bio standardan, pa je uslijedila vojska i onda još dvije sezone u Budućnosti.

- Radio sam ono što se tražilo od mene, davao sam golove, trudio se i u tom periodu Budućnost je bila san svih nas. Ginuli smo na terenu i to je razlika u odnosu na današnji fudbal.

13

golova postigao je Anto Drobnjak za Budućnost u sezoni 1990/1991. Ostaće da se pamti da je bio najbolji strijelac kluba u posljednjoj SFRJ sezoni

Velikani jugoslovenskog fudbala - Partizan, Crvena zvezda, Dinamo i Hajduk - bili su njegove omiljene “žrtve”.

- Da, zakačio sam posljednje dvije sezone u ligi velike Jugoslavije, pa sam imao i sreću da dajem golove i ekipama iz “velike četvorke”. Iskoristio sam povjerenje koje su mi dali kao mladom igraču i nadam se da sam se na najbolji način odužio našoj publici i ljudima u klubu. U sezoni kada nas je vodio Gano Ćerić, tokom prvih 10 mečeva smo igrali protiv ta četiri velika tima i praktično protiv svih sam zatresao mrežu.

Protiv “velike četvorke” je stigao i gol koji je poseban za Anta.

- Najljepši pogodak je bio protiv Zvezde - bio je to centaršut sa desne strane, a ja sam u padu zahvatio loptu i savladao golmana. To je bila Zvezdina generacija koja je kasnije postala šampion Evrope - objasnio je Drobnjak.

Špaco je bio genijalac, svi smo ga voljeli i bilo je teško kada je otišao

Jedan trener je imao veliki uticaj na karijere mnogih igrača Budućnosti, među njima je i Anto Drobnjak.

- To je Stanko Špaco Poklepović, najviše me on i trenirao. Taj čovjek je bio genijalac, stigao je iz Splita - svi smo ga voljeli i svima je bilo teško kada je otišao. Znao je da napravi ambijent, imao je mnogo znanja i zaista smo mnogo naučili od njega - istakao je Drobnjak.

Igrao je sa mnogo majstora, a koji su bili najveći?

- Majstori su oni koji su najviše uspjeli, a to su Dejan Savićević i Predrag Mijatović. Bilo je još mnogo igrača koji su bili korisni za ekipu - poput Branka Brnovića, Niše Saveljića, Miodraga Božovića... Bila je to veoma talentovana ekipa i mislim da je upravo period kada sam igrao i najuspješniji u istoriji kluba kada se pogleda kakve su karijere napravili ti igrači, reprezentativci kasnije. Uz to, Budućnost je bila u sredini tabele, a kod Ćerića smo nakon 10 kola dijelili prvo mjesto sa Zvezdom.

Čudo sa Lansom i Mundijal nepravdi

Iz Podgorice put ga je vodio do Beograda, Korizike, sjevera Francuske, kasnije i Japana...

- Žao mi je što sa Zvezdom nisam igrao Evropu zbog sankcija, ali sam svoj dio posla odradio, osvojio sam Kup i bio najbolji strijelac ekipe. U Bastiji sam proveo najljepše tri godine karijere, a onda sam Lans izabrao ispred Marseja i donio pravu odluku - kaže Anto.

Zahvaljujući njegovim golovima (bio najbolji strijelac ekipe) Lans je 1998. prvi i do danas jedini put postao šampion Francuske.

- Ekipa koja je godinu ranije bila na 14. mjestu na tabeli ispisala je najljepšu stranicu istorije od postojanja do danas - postala je šampion, igrala finale Liga kupa i polufinaale Kupa. Sada su ponovo lideri i nadam se da će izdržati ove godine, iako će biti teško pored Pari Sen Žermena.

I danas Lans ima jednog Crnogorca u ekipi - Andriju Bulatovića, veliku nadu našeg fudbala.

- On je dijete mog brata od tetke, preporučio sam ga i rekao im da se radi o pravom biseru. Skautirali su ga, a on se na najbolji mogući način dokazao i radi dobro.

Drobnjak je tokom šampionske godine u Lansu postigao 14 golova, a na listi strijelaca ispred njega bili su samo Stefan Givarš, David Trezege i Viktor Ikpeba. Ipak, ni to nije bilo dovoljno da se nađe u sastavu Jugoslavije za Svjetsko prvenstvo koje se igralo u Francuskoj, a meč “plavih” sa Njemačkom na “njegovom” stadionu “Bolear”.

- Bilo je tu zavrzlama, nije se znalo ko pije ko plaća, koga neko dovodi, a koga “namješta”... Čast izuzecima, ali tri-četiri igrača su išla na šampionat da bi bili prodati. Prošao sam kvalifikcije sa tom ekipom, bio najbolji strijelac šampiona Francuske, a jedan meč Mundijala se igrao i u Lansu - činilo se da nema dileme da li ću ići - priča Anto.

Veliku nepravdu je podnio dostojanstveno.

- Sve sam saznao samo dan prije odlaska na Svjetsko prvenstvo, bilo je veoma nekorektno, nepravda prema meni i u tom trenutku me pogodilo, ali bog je veliki i karijeru sam nastavio uspješno i završio je kako treba. U fudbalu je teško uspjeti pored puno nedaća, ali srećan sam čovjek, imam divnu porodicu i uvijek sam sve radio da bude pošteno - rekao je Drobnjak.

Nije bilo lako gledati Budućnost ove jeseni

Osim na terenu Anto Drobnjak je i u drugim ulogama pokazao koliko je vezan za Budućnost, pa je tako u nekoliko perioda bio sportski direktor kluba, kratko i trener.

Kako je već rekao, ni sada ne propušta mečeve voljenog kluba, iako nije bilo puno radosti.

- Nije bilo lako gledati, jesenji dio je bio katastrofa. Gledam kako će Budućnost da izađe iz toga, nadam se da je dovođenje Miodraga Božovića i Nenada Maslovara dobar potez. Svi treba da se nadamo boljim danima, jer Podgorica i Budućnost zaslužuju dobre rezultate, posebno sad kada je najlakše doći do grupne faze u Evropi - naglasio je Drobnjak.

Drobnjakova dva tima: Greota je što neke neću pomenuti

Kao većina legendi koje su učestvovale u serijalu “Vijesti” prilikom biranja idealnog tima Budućnosti svih vremena i Anto Drobnjak se odlučio za dvije ekipe.

- Sto godina je veliki period, koliko je tu prošlo velikih igrača, pa je greota što neću pomenuti neke ljude, a neke ne znam, nisam ih gledao... I da ih biramo 30 vjerovatno bismo napravili neku grešku. Zato sam se odlučio da napravim tim od igrača sa kojima sam igrao i ekipu od onih koje sam malo upamtio i čuo priče o njima.

Prvi tim: Dragoje Leković - Željko Petrović, Niša Saveljić, Miodrag Božović, Branislav Drobnjak, Dragoljub Brnović - Branko Brnović, Dejan Vukićević, Predrag Mijatović, Dejan Savićević - Željko Janović.

Drugi tim: Branislav Đukanović - Duško Vlaisavljević, Slavko Vlahović, Vojislav Vukčević, Zoran Vorotović - Petar Ljumović, Dragan Vujović, Zoran Batrović, Ante Miročević - Mojaš Radonjić, Žarko Vukčević.

( Kosta Bošković )