Godina koja je završila u kanalizaciji...

Jul - Ljeto je počelo vidovdanskim proglasom dostojnim Gazimestana 1989... Kako ono reče Andrija Mandić...

Mi smo Skupština!

Mi smo stariji i od Vlade i od Ministarstva i od Agencije!

Mi smo predstavnici naroda i ne zavisimo ni od agencija, ni od ministarstava!

Mi se izjašnjavamo onako kako mi želimo jer su nam građani dali to pravo!...

I neka im ga je rekao, da se zna ko je gazda u Crnoj Gori... Ili Crne Gore, isto nam dođe...

I nadam se da su ga svi dobro razumjeli, jer je to bio veliki korak ka upokojenju ionako teke živih crnogorskih institucija...

Za već upokojene demokratske procedure, bez kojih postojanje institucija - uključujući i Skupštinu i Vladu - nema nikakvog smisla, bio je to glogov kolac...

Ali, Andrija Mandić je govorio o prostornom planu?

Nije, nego o Crnoj Gori... I to kao državi, a ne samo kao prostoru...

* * *

Avgust - Požari su i ovog ljeta iznenadili podgoričku i državnu vlast. Zato je borba protiv vatrene stihije plaćena životom mlađeg vodnika Dejana Božovića i teškim povredama vodnika Marka Ikovića...

- Smanjena vidljivost usljed gustog dima i uzak put uzroci su nesreće - tako je objašnjeno...

A tako ne može zato što nijesu jedini, ne samo u Kučima nego i širom Crne Gore. Suštinski uzroci su mnogo gušći od dima i mnogo stariji od seoskog puta...

Vidljivost je bila smanjena, prije svega, u Vladi, Skupštini i lokalnim parlamentima. I to zbog vlasti čija je ozbiljnost i znavenost u obrnutoj srazmjeri sa bahatošću i ambicijom...

Širenje požara zaustavljeno je nakon sedam dana, rasprava o krivici vlasti što je umjesto države vatru ugasila kiša nije trajala ni sedam minuta...

A što je bilo sa onih devet državnih zaključaka? Ništa, zaboravljeni su isto kao i herojstvo vatrogasaca kojima se vlast divila sve dok nije prešla na važniju temu - spomenik Pavlu Đurišiću...

* * *

Zaboravljen je i početak priče o Zeti kao kanalizacionoj prijestonici Crne Gore, kad su prije desetak godina građevinski lobi i sa njim povezana lica iz gradske vlasti izmijenili urbanistički plan jedne lokacije sa 68.440 kvadratnih metara u vlasništvu Podgorice.

Na toj lokaciji trebalo je da se gradi novi prečišćivač otpadnih voda, ali prevagnula je izgradnja Podgorice na vodi. Sa ukupno - 775 stanova, 58.646 kvadratnih metara stambenog i 18.006 kvadrata poslovnog prostora...

Zbog toga su, a ne zbog zaštite Morače od zagađenja i Podgoričana od smrada, bivša i sadašnja vlast presudile ionako već zatrovanom Botunu.

Bez ijedne geološke, hidrološke i ekološke analize koje bi prednost mogle dati nekoj drugoj lokaciji na desetak kilometara dugom priobalju...

Sve i da kolektor bude izgrađen tamo gdje je vlast naumila, rijeka, jezero i more će i dalje biti zagađivani fekalijama koje Zetom dospijevaju iz Nikšića i Danilovgrada...

One koje u Botun budu dopremane sa Cetinja i iz Tuzi stići će drugim putem...

Toliko o izgradnji kolektora tamo đe mu mjesto nije...

* * *

Septembar - Kakvo je mjesto ova neznavena, neozbiljna i nesposobna vlast namijenila djeci koja se bore s autizmom pokazao je i drugi protest njihovih roditelja...

Ponovo su izneseni isti zahtjevi jer nijedan od deset ranijih nije ispunjen...

I ponovo je na njih odgovoreno saopštenjima kojima državni dužnosnici pokušavaju da operu svoju i državnu savjest...

Zato što je još prije osam godina Vlada obećala da će rezultati ubrzo biti vidljivi. Nijesu još, ali ne samo rezultati nego su i toj i svim narednim vladama ostali nevidljivi i djeca i roditelji...

I dalje nema defektologa, logopeda, psihologa...

Nema ni registra...

Formiranje savremenih centara za autizam, osnivanje defektološke komore i fakulteta za specijalne edukatore, zakon o roditelju njegovatelju i stanovanje uz podršku čekaju neki drugi protest...

I drugu Vladu...

* * *

Oktobar - Loše nam je išlo ovog ružičastog mjeseca, ali ne po pitanju liječenja karcinoma dojke, za to kapa dolje i ljekarima i medicinskim sestrama i tehničarima Klinike za onkologiju...

Zaslužuju ne samo jednu kolumnu, ali za sada samo ova jedna polurečenica jer bih se kao pacijent mogla naći u konfliktu interesa...

Što je, zbog teških uslova za rad ne samo na toj klinici nego i ostalima, zaslužio ministar zdravlja i veselja Vojisav Šimun jasno je od početka njegovog mandata...

Nažalost, nije se udostojio da ode ni nakon smrti jedne zdrave bebe u Nikšiću i pogrešnog liječenja jednog dječaka u Baru...

I, kako god se završila istraga, obje tragedije idu na dušu državnoj vlasti zato što za pet godina ništa nije uradila da izliječi hronično oboljeli zdravstveni sistem...

Da neće biti smijenjen zbog političke odmazde nad direktorom Fonda zdravstva Vukom Kadićem bilo je očekivano. Zato niko nije povjerovao da je to urađeno zbog produžavanja ugovora sa onkološkom klinikom ili trošenja novca za skupe onkološke ljekove zahvaljujući kojima oboljeli žive duže...

* * *

Kraj oktobra bio je obojen mržnjom, prvo Zabjelom pa onda širom Podgorice odjekivali su pokliči “Ubij, ubij, ubij Turčinaaaaa, Turčinaaaaa”...

Uz masovno prisustvo policije koja je, sa razloga koje bi tužilaštvo trebalo da izvidi, potpuno opušteno šetala pored kapuljača čiji su nosioci (po)činili najmanje dva krivična djela...

Doprinos tome dalo je policijsko saopštenje u kojem su dvojica Turaka pogrešno osumnjičena za napad, a zatim najava premijera koji je tu sumnju potvrdio.

I najavom uvođenja viza za sve turske državljane ukinuo “vize” za govor mržnje i podsticanje na ubistvo...

Zastiđe je bilo i gledati a kamoli doživjeti ono postrojavanje sa rukama uvis i licem prema zidu, kao pred streljačkim vodom...

Za stid je bilo i sve ono što se kasnije događalo, od napada na radnje i vlasnike do ukidanja viza za Turke i uvođenja za Azerbejdžance...

Početnu vijest, ko je koga napao, još nijesmo saznali...

Ali jesmo da opasno veliki broj Srba i Crnogoraca pod “Turcima” podrazumijeva sve Bošnjake i Muslimane, kao i Albance islamske vjeroispovijesti...

I što je taj broj isti kao i devedesetih, iz kojih crnogorska vlast još nije izašla...

A ni one iz nje...

* * *

Novembar - Nema nade da će nadobudna vlast čuti glas struke, ali neka upozorenja valja ponoviti za svaki slučaj:

- Osim uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, u Botunu je planirana izgradnja još dva postrojenja koja vlast i ne pominje. Jedno za tretman kanalizacionog mulja i drugo za njegovo spaljivanje nakon tretmana, a oba zagađuju okolinu.

- Zato treba izgraditi moderni uređaj sa anaerobnim tretmanom mulja, bez spalionice i inseneracije i bez proizvodnje smrada.

- Izabrana tehnologija predviđa proizvodnju 221 tone opasnog otpada godišnje, za čije skladištenje u Crnoj Gori nema uslova.

- Decenija je potrošena na izbor njemačke opreme koja je prevaziđena i u Njemačkoj, jer je 2017. upravo u toj državi propisana obavezna reciklaža fosfora iz kanalizacionog mulja.

- Od tog mulja može se proizvoditi fosforno gnojivo i karbonizacijom dobiti visokokvalitetni bio-ugalj koji ne zagađuje okolinu.

- Za razliku od spaljivanja, taj tehnološki proces ne oslobađa ugljendioksid, naprotiv, dekarbonizacija omogućava kružnu zelenu ekonomiju, koja se već praktikuje ne samo u Njemačkoj nego i u Švedskoj, Češkoj, SAD-u...

Na sve te i brojne druge argumente vlast nije odgovorila, ukoliko se u odgovor ne računa gradonačelnikovo priznanje da smo “pritisnuti u ćošak”...

Ako se ipak računa, onda je tako pritisnutoj državi budućnost izvjesna jedino - u kanalizaciji...

* * *

Decembar - Kraj godine najavio je i početak kraja mandata gradonačelnika Podgorice...

Zbog svega što je od avgusta do decembra prećutao, uključujući najvažnije - da u Botunu nije predviđena samo gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda nego i još dva - za tretman kanalizacionog mulja i za njegovo spaljivanje nakon tretmana...

I još više zbog onoga što je, nakon bliskog susreta policijaca sa mještanima, izgovorio...

- Čestitam direktoru Šćepanoviću i rukovodstvu Uprave policije, kao i svim policijskim službenicima pojedinačno, koji su svojim primjerom pokazali kako se u skladu sa zakonom poštuju prava i postupa u složenim situacijama - ponosno je Saša Mujović saopštio ono čega bi se svaki mudri i odgovorni gradonačelnik postidio...

Da nije za ponos kad se najveći gradski poduhvat započinje krijučke, pod okriljem mraka, i kad umjesto građevinara na gradilište izlazi policija - prvi je shvatio potpredsjednik Vlade...

- Nemam dodira sa operativnim postupanjem policije - pokušao je Aleksa Bečić da brže-bolje “opere ruke”, nakon polugodišnjeg tihovanja o kolektoru i Botunu...

Sve to vrijeme pravio se mrtav i predsjednik Skupštine...

- Zbog nemilih dešavanja zatražio sam hitno održavanje Savjeta za odbranu i bezbjednost - progovorio je Andrija Mandić tek nakon haosa u Botunu i Zeti i hapšenja 54 mještanina. I to nakon što je sjednica, istina na druge teme, već zakazana...

Za razliku od prethodne trojice i ostalih iz lokalne i državne vlasti, šef države se - ne prvi put ovim povodom - ponio i mudro i ljudski...

I zbog toga, nakon jednogodišnjeg bojkotovanja Predsjednika, njegovom porukom završavam ovu kolumnu:

- Nažalost, umjesto da gledamo hapšenja okorelih kriminalaca koji su ovu državu ojadili i unesrećili, mi gledamo hapšenja starih ljudi i žena, koji samo zahtijevaju da se i njihov glas čuje. Svi predstavnici aktuelne vlasti koji su jedno obećavali mještanima Botuna i Zete dok su kao opozicionari dolazili tamo po glasove, danas rade sve suprotno obećanjima koja su tada davali - napisao je Jakov Milatović na Iksu.

Potpisujem, uz nadu da nam ostatak vlasti poslije Nove godine neće prirediti reprizu pretprazničkog skandala...

( Ratka Jovanović-Vukotić )