STAV: ILUZIJA DJELOTVORNOSTI (II)
Zakon koji odlaže sam sebe
Novi Zakon o zaštiti vazduha ima mnogo rokova. Gotovo svaki od njih nešto odlaže: nove propise, planove, usklađenost, pa i hitnu reakciju. Dok rokovi teku, važe propisi koji ni do sada nijesu djelovali
(Tema serijala "Iluzija djelotvornosti" je Zakon o zaštiti vazduha, koji je Skupština Crne Gore usvojila 31. jula 2026. Taj zakon na papiru obećava čist vazduh, pravo na informaciju, pristup sudu i naknadu štete po zdravlje. U stvarnosti ih ne obezbjeđuje.)
ROKOVI KOJI IDU UNAZAD
Rokovi u zakonu obično služe da ubrzaju primjenu. Zakon o zaštiti vazduha iz 2026. koristi ih drugačije. Podzakonski akti mogu se donositi dvije godine (čl. 64 st. 1 Zakona o zaštiti vazduha). Plan kvaliteta vazduha može čekati dvije godine od kraja godine u kojoj je granica prekoračena (čl. 25 st. 2). Rok za usklađenost s graničnim vrijednostima može se odložiti do 2035, odnosno 2040. godine (čl. 22). Do tada se primjenjuju stari propisi (čl. 64 st. 2) - isti oni koji, kako je pokazao prethodni tekst, za šesnaest godina nijesu spriječili nijednu godinu prekoračenja u Pljevljima.
Ludwig Krämer, dugogodišnji pravnik Evropske komisije, opisao je posljedicu takve tehnike: kada je obaveza zapisana „uopšteno ili neodređeno, primjena je po pravilu slaba“, jer države tada same odlučuju koje će mjere preduzeti (Krämer, 2022, str. 6). Rok koji bi trebalo da obaveže ovdje postaje rok koji dopušta.
HITNA MJERA BEZ OKIDAČA
Najteža posljedica tog odlaganja nije pravnotehnička, nego zdravstvena. Zakon propisuje da se hitne mjere preduzimaju „odmah“ (čl. 19 st. 1). Hitne mjere i kratkoročni planovi (čl. 29), međutim, vezani su za prag upozoravanja, koji utvrđuje Vlada (čl. 6 st. 9). Do novog akta važi Uredba, a ona prag upozoravanja propisuje samo za sumpor-dioksid, azot-dioksid i ozon (čl. 11 Uredbe, „Sl. list CG“, br. 25/12). Za PM10 i PM2.5, čestice koje su glavni zagađivač Pljevalja, praga nema. Zato za njih, najkasnije do avgusta 2028, ne postoji pravni okidač za hitne mjere. Samo 2026. Pljevlja su do kraja septembra imala 53 dana prekoračenja PM10, od dozvoljenih 35 za cijelu godinu, a nijedan nije pokrenuo hitnu mjeru.
To se vidjelo 9. septembra 2026. Agencija za zaštitu životne sredine izmjerila je u Pljevljima 399,3 µg/m³ PM10 u 11 sati i kao jedan od glavnih uzroka navela dim od požara (Agencija, 9. 9. 2026). Građanima je preporučila da izbjegavaju aktivnosti na otvorenom. Drugo nije ni mogla: propisi tog dana nikoga nijesu obavezivali ni na šta osim na savjet. Zakon to dopušta i ubuduće - kod čestica, plan se može ograničiti na obezbjeđivanje „lako razumljivih informacija o preporučenom ponašanju“ (čl. 29 st. 3). Država koja na otrov u vazduhu odgovara savjetom ne štiti građanina; ona ga obavještava da je sam.
A tamo gdje okidač postoji, ne poštuje se ni on. Za sumpor-dioksid prag upozoravanja postoji, a Pljevlja od 2017. imaju i Kratkoročni akcioni plan (Agencija i Opština Pljevlja, Kratkoročni akcioni plan, 2017). U decembru 2025. prag je prekoračen, a Agencija je 14. decembra sama napisala da je „neophodno da se hitno sprovedu mjere koje predviđa Kratkoročni akcioni plan“ (Agencija, 14. 12. 2025). O tome šta je potom urađeno, i šta nije, pisaću u narednim kolumnama. Novi zakon prvi godišnji izvještaj o sprovođenju kratkoročnih planova traži tek 31. marta 2027 (čl. 29).
POGORŠANJE U TIŠINI
Odlaganje nije jedini smjer u kojem se zakon kretao. Između verzije Predloga od 16. marta i one od 1. jula 2026, koja je postala zakon, oslabljene su najmanje dvije garancije. U martu je rok zastarjelosti za naknadu štete bio pet godina od prestanka povrede i saznanja za štetu; u julu je zamijenjen opštim rokom od tri godine iz Zakona o obligacionim odnosima. Iz čl. 52 st. 6 izbrisana je riječ „pravovremen“, iz formule po kojoj postupak mora biti „pravičan, pravedan, pravovremen i ne smije biti pretjerano skup“. Ni za jednu od tih promjena izvještaj o javnoj raspravi ne daje obrazloženje (Kojičić, Inicijativa Ustavnom sudu, 4. 9. 2026, t. 68; Verzija Predloga od 16. 3. 2026).
Riječ „pravovremen“ nije ukras. Direktiva (EU) 2024/2881, koju zakon prenosi, traži postupak koji je pravovremen (čl. 27 Direktive). Zakonodavac je, dakle, prenio evropski tekst bez riječi koja govori o vremenu - u zakonu čija je glavna mana upravo vrijeme.
UPOZORENJE BEZ ODGOVORA
Na primjedbe iz javne rasprave Ministarstvo nije odgovorilo. Upozorenje je 15. jula objavljeno i javno (Dan, 15. 7. 2026). Dana 21. jula tri skupštinska odbora - Zakonodavni, Ustavni i Odbor za ekologiju - dobila su pisma s prijedlogom da se Predlog ne usvoji dok se ne uskladi s Ustavom (Kojičić, pisma skupštinskim odborima, 21. 7. 2026). Odgovor nije stigao. Zakon je usvojen 31. jula, bez izmjena u spornim tačkama.
Taj obrazac poznajem. Godine 2022, poslije konsultacija o Programu rada Vlade, zapisao sam da, kada je proces završen, „više se niko nikada nije javljao da ostvari komunikaciju sa učesnicima tog procesa i predstavi argumente“ (Kojičić, Vijesti, 6. 5. 2022). Nekoliko nedjelja kasnije napisao sam: „Naše politike su ‚planovi o planovima‘“ (Kojičić, Vijesti, 30. 5. 2022). Zakon koji sam sebi daje rokove za buduće propise pripada istom žanru, samo u višoj pravnoj formi.
EVROPSKO MJERILO VREMENA
U evropskom pravu vrijeme nije neutralno. Sud pravde EU utvrdio je da Bugarska nije ispunila obavezu „da period prekoračenja bude što je moguće kraći“, i to za period od 11. juna 2010. do 2014. godine (Komisija protiv Bugarske, C-488/15, izreka, t. 1). Za Sud su, dakle, i četiri godine predugo. Pljevlja prekoračuju granicu svake godine od 2010. Ako se iskoristi odlaganje iz čl. 22, period prekoračenja mogao bi formalno potrajati do 2035 - dvadeset pet godina. Crna Gora nije članica Unije, ali hoće da to postane. Glavni pregovarač najavljuje zatvaranje svih poglavlja do kraja 2026, s ciljem da Crna Gora 2028. postane nova članica (European Western Balkans, 10. 10. 2026). Po ocjenama same Komisije, ona je vodeći kandidat; ali u klasteru „Zelena agenda i održiva povezanost“, u kojem je Poglavlje 27 o životnoj sredini, pregled za period 2020–2025 bilježi „nedostatak napretka“ (Dabrowski i Louro, 2026, str. 10, 12, 19). Evropski tekst o kvalitetu vazduha Crna Gora je prenijela u svoj zakon; mjerilo vremena koje taj tekst u Evropi nosi ostalo je izvan njega. Tako se ne ponaša država koja osvaja evropske standarde.
„PRELAZNI ROKOVI SU UOBIČAJENI“
Prigovor je ozbiljan: svaki veliki zakon ima prelazni period, a nova pravila traže nove podzakonske akte. Tačno. Ali prelazni rok ima smisla kada stari režim radi dok se gradi novi. Ovdje stari režim nije radio šesnaest godina, a u preciznijem lex specialisu za Pljevlja nije ispoštovan nijedan od dva roka, od 60 i 120 dana. Krämer je istu pretpostavku uočio u pola vijeka međunarodnog prava životne sredine: vjerovanje da je „dovoljno utvrditi pravne ciljeve, načela i obaveze“, pa da će ih države potom same sprovesti (Krämer, 2022, str. 4). Pedeset godina je, zaključuje on, „sasvim jasno pokazalo“ da se dogovorena pravila ne primjenjuju sama od sebe (Krämer, 2022, str. 24).
ZAKON O ZAKONIMA
Godine 2022, pišući o jednom drugom zakonu, zabilježio sam: „Nakon pet godina rada zakonodavac je ponudio ‚nedovršena‘ pravila“ (Kojičić, Vijesti, 7. 6. 2022). Zakon o zaštiti vazduha nije nedovršen slučajno. Njegova nedovršenost je propisana: rokovi za propise, planove i usklađenost teku u istom smjeru - dalje od građanina. Krämer je jedan evropski program nazvao „akcionim programom bez akcija“ (Krämer, 2020, str. 660). Crnogorski zakon ide korak dalje: to je zakon o hitnim mjerama bez hitnih mjera za ono što Pljevlja najviše udišu. U sljedećem tekstu: gdje država ne gleda.
Autor je profesor prava, DAAD Alumni i rukovodilac pravne klinike Logo Vox
( Dr iur. Jovan Kojičić )