U selu Razbojna u podnožju planine Kopaonik, postoji jedna osnovna škola u koju prošlog septembra nije upisan nijedan učenik, 30 praznih kuća, ali vjerovatno i jedina NATO „raketa" koju vojska 1999. godine nije odnijela.
Ili barem nešto što jako podsjeća na raketu.
Visoka metalna skalamerija u obliku rakete nalazi se u dvorištu kuće Radomira Đorđevića, 72-godišnjeg poljoprivrednika.
„To je palo ovdje prve noći NATO bombardovanja, oko osam časova", priča Radomir dok zajedno obilazimo 20 godina stari projektil.
Puka sreća
Od ljudi koji su imali prilike da je vide, Radomir je čuo različite priče o raketi - da može da eksplodira svakog trenutka, pa je mještani obilaze u širokom krugu, kao i da se tako zabila u zemlju i nekim čudom nije izazvala eksploziju.
Kako se njegova kuća i bašta nalaze samo na desetak metara od rakete, pitam Radomira koliko je zapravo opasno živjeti ovdje.
„Ma nema nikakve opasnosti. To uopšte nije raketa, već prazan rezervoar za gorivo aviona", kaže Radomir, smijući se.
Osim projektila, Razbojna je jedno je od onih sela za koje sami mještani kažu da u njemu „nema ništa".
Pored škole, tu je nekoliko prodavnica, više domaćinstava čiji se članovi uglavnom bave poljoprivredom i kuće čiji su se vlasnici odselili u inostranstvo ili u neki od većih gradova Srbije.
Selo je ipak postalo poznato - na putu za Kopaonik, bilo da dolazite iz pravca Prokuplja ili Kruševca, morate da prođete pored rakete zabijene u zemlju.
„Sada kada neko pita za Kopaonik, ljudi kažu 'ma samo prođi pored rakete i ne možeš da promašiš'", priča Radomir.
Radomir Đorđević pored spomenika u dvorištu.
Lažna uzbuna
Te noći, 24. marta 1999. godine, mještani sela Razbojna čuli su dva zastrašujuća udarca, jedan za drugim.
Kada su skupili hrabrost i izašli iz kuća, imali su šta da vide.
„Jedan rezervoar je pao prekoputa mog dvorišta, a drugi na garažu između komšijske i kuće mog brata", priča Radomir.
Kako rezervoari zbog izduženog oblika i krila na repu podsjećaju na ubojitu raketu, stanovnicima nije bilo svejedno kada su ih ugledali.
„Nismo znali šta je u pitanju, pa smo pobjegli. Nismo smjeli da priđemo."
Radomir je tada vozio kamion, koji je napunio dušecima i bio je spreman da pobjegne sa porodicom ukoliko „zagusti".
„Mislilo smo da je bomba i da će eksplodirati. Ili se možda pilot katapultirao, pa će nas napasti. Svašta se pričalo", sjeća se Radomir.
Na sreću mještana, policija i vojska su došli u selo odmah sjutradan. I tada su saznali da apsolutno nema razloga za strah.
„Jedan major iz Kraljeva je rekao da su to rezervoari za gorivo i da nema nikakve opasnosti."
Vojska je odnijela jedan rezervoar, dok je drugi Radomir odmah zabetonirao u dvorištu porodične kuće.
„Htjeli su i njega da odnesu, ali nismo im dozvolili", kaže.
Ovo je neizbežan prizor na putu za Kopaonik
Rijetka atrakcija
Brzo se po okolnim mjestima pročulo da je u Razbojnu „pala raketa".
Dva dana kasnije, u Radomirovom dvorištu našli su se ljudi iz Blaca, Brusa, Kruševca i drugih gradova.
„Bila je to kolona automobila. Svi su došli da vide bombu", sjeća se Radomir.
Kako je vrijme prolazilo, ljudi su nastavili da dolaze, doduše u manjoj mjeri i samo u prolazu.
Ljudi uvijek zastanu, slikaju se i raspituju o rezervoaru.
„To je postalo spomenik, ali nije spomenik NATO paktu, već sjećanje na to da su nas bombardovali", kaže Radomir.
Staro gvožđe i sitne pare
Iako rezervoar već dvadeset godina čvrsto stoji u dvorištu porodične kuće Đorđevića, Radomir kaže da je moglo biti i drugačije.
„Prvo je vojska htjela da ga odnese, pa im nismo dali. Ali poslije toga su mnogi htjeli da ga ukradu. Dođu u toku noći i pokušaju, ali ne može, dobro je zacementirano."
A kada su vidjeli da ne mogu da ukradu rezervoar, neki su pokušali da se okoriste o njega.
„Jedan komšija je probao da izvuče neke pare od države, tvrdeći da mu je rezervoar pao na krov kuće. A greda se srušila prije dvije-tri godine."
Komšija, očekivano, nije dobio ni dinar.
Mit će zauvijek ostati
Koliko god vremena da prođe, ljudi će uvijek misliti da je rezervoar iz Razbojne zapravo bomba, priča Radomir.
„Pitaju mene ljudi 'Kako možete da živite pored bombe?' Pa mogu kada to uopšte nije bomba."
Novi stanovnici rezervoara
A koliko je rezervoar sada bezopasan, barem po širu okolinu, govori to što se u njegovoj šupljini nalazi pčelinjak.
Uostalom, kako biste se uvjerili da raketa neće eksplodirati, dovoljno je da je malo bolje zagledate.
Engleska reč TANK na srpskom znači „rezervoar".
Nekada nam je istina sve vrijeme pred nosom.
Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Bonus video:
