Kolašin će u decembru pokušati da ispravi višedecenijsku nepravdu prema rano preminulom i u rodnom gradu skoro zaboravljenom piscu Milu Boškoviću.
Manifestacija “Dani Mila Boškovića”, u organizaciji Centra za kulturu i Narodne biblioteke “Ljubo Anđelić”, podsjetiće na njegovo pažnje vrijedno i Kolašincima nedovoljno poznato stavaralaštvo.
Književni kritičari su za Boškovića rekli da je “jedan je od najreprezntativnijih pjesnika kolašinskog kraja i autentičan književni glas u crnogorskoj literaturi”. Ipak, za života nije dočekao književno veče u svom gradu. Poslije smrti, samo nekoliko književnih večeri bilo je posvećeno njegovim djelima. Umro je u 37. godini, prije skoro pola vijeka. Objavljeno je više od 20 knjiga njegove poezije i proze.
“Njegov roman ‘Ikar sa Itake’ uvršten je u ediciju ‘Roman u Crnoj Gori’, te u ‘Antologiju crnogorske kratke priče’, a poezija mu je ušla u antologiju ‘Crnogorska poezija XX vijeka’ - Poetika Montenegrina. Zastupljen je i u više antologija jugolovenske književnosti, kao i u svjetskoj ‘Antologiji ljubavne poezije’, podjsećaju u kolašinskom Centru za kulturu.
Organizatori očekuju da rezultat manifestacije bude “oživljavanje djela stvaraoca, zapostavljenog u sredini iz koje je potekao”. Planirano je da ta kulturna manifestacija postane tradicionalna, “jer je vezana za ime i djelo jednog od najistaknutijih zavičajnih pisaca Kolašina i okoline”.
Na grobu u rodnom selu Trebaljevu “Monaha zatarskog”, kako su ga zvali na studijama, epitaf je strofa iz jedne od njegovih najaboljih pjesma - “Kasno”: Tamo kud se ždralovi sele/zapis u mozgu glasi jasno/Žive su me vode ponijele/svud kud idem biva kasno”.
I njegova bista, djelo Mitana Vučeljića, kasno je stigla u rodni grad. Do skoro je bila na neupadljivom mjestu, u parku kod nekadašnjeg hotela “Bjelasica”. Od ljetos je postavljena na platou ispred kolašinske srednje škole. Zvanično “otkrivanje”, kako je planirano, biće upriličeno u okviru menifestacije posvećene Boškoviću.
Kniževni kritičar Bogić Rakoćević za Boškovića je kazao da je “škrti liričar, čiji je stih racionalan, logičan, sa upadljivom potrebom za pjesmom kao registrom sopstvene svakodnevice, nekom vrste zbirke elementa svojega doba”.
“Ti stihovi objedninjuju i elementa odbrane od svijeta, koji mu nimalo nije naklonjen. Poezija Mila Boškovića i njegovo ukupno književno djelo nijesu valjano procijenjene i vrednovane u korpusu savremene crnogorske književnosti…”, rekao je Rakočević.
U sjećanjima na Boškovića, njegov prijatelj i pjesnik Ljubisav Milićević navodi da “za Mila ništa, osim literature, nije postojalo pod ovim nebom...”
“Ako nije živio od literature, on je svim bićem živio za nju. Sve svoje duhovne i fizičke snage podredio je stvralaštvu”, kazao je Milićević.
Bošković je nakon završene gimnazije, a potom i Filozofskog fakulteta na beogradskom Univerzitetu, radio jedno vrijeme kao profesor u tadašnjem Ivangradu. Među njegovim učenicima bio je Ratko Deletić, koji je u autorskom tekstu, prije nekoliko godina, naveo da je Bošković “pisao o nepremostivom životu želja”.
“Bio je oganj i san što ište. Teška istinita vatra. Taj hodnik njegove samoće bio je prevazilaženje sebe, spasenje. Njegova poezija stoji nad svakim bezumljem”, zapisao je Deletić.
Centar za kulturu i Narodna biblioteka “Ljubo Anđelić”, u okviru manifestacije posvećene kolašinskom pjesniku, organizuju i konkurs za dodjelu pjesničke nagrade koja nosi Boškovićevo ime.
Pravo učešća imaju pjesnici i pjesnikinje do 37 godine starosti, a na konkurs treba da pošalju po jednu neobjavljenu pjesmu.
Pripovijetke, romani, pjesme, eseji, dramski tekstovi...
Bošković je, između ostalog, i autor zbirke pripovjedaka “Ponovno buđenje pepela”, “Preko pepela”, romana “Trivalski drumovi” i “Ljudi žive sjenke”, zbirki pjesama “Svijet po meni”, “Šarena koprena”, “Odredište”, “Predjeli”… Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među njima su Opštinska nagrada Ivangrada “21. jul”, nagrade “Telegrama“ (Zagreb), časopisa “Mostovi”, lista “Politika” za kratku priču”, ”Blažo Šćepanović”.
U Boškovićevoj književnoj zaostavštini pronađeno je više od 50 književnih djela, među kojima po šest zbirki pripovjedaka i romana, proza i poezija za djecu, 11 dramskih tekstova, eseji i čak 22 knjige pjesama.
Za života je objavio eseje “Današnja naša književnost i današnja naša stvarnost“,”Filozofija samoće i filozofija savjesti”, “Opredjeljenje potvrđeno životom“, “Lim u proznom kazivanju crnogorskih pisaca“, “Pjesnička svjedočenja Blaža Šćepanovića”, “Od bola do optimizma“…
Bonus video:
