Jahač oluje - 50 godina od smrti Džima Morisona: Priča je i dalje fascinantna

Ideja za osnivanje grupe javila se Morisonu, rođenom na Floridi 1943. godine, još dok je studirao film na Univerzitetu u Kaliforniji ranih šezdesetih prošlog vijeka

8844 pregleda 5 komentar(a)
Morison, Foto: BBC News na srpskom
Morison, Foto: BBC News na srpskom

Pedeset godina od njegove smrti, priča o Džimu Morisonu nije izgubila ništa od svoje fascinantnosti - a njegova reputacija danas je čak i veća nego što je bila u zlatnim danima njegove grupe The Doors.

Ideja za osnivanje grupe javila se Morisonu, rođenom na Floridi 1943. godine, još dok je studirao film na Univerzitetu u Kaliforniji ranih šezdesetih prošlog veka.

Otpevao je rudimentarnu kompoziciju prijatelju sa koledža, klavijaturisti Reju Manzareku, koji je bio dovoljno impresioniran da ga pozove da se pridruži bendu Rick and the Ravens.

Grupa je uvežbala pet-šest Morisonovih kompozicija - otuđivši dvojicu muzičara, koji su otišli - i započela rezidentne nastupe na Sanset Stripu u Los Anđelesu pod imenom The Doors.

Morison je, karakteristično, ime našao u svedočanstvu Oldosa Hakslija o vlastitim iskustvima sa drogom Vrata percepcije.

Otpušteni

I sama muzika grupe bila je jedinstveno iskustvo - varirala je od zarazne „Light My Fire" do jezive i dramatične „The End".

The Doors su prvi put pošli na turneju po Evropi 1968. godine

Potonja je dovela do toga da bend dobije otkaz u klubu Whisky-A-Go-Go, ali su uskoro uspeli da obezbede ugovor za ploču zahvaljujući dobrim vezama kalifornijskog benda Love, koji ih je preporučio Elektra rekordsu.

Njihov prvi album, objavljen 1967. godine, demonstrirao je izvrsno muzičko umeće klavijaturiste Manzareka i gitariste Robija Krigera, dok je Morison razvio jedinstvenu vokalnu personu - napola povučenu, napola preteću, potpuno nezaboravnu.

Pesma „Light My Fire" sa albuma postala je hit broj 1 u SAD-u, mada je samo zakačila britansku listu.

Njihovi sledeći albumi, Strange Days i Waiting For The Sun, doneli su nove američke hitove i, sa „Hello I love You", broj 15 na britanskoj listi.

Ali komercijalni uspeh bio je izraziti mač sa dve oštrice za Morisona.

Pod dejstvom

Bend je počeo da gubi deo kredibiliteta na andergraund rok sceni, što je moglo da dovede do toga da pevač oseti potrebu da se ponaša skandaloznije nego što bi inače.

Pio je i upražnjavao droge u ogromnim količinama, i 1969. godine je uhapšen zbog pojavljivanja bez odeće u javnosti, neprimerenog ponašanja i javne intoksikacije posle koncerta u Diner Kiju u Majamiju.

Iako su neke od tih optužbi kasnije povučene, skandal je otežao nastupe benda uživo još neko vreme.

Morison je iskoristio krizu kao podstrek za kreativnost i snimio jedan od najboljih albuma benda, Morrison Hotel 1970. godine.

Književna karijera

Ali Morisonova pažnja bila je usmerena negde drugde.

Već je objavio dve zbirke pesama, Gospodari i Nova stvorenja, i planirao je da započne književnu karijeru jednom kad ispuni obaveze iz ugovora sa Elektrom.

Njegova poslednja ploča sa The Doors, LA Woman, vrlo je verovatno bila njihova najbolja, i sadržala je još jednu ključnu numeru, sablasnu „Riders On The Storm".

Ali sam Morison nalazio se u strmoglavom fizičkom padu.

Pobegavši u Pariz dok je bend još radio produkciju na LA Woman, pominjao je da će potpuno napustiti muziku i postati pisac - ali je umro u kadi - zvanično od srčanog udara - 3. jula 1971. godine.

Samo su njegova supruga iz vanbračne zajednice Pamela Kurson (koja se kasnije ubila) i anonimni doktor videli njegovog telo, što je ostavilo prostor da rokenrol mašina za glasine stvori legendu da je Morison lažirao vlastitu smrt.

Sahranjen je na groblju Per Lašez u Parizu, gde je njegov grob postao hram za čitave naredne generacije obožavalaca.

Sablasno

Posle Morisonove smrti, njegove ploče nikad više nisu izašle iz štampe, a njegov uticaj bio je ogroman na mnoge rok umetnike, kao što su britanski Echo and the Bunnymen, Simple Minds i The Stranglers.

I Holivudu je sablasna muzika grupe the Doors bila i te kako privlačna.

The End" je upečatljivo iskorišćen za uvodnu sekvencu u Apokalipsi danas Frensisa Forda Kopole, dok je Oliver Stoun 1991. godine pomogao da se zacementira Morisonova legenda filmskom autobiografijom Dorsi sa Valom Kilmerom u glavnoj ulozi.

Prihvatanje glavnog toka koje je toliko uznemiravalo Morisona konačno je stiglo i, makar za sada, još nije nestalo.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: