Svako ko ima djecu - a čak i mnogi koji ih nemaju - poznaju nekog kompetitivnog roditelja.
Neki roditelji se razmeću kognitivnim ili školskim dostignućima sopstvene djece.
Drugi paradiraju vannastavnim aktivnostima potomstva ili im „pomažu" da privuku pažnju uticajnih „vratara" u njihovim životima.
U najboljem slučaju, kompetitivno roditeljstvo dovodi do napornog roditelja koji stoji uz aut liniju fudbalskih mečeva.
U najgorem, kompetitivno roditeljstvo može da se manifestuje utrkama za dostizanje razvojnih faza i ratovima za posramljivanje zbog užine spakovane kod kuće.
A opet, uprkos sveprisutnosti ovog fenomena, iznenađujuće malo teorija temeljno objašnjava šta motiviše kompetitivno roditeljstvo.
- Umesto „bejbi buma“, krah - zašto zaključavanje nije donijelo više beba
- „Fudbal je za djevojčice, kao što su i lutke za dječake"
- Kako da učimo djecu da kažu „da", ali i „ne"
Jedna teorija je da je to zbog naše potrebe da potvrdimo vlastitu vrijednost kao roditelja „dokazujući" da smo „dovoljno dobri".
Studija je pokazala da je nesigurnost navodila majke tinejdžerskog uzrasta da se takmiče u obezbjeđivanju materijalnih dobara za svoju djecu.
Drugi komentatori ističu kako nesputani konzumerizam ili okruženje društvenih mreža pojačavaju i normalizuju ovakav tip ponašanja.
Ali rezultati jedne skorašnje studije donose dodatno tumačenje imperativa koji pokreću ovaj fenomen, i u slučaju majki i u slučajeva očeva.
Istraživači tvrde da je kompetitivno roditeljstvo možda mehanizam prevladavanja kod pojedinaca koji reaguju na osjećanje ugroženosti ili nesposobnosti u drugim oblastima života.
Na primjer, kad se osjećamo ugroženo u jednoj oblasti, kao što su naše poslovne uloge, moguće je da želimo da unaprijedimo taj svoj položaj preko neke druge oblasti, kao što je roditeljstvo.
Ovo je poznato kao „prebacivanje statusa" - i ono nije nužno loša stvar.
Korisno je imati raznovrsne grane života koje utiču na percepciju našeg vlastitog uspjeha, kažu stručnjaci.
Ali razumijevanje kako prebacivanje statusa može da utiče na neke primjere našeg ponašanja, pa i kompetitivno roditeljstvo, može potencijalno da nam pomogne da se ne fiksiramo na samo jednu životnu oblast kako bismo stekli osećaj o vlastitoj vrijednosti.
- Ne opterećujte djecu domaćim zadacima, poruka kineskih vlasti
- Trenutak kad sam saznala da mi dijete ima Daunov sindrom
- Zašto majke moraju „na sve da misle“
Najbolji roditelj na svijetu!
„U današnjem hiper-kompetitivnom i međusobno povezanom okruženju, uzlazna socijalna komparacija je neizbježna", kaže Anat Kinan, vanredna profesorka marketinga u Poslovnoj školi Kvestrom na Bostonskom univerzitetu i autorka nedavno objavljenog istraživanja.
„Pojedinci često reaguju na ugroženost statusa prebacujući se na oblasti u kojima mogu da istaknu vlastita dostignuća i osjećaju se nadmoćno."
U jednom od njihovih eksperimenata kojim su pokušali da testiraju ovu teoriju, Kinan i njene koautorke Dafna Gor i Nailja Ordabajeva proučili su ponašanje roditelja.
Istraživači su regrutovali 502 zaposlena roditelja i podijelili ih u dvije grupe: „stanje ugroženosti" i „stanje neugroženosti".
Obje grupe pročitale su materijal u kom se kaže da planiraju odlazak na godišnjicu mature i hipotetički čitaju bilten koji ih izvještava o tome gdje se njihovi bivši drugari iz odjeljenja nalaze danas.
Potom, u grupi „stanje ugroženosti", učesnici u biltenu čitaju da je jedan od njihovih bivših drugara iz odjeljenja proglašen najuspješnijim poslovnim čovjekom godine.
Učesnicima su potom pokazane dvije maske za telefon koje treba da zamisle kako nose na godišnjicu: 'Najbolji posao na svijetu! Čestitke za uspjeh!' i 'Najbolja mama/najbolji tata na svijetu! Jako sam srećan što si mi ti mama/tata!'.
Bili su zamoljeni da ocijene kako bi se osjećali u vezi sa svojim životom kad bi pokazali bilo koju od tih maski za telefon na godišnjici.
Ugrožena grupa je bolje ocijenila masku za telefon 'najbolji roditelj', radije ističući dostignuća iz roditeljstva nego sa posla, u kontekstu u kom je jedan od njihovih bivših drugara iz odjeljenja već proglašen najboljim poslovnim čovjekom godine.
Drugim riječima, smatrali su da bi prebacivanje statusa uz pomoć maske za telefon 'najbolji roditelj na svijetu' bio efikasniji način da povrate svoj status nego da pokušaju da istaknu vlastite radne uspjehe.
Naravno, ovo „prebacivanje" ne važi samo za roditeljstvo.
Kinan objašnjava da se mi hvatamo za oblasti kao što su moral, duhovnost i jedinstvena nevokacijska iskustva kao što su trke, učestvovanje u ekstremnim sportovima ili posjećivanje egzotičnih putnih destinacija da bi signalizirali vlastiti status i pojačali osjećanje samopotvrđenosti.
U sklopu iste studije koja je istraživala ovaj fenomen prebacivanja statusa, istraživači su analizirali i 113 nalepnica za branik na 97 kola parkiranih oko golf terena u Kran Montani, jednom od najvećih i najluksuznijih odmarališta u Švajcarskoj.
Oni su pretpostavili da dok vlasnici luksuznih automobila mogu da ukažu na svoj status vozeći upadljivo skupa kola, vlasnici običnijih vozila bi možda željeli da pronađu alternativnije načine da iskažu svoj status, potencijalno preko naljepnica za kola.
U skladu sa njihovom hipotezom, analiza naljepnica pokazala je da je 83,6 odsto vlasnika običnijih vozila signaliziralo status u oblastima alternativnim bogatstvu, za razliku od svega 35 odsto vlasnika luksuznih automobila.
Naljepnice na običnijim vozilima ticale su se ekstremnih sportova (kao što su paraglajding ili rvanje), sportskih dostignuća preko dobro poznate naljepnice 26,2 za maratonce, egzotičnih destinacija za odmor, slavnih događaja kao što je Svjetsko prvenstvo u fudbalu.
Bilo je tu i muzičkih festivala ili duhovnosti i tematskih porodičnih naljepnica, uključujući imena djece, pa čak i naljepnicu „beba u autu".
Naljepnice na luksuznim automobilima uglavnom su signalizirale uspjeh u oblastima vezanim za bogatstvo kao što su golf.
- Ako socijalni radnici majci uzmu devetoro djece, treba li i deseto
- Od ove mame sigurno gubite u Fortnajtu
- Pet grešaka parova sa novcem i kako ih izbeći
„Važan identitet"
Kinan vjeruje da ovi zaključci odražavaju našu sklonost zamjenjivanju jednog oblika statusa drugim, budući da težimo uspjesima u više oblasti.
A opet, imajući u vidu da postoje različite opcije kad ljudi žele da „prebace status", zašto je baš roditeljstvo oblast koju ljudi toliko često ističu?
Prema Kinan, odgovor se nalazi u našim vjerovanjima koja se tiču kompenzacije između oblasti.
Imamo običaj da vjerujemo da sticanje statusa u jednoj oblasti ima svoju cijenu u nekoj drugoj, objašnjava ona, kao što je poslovni uspjeh koji dolazi po cijenu bliskih porodičnih odnosa.
Sa svojim koautorkama ona je otkrila da su najčešće isticana vjerovanja „da su status i bogatstvo povezani sa žrtvama i cijenom u porodičnom životu, društvenom životu ili ličnim vezama".
A kad oblasti naših života kao što su bogatstvo ili karijera postanu ugroženi, najvjerovatnije ćemo se prebaciti na neke druge oblasti koje smo već odredili kao automatsku cijenu za njih, poput dvije strane istog novčića.
Što se roditeljstva konkretno tiče, to „prebacivanje" traži kompetitivniji i naglašeniji odgovor zbog toga koliko duboko proživljavamo tu našu ulogu.
„Roditeljstvo je identitet koji imaju roditelji, žele da ga istaknu i budu nagrađeni za njega", objašnjavaju za BBC američki psiholozi Džej Van Bavel i Dominik Peker.
„Štaviše, to bi za mnoge ljude mogao da bude najistaknutiji i najvažniji identitet."
Ovo se slaže sa nalazima našeg istraživanja.
Kinan objašnjava da je prebacivanje statusa na roditeljstvo u slučaju studije sa telefonskim maskama bio fenomen zabilježen kod svih rodova podjednako.
Na kraju je „sve zavisilo od toga da li roditeljstvo doživljavate kao centralni dio svog identiteta i viđenja sebe", kaže ona.
Što se centralnije identifikujemo sa svojom ulogom roditelja, veća je vjerovatnoća da ćemo pribjeći razmetanju dostignućima u oblasti roditeljstva kao sredstvom za prebacivanje statusa.
- „Kako sam otkrila da je moj otac bio pisac bestselera o seksu“
- Zašto neke majke ne pričaju o djeci na poslu
„Prebacivanje između životnih oblasti"
Kad se sve sabere i oduzme, prebacivanje statusa koje podstiče na kompetitivno roditeljstvo nije do kraja negativna pojava.
Kao što me Kinan razuvjerava, moje šolje Najbolja mama u mom odjeljenju i Najbolja nastavnica na svijetu kod kuće ne znače nužno da se osjećam ugroženo ili nesposobno u bilo kom od ta dva.
Štaviše, pomalo prebacivanja statusa u našim svakodnevnim životima moglo bi čak da bude zdravo.
Iako hvalisanje nikad nije poželjeno ni preporučljivo, može nam biti od koristi da se podsjetimo da „postoji više od jednog načina da se osjetimo uspješnim i postoje alternativni načini da čovjek ispuni potrebu za svojim statusom", kaže Kinan.
„Nije loša ideja podsjetiti se na druge vaše uloge i stvari do kojih vam je stalo. Sve u svemu, prebacivanje statusa je zdrav psihološki mehanizam da biste bili fleksibilni u načinu na koji definišete svoj uspjeh."
- Dokle će batine biti vaspitna mjera u Srbiji
- Kako prosto masiranje stomačića može bebi da promeni život
Ključ je da se uspjeh ne definiše suviše usko ili fiksira na samo jednu životnu oblast, jer to stvara izuzetno kompetitivnu atmosferu.
I baš kao što prebacivanje na roditeljstvo može da pomogne da se ublaži stres od kompetitivnosti u drugim oblastima, prebacivanje sa roditeljstva na druge oblasti je od vitalnog značaja za održavanje zdravog odnosa sa vašom djecom.
Na kraju krajeva, previše kompetitivnog roditeljstva vezuje se za uništena prijateljstva među odraslima i povećani stres među djecom.
Da bi se spriječilo da se sve otme kontroli, neophodan je fluidniji pogled na samog sebe.
„Naša sposobnost da se krećemo između životnih oblasti odražava složene i višedimenzionalne živote koje vodimo i različite vrste šešira koje nosimo svaki dan", kaže Kinan.
„Srećom, ova složenost može da nas zaštiti od stresa uzlaznog društvenog poređenja i podstakne na zdraviji, manje jednodimenzionalan pogled na same sebe tako što će nam pomoći da samopouzdanje izvlačimo iz više oblasti istovremeno."
Bonus video:
