Umro Džon le Kare, majstor špijunskih romana: "Definisao Hladni rat i neustrašivo govorio istinu pred silom"

Le Kare je izbacio glamur i romansiranje, obeležja romana o Džejmsu Bondu, i umjesto toga istražio istinski mračan i prljav život profesionalnog špijuna

3583 pregleda 0 komentar(a)
Džon le Kare, Foto: BBC
Džon le Kare, Foto: BBC

Džon le Kare, čuveni britanski pisac špijunskih romana, preminuo je u 89. godini posle kraće bolesti, saopštio je njegov agent Džoni Geler.

Geler je rekao da je Le Kare „nesumnjivo bio velikan engleske književnosti" koji je „definisao Hladni rat i neustrašivo govorio istinu pred silom".

Džon le Kare je bio pseudonim pisca Dejvida Kornvela, kog su mnogi smatrali neprikosnovenim majstorom špijunskog romana.

Minuciozno istražene i elegantno napisane, mnoge od njegovih knjiga dospele su do šire publike preko televizijskih i filmskih adaptacija.

Le Kare je izbacio glamur i romansiranje, obeležja romana o Džejmsu Bondu, i umesto toga istražio istinski mračan i prljav život profesionalnog špijuna.

U sumračnom svetu Le Kareovih likova, razlika između dobra i zla, između ispravnog i pogrešnog, nikad nije bila previše jasno određena.

Dejvid Džon Mur Kornvel rođen je 19. oktobra 1931. u Pulu, u Dorsetu.

Njegov otac, poznat kao Roni, bio je prevarant, kog je jedan biograf opisao kao „epsku varalicu oskudnog obrazovanja, neizmernog šarma, ekstravagantnog ukusa, ali bez društvenih vrednosti."

Ti podvizi su mladom Kornvelu pružili ranu edukaciju iz umeća obmane i dvostruke igre koji će činiti srž njegovog pisanja.

Njegova majka ga je napustila kad je imao pet godina i mladi Dejvid je izmislio fikciju da njegov otac radi za tajnu službu da bi objasnio njegova česta odsustvovanja od kuće.

Getty Images

Posle pohađanja škole Šerborn, upisao je Univerzitet u Bernu da bi učio strane jezike.

Vojsku je služio u Vojnim obaveštajnim snagama, ubacujući agente nižeg statusa u Istočni blok pre nego što je pošao na koledž Linkoln u Oksfordu, gde je diplomirao.

Nakon što je dve godine predavao u Itonu, počeo je da radi u Forin ofisu, prvo kao drugi sekretar u britanskoj ambasadi u Bonu.

Tokom vremena provedenog tamo, radio je sa odeljenjem za obaveštajne dosijee i počeo da zapisuje ideje za špijunske priče na putu od posla do kuće.

„Umešnost u njegovoj profesiji"

Njegov prvi roman, Telefonski poziv za mrtvaca, objavljen je 1961. godine dok je još radio za obaveštajnu službu.

Odabrao je pseudonimom Džon Le Kare da bi izvrdao zabranu da zaposleni u Forin ofisu objavljuju knjige pod vlastitim imenom.

Priča je predstavila likove koji će se ponovo pojavljivati u kasnijim romanima, uključujući njegovu najslavniju kreaciju Džordža Smajlija.

„Istog trenutka kad sam smislio Smajlija kao lika, sa tom prošlošću, sa tim pamćenjem, sa tim neprijatnim privatnim životom i tom umešnošću u njegovoj profesiji, znao sam da imam nešto sa čim mogu da živim i radim."

Le Kareova karijera kao špijuna okončala se kad je postao jedan od mnogih britanskih agenata čije je ime izdajnik Kim Filbi prosledio Rusima.

Filbi, koji je prebegao u Moskvu, kasnije je poslužio kao inspiracija za „krticu" Džeralda u Krparu, krojaču, soldatu, špijunu.

Njegov treći roman, Špijun koji se sklonio u zavetrinu, bio je taj koji je zacementirao njegovu reputaciju i omogućio mu da živi od pisanja.

Grešna ljudska bića

Objavljen na vrhuncu Hladnog rata, roman je doveo u pitanje percepciju mnogih njegovih čitalaca, da su zapadni špijuni iznad prljavih trikova kojima se služe njihove kolege na istoku.

Roman je osvojio nagradu Zlatni bodež za kriminalističku prozu i pretvoren je u upečatljiv film sa Ričardom Bartonom u ulozi razočaranog špijuna Aleka Limasa.

U direktnom kontrastu sa romantičnim fantazijama o Džejmsu Bondu Ijana Fleminga, Le Kare je svoje špijune slikao kao grešna ljudska bića, savršeno svesna svojih i mana sistema kojem služe.

BBC

Le Kare je smatrao da je Rat u ogledalu, objavljen 1965. godine, njegov najrealističniji opis obaveštajnog sveta u kom je radio i to navodio kao glavni razlog za izostanak njegovog uspeha.

Radnja narednog romana, Mali grad u Nemačkoj, smeštena je u Bon, gde je Le Kare radio, i upozoravala je na opasnosti koje predstavlja ponovni uspon krajnje desnice u nemačkoj politici.

Godine 1971. objavio je autobiografski roman Naivni i sentimentalni ljubavnik, zasnovan na raspadu njegovog prvog braka sa Alison Šarp.

Njegov lik Džordž Smajli ponovo se pojavio u trilogiji Krpar, krojač, soldat, špijun, Plemeniti đak i Smajlijevi ljudi.

Dobro skrivena ekspertiza

Njegove knjige vodile su čitaoce duboko u „cirkus", gde je žargon kao što je „seks-mamac", „krtica" i „fenjerdžija" postajao uobičajen govor.

One su isto tako postavljale ozbiljna pitanja koliko su daleko čak i demokratije spremne da idu da bi sačuvale vlastite tajne, što je pitanje koje je u velikoj meri mučilo Le Karea.

On je tvrdio da, u svetu u kom su državne tajne sveprisutne, špijunski roman ispoljava nužnu demokratsku funkciju.

Da digne ogledalo, koliko god iskrivljeno, ispred tajnog sveta i pokaže u kakvo čudovište on može da se pretvori.

BBC

Da ironija bude veća, uživao je da održava tajnovitost vlastitog privatnog života, odbijajući godinama čak i da prizna da je i sam bio špijun.

Ljubomorno je čuvao svoju privatnost, putujući sam i inkognito kad god bi išao da istražuje građu za svoje romane.

Godinama je odbijao pozive da daje intervjue, uporno tvrdeći da je ono što piše „sastavljeno od snova, a ne realnosti" i da on nije, kao što je štampa predstavljala, ekspert za špijunažu.

Kako je sovjetski blok počeo da se urušava, Le Kare je pažnju preusmerio na sukob u Palestini romanom iz 1983. godine Mala dobošarka.

Politički angažman

Tri godine kasnije, konačno je iz sebe uspeo da istera uspomenu na oca objavivši roman Savršeni špijun, koji mnogi kritičari smatraju njegovim najuspelijim delom.

Životom špijuna, Magnusa Pima, vladaju uspomene na njegovog oca Rika, begunca i prevaranta, čiji je lik umnogome zasnovan na Roniju Kornvelu.

Pošto su ga sovjetske vlasti godinama izopštavale, Le Kare je 1987. godine konačno dobio dozvolu da provede dve nedelje u Rusiji, kao gost Udruženja sovjetskih pisaca.

Prema glasinama, žena ruskog lidera Raisa Gorbčov bila je veliki ljubitelj Le Kareovih knjige i ona je imala velikog udela u obezbeđivanju neophodne dozvole Kremlja za putovanje.

BBC

Nastavio je da bude produktivan romanom iz 1989. godine Ruska kuća, koji je obeležio kraj Hladnog rata, i ponovnim pojavljivanjem Džordža Smajlija u Tajnom hodočasniku iz 1991. godine.

Roman iz 1996. godine Panamski krojač bio je inspirisan pričom Grejema Grina Naš čovek u Havani, dok je u Brižnom baštovanu, objavljenom 2000. godine, pažnju prebacio na korupciju u Africi.

On se 2003. godine pridružio brojnim piscima koji su kritikovali invaziju Iraka predvođenu Amerikom u eseju naslovljenom Sjedinjene Američke Države su poludele.

„Kako su Buš i njegova hunta uspeli da preusmere bes Amerike sa Bin Ladena na Sadama Huseina jedan je od najvećih mađioničarskih trikova odnosa sa javnošću u istoriji", napisao je on.

Njegove opaske verovatno su doprinele optužbama za anti-američki stav u knjizi iz 2004. Apsolutni prijatelji, istraživanju života dvojice američkih radikala iz šezdesetih koji moraju da se pomire sa neumitnim starenjem.

U svom 20. romanu iz 2006. godine, Misionarska pesma, detaljno je opisao složeni odnos između biznisa i politike u Kongu.

Izrazito samokritičan prema vlastitim dostignućima, dosledno je odbijao razne počasti, insistirajući da nikad neće postojati ser Dejvid Kornvel.

„Dobar pisac nije stručnjak ni za šta sem za samog sebe", izjavio je jednom prilikom.

„A na tu temu, ako je mudar, najbolje bi mu bilo da drži jezik za zubima."

Notably self-disparaging about his own achievements he consistently refused honours, insisting that there would never be a Sir David Cornwell.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

"A good writer is an expert on nothing except himself", he once said. "And on that subject, if he is wise, he holds his tongue".

Bonus video: