Šta je rendgen i zašto medicina ne može bez njega

„Rendgen je aparat koji koristeći x-zrake i na filmu daje prikaz našeg tijela iznutra"

3236 pregleda 1 komentar(a)
Foto: Celestino Arce/NurPhoto via Getty Images
Foto: Celestino Arce/NurPhoto via Getty Images

Polomljena kost, upala pluća ili tumor na nekom organu.

Sve ove zdravstvene tegobe moguće je otkriti i uočiti pomoću aparata koji već decenijama pomaže doktorima pre dijagnostikovanju bolesti, a pacijentima u daljem lečenju.

„Rendgen je aparat koji koristeći x-zrake i na filmu daje prikaz našeg tela iznutra", navodi u pisanoj izjavi za BBC na srpskom radiolog Aleksandar Ivković.

Doktor ističe da su ovi aparati vremenom usavršavali, pa je danas moguće dobiti digitalnu sliku bez korišćenja filmova.

Rendgenske zrake, kako su kasnije nazivani iks (x) zraci, otkrio je nemački fizičar Vilhelm Konrad Rendgen 8. novembra 1895.

Za ovaj pronalazak dobio je šest godina kasnije i Nobelovu nagradu za fiziku.

Eureka

Do ovog otkrića koje će dovesti do prave revolucije u medicini, Vilhelm Konrad Rendgen došao je sasvim slučajno, eksperimentišući sa katodnim cevima u njegovoj laboratoriji u nemačkom gradu Vircburgu.

Njegova prvobitna zamisao bila je da otkrije da li katodni zraci - neprekidni tokovi elektrona koji se kreću kroz gas pod niskim pritiskom ili vakuum - zaista mogu da prođu kroz staklo.

U pripremi jednog takvog eksperimenata - 8. novembra 1985. godine uveče, Rendgen je radeći u mraku, primetio svetlucanje svuda po laboratoriji, iako je katodna cev bila prekrivena debelim, crnim kartonom.

Tada je otkrio da je karton pokriven sa jedne strane barijum-platina-cijanidom, koji se našao na putu zraka, postao fluorescentan, čak i kada je bio dva metra udaljen od cevi.

Narednih nekoliko nedelja nije izlazio iz laboratorije ispitujući osobine novih zraka koje je, ne poznajući njihovu prirodu, nazvao x-zraci.

U daljim istraživanjima bezuspešno je pokušavao da blokira zrake raznim materijalima, da bi naposletku postavio sopstvenu šaku i ispod nje fotografsku ploču.

Bio je zapanjen kad je video sopstvene kosti na slici koja je projektovana na zaklonu.

Šest nedelja posle otkrića načinio je i prvi rendgenski snimak - rendgenogram, tako što je postavio šaku supruge Ane Berte Ludvig preko fotografske ploče.

Posle razvijanja filma na slici su se ukazale samo njene kosti tamne boje i prsten.

Priroda rendgenski zraka nije bila shvaćena sve do 1912. godine, kada je drugi nemački fizičar - Maks fon Laue otkrio njihovu difrakciju na kristalima.

Njegovi učenici i on su pokazali da su iste elektromagnetne prirode kao svetlost i da se od nje jedino razlikuju po višoj frekvenciji njihovih vibracija.

Iks zraci su elektromagnetni zraci koji prolaze kroz neproziran materijal i imaju kratku talasnu dužinu.

Čovečanstvu na dar

Vilhelm Konrad Rendgen je za njegovo otkriće dobio Nobelovu nagradu za fiziku 1901. godine.

Iks zrake nikada nije patentirao i na taj način je simbolično vlastiti pronalazak poklonio čovečanstvu.

Ispostaviće se da je pronalazak umnogome doprineo razvoju medicine, te da je po prvi put omogućio doktorima da zavire u unutrašnjost ljudskog tela bez operacije.

Koristi od ovog izuma imao je čitav svet.

Već tokom Prvog svetskog rata iks zraci su spasili na hiljade života jer su pružili mogućnost hirurzima da otkriju gde je metak zalutao i da operišu preciznije.

Vremenom je krenula prava pomama za rendgen aparatima, pa su pojedine kompanije postavljale i kabine kako bi ljudi mogli sebe da vide kao skelete.

Čak su i obućarske radnje zahvaljujući ovoj napravi pokazivale mušterijama snimke njihovih prstiju u cipelama dok su ih isprobavali.

Međutim, ubrzo se pokazalo da su rani rendgen aparati emitovali veliku količinu zračenja, što je dovodilo do neželjenih efekata.

Iako su početku naučnici verovali da ne postoje rizici povezani sa ovom tehnologijom, kako se njegova upotreba sširila, pojavili su se izveštaji o povredama, oštećenjima kože, kao i slučajevi kancera zbog visokog, učestalog izlaganja zračenju.

Zbog toga su danas doktori, stomatolozi i medicinske sestre na bezbednoj udaljenosti kada rendgen snima, dok su sa druge strane pacijenti potpuno bezbedni tokom pregleda.

Pored bolnica i klinika, rendgen aparati se danas koriste i za kontrolu prtljaga na aerodromima i kod drugih bezbednosnih provera.

Prema podacima iz januara 2019. oko 12 milijardi dolara godišnje se utroši na ove aparate širom sveta.

Kako teče proces snimanja rendgenom?

Rendgen aparati su sada dostupni i u velikom broju malih ambulanti, a sam proces snimanja teče poprilično jednostavno.

Pacijent prvo stane između aparata i filma, gde se potom u deliću sekunde iz rendgenske cevi emituju zraci koji prođu kroz telo i stignu do filma.

„Tamo gde ima više tkiva - slika je svetlija, a tamo gde je manje - tamnija je.

„Tako su na snimku kosti skoro bele, a pluća skoro crna", objašnjava doktor Aleksandar Ivković.

Na taj način je lekaru omogućeno da vidi šta se dešava u telu, pa ako se, na primer, u kostima pojavi crna linija koja liči na pukotinu - radi se prelomu, a ako deo pluća bude beo, onda je posredi zapaljenje ili tumor.

Pored kostiju i pluća, rendgen može da posluži i kod snimanja drugih organa.

„Recimo kada slikamo abdomen da bi videli postoje li senke, koje su gustine kalcijuma i mogu biti kalkulusi (kamenje) u bubrezima ili bešici.

„Ili kada tržimo gas koji se ne nalazi tamo gde je uobičajeno ili ima oblik koji ukazuje na oboljenje", navodi radiolog.

Danas postoje i savremeniji, veliki rendgen aparati, poput CT-a (kompjuterizovane tomografije) gde iks zraci idu u krug, prikazujući trodimenzionalnu sliku sa više podataka.

„Nekada koristimo i pomagala - kao što je barijum, koji se pije kako bi se ispunio želudac ili creva tečnošću, koja je bela na snimku i tako saznamo ima li oštećenja zida samog želuca", objašnjava Ivković.

Nemerljivi doprinos medicini

Savremenu medicinu je nemoguće zamisliti bez ovog aparata, dok bi ostale specijalnosti bile slepe da nije rendgena, smatra doktor Aleksandar Ivković iz Niša.

„Medicina se razvila zahvaljujući pronalasku ovog metoda. To, kao i otkriće anestetika, a kasnije antibiotika, omogućili su da imamo sadašnju medicinu.

„Prvi put je neki proces mogao da se vidi, a ne da bude zasnovan samo na sumnji i iskustvu lekara", ističe Ivković.

Oko pronalaska rendgenskih zraka razvila se i čitava grana medicine - radiologija, koja se prevashodno bavi otkrivanjem bolesti i povreda, odnosno dijagnostikom.

„Posao radiologa nije lečenje, već otkrivanje, a kada se postavi tačna dijagnoza to omogućava lekarima drugih specijalnosti da izleče pacijenta, bilo lekovima ili hirurškim metodama", naglašava doktor.

Dodaje da se tokom pandemije kovida-19 pokazalo koliko su „radiološke metode neophodne za dijagnozu, praćenje i prognozu bolesti".

Ko je bio Vilhelm Konrad Rendgen?

Rođen je 27. marta 1845. godine u Lenepu u Pruskoj, današnjoj Nemačkoj.

Studirao je mašinstvo na Politehnici u Cirihu, da bi 1869. godine doktorirao na Univerzitetu u ovom švajcarskom gradu.

Radio je kao univerzitetski profesor u Strazburu (Francuska), a potom i u nemačkim gradovima Gisenu, Vircburgu i Minhenu, gde je proveo ostatak života.

U njegovim istraživanjima bavio se i elastičnošću, kapilarnim dejstvom fluida, specifičnim toplotama gasova, provodljivošću toplote u kristalima, apsorpcijom toplote gasova i drugim.

Ipak, njegovo ime se najviše vezuje za iks zrake koje je otkrio u Vircburgu u Nemačkoj novembra 1895. godine.

Bio je oženjen Anom Bertom Ludvig iz Ciriha, sa kojom je 1887. usvojio šestogodišnju ćerku njenog brata - Džozefinu.

Slobodno vreme je provodio u podnožju bavarskih Alpa i bio je odličan planinar.

Preminuo je 10. februara 1923. godine, u Minhenu, od raka creva.

U novembru 2004. Međunarodna unija za čistu i primenjenu hemiju dala je 111. elementu u periodnom sistemu ime rendgenijum.



Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: