NASA, svemirska istraživanja i tehnologija: Ovako izgleda nova, džinovska raketa

Sa debitantskim nastupom zakazanim za novembar 2021. godine, SLS je najmoćnije lansirno vozilo izgrađeno još od šezdesetih

6243 pregleda 2 komentar(a)
Foto: NASA
Foto: NASA

NASA gradi ogromnu raketu zvanu Svemirski lansirni sistem (SLS) da bi poslala astronaute na Mesec - i, nakon toga, na Mars.

Sa debitantskim nastupom zakazanim za novembar 2021. godine, SLS je najmoćnije lansirno vozilo izgrađeno još od šezdesetih.

NASA ima planove da pošalje muškarca i ženu na površinu meseca do 2024. godine, što će biti prvo čovekovo sletanje još od Apola 17 1972. godine.

Poslednjih 20 godina, astronauti rutinski putuju do i od Međunarodne svemirske stanice (ISS).

Ali Mesec je skoro 1.000 puta dalje od ISS-a; da bi astronauti stigli do njega, potrebna je monstruozna raketa.

SLS je moderni ekvivalent Saturna V, ogromnog lansera izgrađenog tokom Apolove ere.

Poput Saturna, ova raketa je razdvojena na segmente, naslagane jedne na druge. Ali ova raketa sadrži i tehnologiju svemirskog šatla.

Prva verzija SLS-a zvaće se Blok 1. U narednim godinama doživeće niz usavršavanja kako bi mogao da lansira sve teže terete na ishodišta dalja od niske Zemljine orbite.

Blok 1 SLS izdizaće se 23 sprata iznad lansirne rampe - što će ga činiti višim od Kipa slobode.

„To je istinski ogromna raketa. Ostanete zabezeknuti koliko je visoka", kaže Džon Šenon, potpredsednik i programski menadžer SLS-a pri Boingu, primarnom preduzimaču za raketu. On je za BBC Njuz 2019. godine rekao: „Kad vidite SLS sklopljen, shvatite da ništa slično nije viđeno još od Saturna V."

Raketa će lansirati astronaute u NASA-inoj sledećoj generaciji vozila za posadu - Orion, dovodeći je do brzina neophodnih da se izađe iz niske Zemljine orbite i pođe dalje ka Mesecu.

Kako raketa funkcioniše

SLS se sastoji od džinovskog centralnog jezgra sa čije obe strane se nalaze dva bustera na čvrsto gorivo (SRB). U centralnom jezgru nalaze se dva velika rezervoara: jedan za tečni vodonik, gorivo, a drugi za tečni kiseonik, „oksidator", koji čini da to gorivo gori.

Zajedno, oni čine pogonsko gorivo.

Na dnu centralnog jezgra nalaze se četiri motora RS-25, isti oni koji su pokretali spejs šatlov orbiter, povučen 2011. godine.

NASA / Michoud / Steve Seipel

Kad se tečni vodonik i kiseonik ubace u komore motora i zapale varnicom, hemijska reakcija proizvodi ogromnu količinu energije i pare.

Para izlazi na mlaznice motora pri brzini od 16.000 kilometara na čas da bi proizvela potisak - silu koja gura raketu kroz vazduh.

Busteri na čvrsto gorivo daju raketi dodatnu snagu da se iskobelja iz ralja gravitacije. Ova dva buster blizanca visoka su preko 17 spratova i svake sekunde sagorevaju šest tona čvrstog pogonskog goriva. Oni obezbeđuju 75 odsto ukupnog potiska tokom prva dva minuta leta.

Najsnažnija raketa svih vremena?

Ukoliko koristimo potisak kao meru, SLS će 2021. godine biti najsnažnija raketa koja je ikad poletela u svemir. Blok 1 SLS će generisati 8,8 miliona funti (39,1 meganjutna) potiska pri lansiranju, što je 15 odsto više od Saturna V.

Šezdesetih je Sovjetski Savez napravio raketu po imenu N1, u pokušaju da stigne do Meseca. Njen prvi stadijum mogao je da proizvede 10,2 miliona funti (45,4 meganjutna) potiska. Ali sva četiri probna leta bila su neuspešna.

Buduća verzija SLS-a - nazvana Blok 2 Kargo - trebalo bi da priđe stepenu potiska koji je posedovao N1. Ali letelica po imenu Staršip, koju pravi kompanija Ilona Maska SpejsEks, trebalo bi da nadmaši oba - proizvevši čak 15 miliona funti (66,7 meganjutna) potiska. Staršip je trenutno u izgradnji, ali ne postoji zakazani datum za njegov prvi let.

SLS u brojkama

  • Raketa će biti visoka 98 metara u prvobitnoj, iliti Blok 1, konfiguraciji
  • Blok 1 SLS može da pošalje više od 27 tona u lunarne orbite - ekvivalent 11 ogromnih SUV-ova
  • Buduće verzije SLS-a, nazvane Blok 2 Kargo, lansiraće 46 tona na Mesec. To je 18 velikih SUV-ova.
  • SLS će proizvesti 8,8 miliona funti (39,1 meganjutna) potiska u Blok 1 konfiguraciji
  • Četiri motora RS-25 nalaze se na dnu centralnog jezgra; isti se koriste u spejs šatlu

Kako je ponovo iskorišćena tehnologija šatla

Centralno jezgro SLS-a zasnovano je na spoljnom rezervoaru spejs šatla obloženog penom. Ovaj rezervoar dovodio je pogonsko gorivo do tri motora RS-25 na zadnjoj strani šatlovog orbitera. Busteri na čvrsto gorivo igraju vrlo sličnu ulogu kod obe letelice.

Ali SLS je veoma drugačija zverka. Veliki broj komponenti i konstrukcija preuzetih od šatla doživeo je značajne promene dizajna zbog različitih nivoa pritiska kojima ih izlaže SLS.

Kao primer različitosti tih pritisaka, u spejs šatlu motori RS-25 bili su nakrivljeni i postavljeni daleko od bustera na čvrsto gorivo. Njihovo premeštanje bliže busterima izlaže ih većem drmusanju. Kao posledica toga, svaki sistem u složenom delu motora SLS-a morao je da bude rigorozno testiran da bi se osiguralo da može da istrpi vibracije.

Zašto je napravljen SLS

U februaru 2010. godine, Obamina administracija ukinula je Konstelaciju - plan Džordža Buša za povratak na Mesec do 2020. godine. Ova vest predstavljala je težak udarac za radnike u pet južnjačkih država - Alabami, Floridi, Luizijani, Misisipiju i Teksasu - gde je NASA-in program za svemirski let čoveka finansirao desetine hiljada radnih mesta.

Neki poslanici u Kongresu bili su veoma besni.

Ričard Šelbi, republikanski senator iz Alabame, rekao je da Kongres „neće samo mirno sedeti i gledati kako se nemarno napuštaju čvrsta načela, dokazani istorijat dostignuća i siguran put do uspeha, i uništava naš program svemirskih letova."

Kao kompromis, poslanici iz pogođenih država insistirali su na jednoj super-teškoj raketi koja će zameniti lansere Konstalacije koje je ukinuo predsednik Obama.

Nacrt SLS-a, zasnovan na NASA-inim tehničkim studijama, obelodanjen je 2011. godine. Nakon što je započeo rad na njemu, odlaganja i premašivanja troškova dala su povoda kritičarima da se oglase, smatrajući da NASA treba da se osloni na rakete kojima upravljaju komercijalni dobavljači.

Ali bez značajnih modifikacija, nijedan postojeći buster nema dovoljno snage da pošalje Orion, astronaute i veliki teret na Mesec u jednom letu. Trenutno tu sposobnost poseduje samo SLS.

Nedavni izveštaj o projektu kaže da će NASA potrošiti više od 17 milijardi dolara na SLS do kraja fiskalne 2020. godine.

Ali sada kada je razvojna faza rakete okončana, uspeh u nizu od osam testiranja „Zelenog leta" izvedenih na centralnom jezgru trebalo bi da omogući lansiranje 2021. godine.

Džon Šenon, zadužen za SLS u Boingu od 2015. godine, objasnio je: „Podozrevam da jednom kad SLS pokaže uspešnim na nacionalnom nivou, mnogo godina neće potrebe za još jednu letilicu teške nosivosti kao što je ova. Ovo je, dakle, zaista prilika koja se javlja jednom u generaciji."

Pratite Pola na Tviteru.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: