Zbog čega žene u Kirgistanu pristaju na ulogu druge žene

Poligamija je u različitoj mjeri raširena i u drugim zemljama Centralne Azije, u Tadžikistanu, Uzbekistanu, Turkmenistanu i Kazahstanu

10586 pregleda 2 komentar(a)
Foto: Magerram Zeynalov
Foto: Magerram Zeynalov

Tokom poslednjih dvadeset godina, pitanje legalizacije poligamije, zakonom zabranjene još od sovjetskih vremena, svako malo se pojavi na dnevnom redu Kirgistana.

Uprkos činjenici da ove inicijative svaki put propadaju i, generalno, većina Kirgistanaca se protivi, istraživači govore o povećanju broja poligamnih brakova u zemlji.

U privatnim razgovorima se ispostavlja da mnogi imaju bar neke poznanike koji žive u takvim zajednicama.

„Mene muž voli najviše od svih", hvali se glavna glumica reklamnog spota za poznatu kompaniju za izradu nakita, ženama u kirgiskoj narodnoj nošnji koje sede okolo.

One pokazuju jedna drugoj nakit koji su dobile od muža na poklon, i sa očiglednim zadovoljstvom ističu besprekoran ukus darodavca. Brzo postaje očigledno da je darežljivi muž zajednički za sve tri.

Pedesetogodišnja Zulja* prezrivo odmahuje nosom pri pogledu na ovu reklamu i brzo, kao nehotice, briše suze.

Sedeći u modernom stanu u Biškeku, Zulja se veoma razlikuje od žena sa video snimka.

Ima kratku nepokrivenu kosu, farmerke i belu košulju muškog kroja.

Od nakita ima samo tanku burmu. Ali tema videa joj je bliža nego što se čini: ona već 15 godina živi u statusu druge supruge.

Zulja i njen izabranik upoznali su se na poslu, on je bio njen zamenik.

Bez obzira na to što je on bio oženjen, kaže ona, zaljubili su se na prvi pogled.

„Zatim je počela cela drama, kaže Zulja. Prvo je obećao da će se razvesti od supruge, pa je odložio zbog njene bolesti, pa zbog dece, a onda se ispostavilo da nije ni planirao da se razvede, a ja sam već bila trudna sa ćerkom."

Ubrzo pošto je Zulja zatrudnela, za njihovu zajednicu saznali su i prva supruga, i rođaci s obe strane. Svih devet meseci bili su praćeni skandalima, raspravama i proklinjanjima.

„Ne verujem da uopšte postoji takva idila, kao u ovoj glupoj reklami, to je trauma za obe žene i za njihovu decu. Ne zna se kome je gore", kaže Zulja.

Njeno dvoje dece trenutno viđaju oca samo dva puta nedeljno, a ostatak vremena provodi sa drugom porodicom, a Zulja mora svaki put da smisli priču o tome gde je njihov otac otišao.

Obe žene znaju jedna za drugu, ali i dalje se žestoko mrze.

Za sve svoje neuspehe i nesreću Zulja krivi svoj brak i svoju suparnicu.

„Najviše me brine da će deca kad odrastu saznati od nepoznatih ljudi da njihov otac ima drugu porodicu i decu. Nismo imali ceremoniju venčavanja sa rođacima, već smo ih jednostavno obavestili kada smo se venčali", priča Zulja. S

„Sada žalim zbog mnogo stvari, žao mi je što život ne može da se živi iznova."

Sa pravne strane Zulja svome mužu nije ništa. Poligamija je u Kirgistanu nezakonita, i u teoriji za nju je predviđena kazna.

Ipak, muž je jedini vlasnik njihove zajedničke imovine: stana, automobila i vikendice na obali jezera Isik Kul, gde leti idu na odmor.

Na porodične proslave Zuljine rodbine oni odlaze kao par.

Porodica nije je prihvatila njenog muža.

Mnogoženstvo kao borba za ženska prava

Jedina stvar koja razlikuje takve brakove od običnog partnerstva je nikah, muslimanska ceremonija venčanja koju obavlja imam.

Pretpostavlja se da ta ceremonija može da se obavi samo ako postoji izvod iz matične knjige venčanih, ali ovo pravilo se često zanemaruje.

Duhovna uprava muslimana Kirgistana odbila je da komentariše ovu temu.

Nedostatak venčanog lista najčešće predstavlja problem prilikom izrade dokumenata za zajedničku decu i zajedničku imovinu.

Posle razvoda, žena ne može da dokaže svoja prava na imovinu, niti da dobije alimentaciju za dete.

Ovaj argument - kršenje ženskih prava - paradoksalno koriste javne i verske ličnosti koje žele da legalizuju poligamiju u Kirgistanu.

Ovo pitanje često dolazi na dnevni red tokom poslednjih 20 godina: o njemu se raspravljalo u parlamentu 2002, zatim je ministar pravde 2007. predložio legalizaciju poligamije, a 2016. parlament je ponovo započeo raspravu (rasprave nisu imale nikakav zaključak).

U isto vreme, neki od autora dotičnih inicijativa otvoreno izjavljuju da i sami daju uspešan primer.

Najviše se raspravljalo o izjavi sada preminulog muftije republike, koji je uživao ogromnu popularnost kako među muslimanima u Kirgistanu, tako i u inostranstvu.

„Nisam imao nameru da se ponovo venčavam, ali sam upoznao ženu od 30 godina, udovicu koja je sa decom živela i radila u Turskoj, pokušavala da prehrani svoju decu radeći kao dadilja.

Uzeo sam je za suprugu kako bih pomogao njoj i njenoj deci, rekao je Čubak Aži Žalilov u video snimku na svom Jutjub kanalu, koji prati skoro 100 hiljada ljudi.

„Moja prva supruga je pomalo ljubomorna, ali ima pravo na to, a ja sam se odlučio na ovaj korak kako bih svojim sunarodnicima pružio primer kako da ne dozvolimo da naše kirgiske devojke nestanu u tuđini."

Još jedan sličan skandal dogodio se tri godine pre skandala sa vrhovnim državnim muftijom Rahmatulom Egemberdijevim.

Bio je primoran da podnese ostavku posle objave intimnog videa sa nepoznatom mladom ženom.

Braneći se od optužbi za vanbračne veze i preljubu, muftija je rekao da je već četiri godine u braku sa tom devojkom.

Takva priznanja po pravilu izazivaju oštre kritike javnosti, ali ima i simpatizera.

Jedna od najvatrenijih javnih pristalica legalizacije poligamije je javna ličnost i bivša novinarka Nazira Begim.

On je uputila odgovarajuću peticiju predsedniku i organizovala okrugli sto za istomišljenike.

Begim veruje da se na taj način u zemlji može iskoreniti prostitucija i nasilje u porodici (njena logika se zasniva na stereotipu da muslimanski vernik ne tuče svoju ženu, prema tome, bolje je biti druga žena bogobojažljive osobe, nego jedina supruga agresivnog alkoholičara).

Međutim, glavni Nazirin argument je očuvanje nacije: ona promoviše brakove sa Kirgizima, a ne sa strancima, i majčinstvo kao glavnu ulogu žena.

Prema njenim rečima, „pohlepa i nepotrebna ljubomora" su osobine koje su beskorisne za kirgiske žene. U komentarima na njene emisije na Jutjubu, podršku takvim stavovima uglavnom daju muškarci.

Udeo bogatih i siromašnih

Nazira Begim tvrdi da „skoro svaki Kirgiz ima dve žene, neki čak i tri".

Iako je ovo očigledno preterivanje, nemoguće je proveriti ovu izjavu jer takvi brakovi nisu nigde registrovani.

Poslednjih godina nije sprovedeno nijedno pouzdano istraživanje, osim izveštaja Dečijeg fonda Ujedinjenih nacija (UNICEF) iz 2014. godine: prema njemu, 0,9 odsto žena u Kirgistanu, starosti 15-49 godina bilo je u poligamnoj zajednici.

U potrazi za sagovornicima za ovaj tekst, dopisnica BBC-ja ispitivala je svoje poznanike: jedna je ispričala kako je njena tetka dobila tik kada se njen teča drugi put oženio.

Druga je ispričala o tome koliko dugo ujak vojno lice živi u dve porodice.

Treća, dvadesetsedmogodišnja devojka, kako je bila iznenađena kada je saznala da njen stari svat ima dve žene (u Kirgistanu, u vreme sklapanja braka, postoje stari svat i starosvatica koje roditelji biraju za par. Njihova uloga slična je ulozi kumovima među hrišćanima).

„On na sve proslave dolazi dva puta: prvo sa jednom ženom na sat ili dva, zatim s drugom", kaže ona.

„Oboje donose identične poklone: identične šalove, slatkiše i kolače u kesama. Stiče se utisak kao da on sve sam kupuje i daje im."

Uprkos činjenici da su skoro svi imali poznanike u takvim zajednicama, gotovo svi su odbili da pozovu aktere za intervju.

Nije običaj da se o tome priča.

Dve ankete sprovedene su u kontekstu zakonodavne inicijative za legalizaciju poligamije u 2017. godini.

Istraživači iz Koalicije za demokratiju i civilno društvo i Populacionog fonda Ujedinjenih nacija (UNFPA) došli su do sličnih zaključaka: nešto više od 20 odsto Kirgiza podržava poligamne brakove.

Istovremeno, skoro 27 odsto ispitanika je reklo da među njihovom rođacima i prijateljima ima onih koji žive u poligamnim zajednicama.

Oni koji su istraživali ovu temu, uključujući UN, kažu da je poligamija sve češća u kirgiskom društvu. Postoji nekoliko razloga, jačanje uloge religije je jedan od njih.

„Raspad Sovjetskog Saveza, naročito ekonomska kriza koja je usledila za njim i slom komunističke ideologije i morala, između ostalog, doveli su do normalizacije poligamije u kirgiskom društvu", kaže Mišel Komersio, profesorka na Univerzitetu u Vermontu, koja proučava to pitanje od 2013.

Za većinu Kirgiza, islam je zamenio komunizam, dozvolivši poligamiju.

Prema zapažanjima Mišel Komersio, poligamija postoji i u selima i u gradovima, kako kod bogatih, tako i kod ne baš imućnih ljudi.

Čovek, po pravilu, dovodi drugu suprugu zbog prestiža i poboljšanja svog položaja u društvu.

„Žene najčešće ostaju u takvim brakovima jer su ekonomski zavisne od muževa ili žele da nastave da poseduju neku imovinu muža ili njegove porodice, ili im je stalo do statusa udate žene i toga da njihova deca imaju oca", kaže istraživačica.

Muškarac svojoj drugoj ženi obezbeđuje odvojeni smeštaj, žene gotovo nikada ne žive zajedno."

Poligamija je u različitoj meri raširena i u drugim zemljama Centralne Azije, u Tadžikistanu, Uzbekistanu, Turkmenistanu i Kazahstanu.

„U Tadžikistanu sam, kao u šali, nekoliko puta dobila ponude da postanem druga supruga. A kad sam se preselila u Kazahstan, zapanjila sam se da je biti „tokal", druga žena na kazahstanskom jeziku, ne samo prihvatljivo, već čak i glamurozno", kaže istraživačica u oblasti etnografije Univerziteta Nazarbajev, Elena Tibo.

Bilo je mnogo video klipova, pa je čak snimljen i film o ovom fenomenu, a jednom prilikom sam u lokalnim novinama pročitala ko su najlepši „tokali" u Kazahstanu."

Razlozi zbog kojih žene ulaze u takve brakove, prema rečima Elene Tibo, često su povezani sa obavezama koje brak podrazumeva: na primer, mnogi tokali u Kazahstanu rekli su da ne žele da ispunjavaju dužnosti snaje.

Prema tradiciji, prva supruga služi rođake svog muža, kuva i obavlja druge poslove oko kuće.

U ulozi druge žene, žene se često oslobađaju ovog tereta.

Krivični zakon protiv šerijat

Bez velike rasprave, 2019. godine izmenjen je krivični zakon Kirgistana.

Kazna u obliku zatvora uklonjena je iz člana o poligamiji, a sada za „zajednički život i održavanje zajedničkog domaćinstva" sa više žena možete dobiti ili relativno malu kaznu do 30 hiljada soma (nešto više od 350 dolara), ili društveno korisni rad.

Ali čak i kada je član zakona podrazumevao zatvorsku kaznu do dve godine, gotovo da kazna u skladu sa njim nije ni dosuđivana.

Jedan od malobrojnih ljudi, koje su pokušali da gone za poligamiju bio je bivši predsednik države Kurmanbek Bakijev.

On je 2010. godine, kao rezultat Revolucije lala, pobegao iz zemlje sa drugom suprugom i decom i od tada je u Belorusiji.

Vlada je 2018. rekla da je tokom proteklih pet godina pokrenuto samo pet krivičnih predmeta prema članu o poligamiji.

Tridesetdvogodišnja Ajdaj* drugi put se udala za muškarca koji je već bio oženjen, od prvog muža se razvela jer je, prema njenim rečima, pio.

Novi muškarac, Talaj* privukao ju je pobožnošću:

„Iako sam muslimanka, nisam čitala namaz, malo sam znala o religiji, a on je izgledao kao ispravan čovek, sve vreme je citirao Kuran.

Naučio me je kako da se oblačim, ponašam, pa čak i da kuvam i obrazujem decu. Poverovala sam mu na reč."

Dva meseca posle početka njihove veze, Talaj je predložio da se venčaju.

„Tvrdio je da su naša viđanja i odnosi grešni bez nike, i prilikom jednog takvog viđanja stavio me je u auto sa imamom i još jednim muškim svedokom i venčali smo se", kaže Ajdaj.

„Tamo je obećao da će se brinuti o meni i mojoj deci i nikada neće otići."

Ajdaj je znala da je njen izabranik oženjen, ali je poverovala u obećanja da će moći da obezbedi obe porodice i da bude pravedan, kako je zapisano u Kuranu.

Ali ispostavilo se da je sve bilo drugačije, tvrdi ona: Talaj je bio ljubomoran i kontrolisao je, a njegova rodbina i prva supruga su joj pretili.

„Kada sam shvatila da moj muž neće pomagati oko deteta, i da nas je on napustio i otišao u Rusiju, obratila sam se policiji", kaže Ajdaj.

Tražila sam da ga privedu u skladu sa članom zakona o „poligamiji", ali oni su odbili, objasnivši, da se taj član važi samo ako obe žene žive pod istim krovom. Ja, naravno, nemam nikakve dokaze, ni izvod iz matične knjige venčanih, ni izjavu prve žene."

Ajdaj je odlučila da o svom iskustvu priča u emisiji na jednom od televizijskih kanala u Biškeku, a kako je ne bi prepoznali, davala je intervjue sa maskom.

Nakon emitovanja, na njenu adresu su stizale pretnje i uvrede, optuživali su je za koristoljublje i laži, na društvenim mrežama su vređali Ajdaj da je namerno klevetala muslimane i oskrnavila poligamiju koju Kuran dozvoljava.

Šerijat zaista muškarcima dozvoljava da imaju i do četiri žene, pod uslovom da je u mogućnosti da ih sve izdržava i da se prema svima pošteno odnosi.

Upravo je religijom Talaj objasnio svoju želju da se drugi put oženi.

„U principu, nisam hteo ponovo da se ženim, to se dogodilo Alahovom voljom, slučajno sam upoznao Ajdaj", kaže on.

„Želeo sam da pomognem njenoj deci iz prvog braka, a zatim je pozvao da se uda za mene, jer u islamu, ako vas neko povede putem religije to je vrlo dobro. Mislio sam da ću na taj način spasiti i Ajdaj i njenu decu."

Na pitanje zašto svoje dobre namere nije odmah podelio sa prvom suprugom, Talaj odgovara pozivajući se na istoriju Kirgistana:

„Mi, Kirgizi, predugo smo živeli van religije zbog Sovjetskog Saveza i zaboravili smo kako se to radi. Takvi brakovi kod mračnih ljudi, koji ne razumeju, izazivaju poricanje i osudu, pa sam zaključio da sve treba da bude u svoje vreme.

Želeo sam da suprugu postepeno psihološki pripremim i da je obavestim. Osim toga, prorok, čiji hadis (uputstva - BBC) sledimo, ne obavezuje da se dobije saglasnost svoje žene ili roditelja kako bi se ponovo oženio. Odgovaraš samo pred Svevišnjim."

Talaj se takođe kaje zbog braka sa Ajdaj: prema njegovim rečima, ispostavilo se da je bila „spletkašica i prevarantkinja".

Kaže da ga je mučila ljubomorom, pronašla broj njegove prve žene i počela da joj piše.

Zbog toga prva supruga ga je ostavila i odvela decu.

Ali Talaj nije razočaran u sam koncept poligamije: prema njegovim rečima, on ima mnogo srećnih poznanika sa nekoliko supruga, gde se žene međusobno slažu i, ako ne komuniciraju, onda barem prihvataju situaciju onakvom kakva je.

Dobrotvorne organizacije koje pomažu ženama ne veruju mu.

„Često nam se obraćaju prevarene mlade devojke i žene koje su ostale bez domova, dokumenti i često su bile izložene porodičnom nasilju. Jednostavno nemaju gde da idu i ne mogu da dokažu vladinim agencijama da su bile u braku i da imaju pravo na alimentaciju", kaže Bubusar Riskulova, osnivačica kriznog centra „Sezim" .

Ajdaj se takođe obratila organizaciji „Sezim", ali sa četvoro dece za nju nije bilo dovoljno mesta.

Obećali su da će joj pružiti konsultacije sa psihologom.

„Sve je bolje nego raspuštenica"

Još jedan faktor koji utiče na širenje poligamnih brakova je migracija u druge zemlje, pre svega u Rusiju, gde oni često imaju druge porodice.

Prema podacima UNICEF-a, pre pandemije, 15 odsto kirgiske dece u emigraciji imalo je jednog ili oba roditelja.

Ako Kirgistan uspe da otvori radna mesta i zadrži emigrante koji su se vratili kućama zbog karantina, to bi na kraju moglo dovesti do smanjenja broja poligamnih brakova.

Ali u uslovima ozbiljne ekonomske krize, ovo izgleda malo verovatno, bar u narednim godinama.

Suprug tridesetogodišnje Dinare* nije se vratio kući tokom pandemije.

Mirbeka* nije videla skoro tri godine, i prema njenim rečima, za više od 12 godina braka, oni su proživeli zajedno manje od dve godine.

Imaju dvoje zajedničke dece.

Pre otprilike tri godine do Dinare su stigle glasine da Mirbek ima drugu porodicu u Moskvi.

Nije ništa porekao i rekao je da nije spreman za razvod, ali nije želeo ni da napusti suprugu iz Moskve. Ponudio joj je da ostane u poligamnom savezu.

„Nadala sam se da će se predomisliti i vratiti se našoj porodici, uz to su svi njegovi rođaci rekli da će to biti tako i nagovorili me da budem strpljivi", kaže Dinara.

„Moju decu još uvek odgaja svekrva, oni je vole i navikli su na nju. Ona je na mojoj strani, veruje da će mi se pre ili kasnije moj suprug vratiti."

„Ja više ne verujem ali status udate žene je bolji od razvedene žene", dodaje Dinara.

U konzervativnom kirgiskom društvu na razvod se i dalje gleda sa osudom „zbog čega je zadržavanje porodice po svaku cenu razlog zašto mnoge žene ostaju u poligamnim brakovima.

Položaj razvedene žene je uglavnom nesigurniji od udate žene, čak i ako nije jedina žena.

Razvedena žena teško može samostalno da izdržava sebe i svoju decu, drugi je gledaju sa sumnjom i zameraju joj to što je raspuštenica.

Uprkos tome, Dinara očekuje da zaradi i odvede decu kod sebe.

Rođaci njenog supruga dobro se ophode prema njoj, ali je, prema Dinarinim rečima, ogovaraju i sažaljevaju iza leđa.

Na nedavnom porodičnom odmoru, savetovano joj je da napusti nevernog supružnika: „Neko je čak i rekao: „Razvodi se dok si mlada i lepa. Moći ćeš i ponovo da se venčaš."

* Imena učesnika intervjua su promenjena na njihov zahtev: uprkos činjenici da mnogoženstvo u Kirgistanu ne može nikog da iznenadi, gotovo niko se ne usuđuje da otvoreno govori o svom iskustvu.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: