Društvene mreže i lažne vijesti: Zašto se zlostavljanje i prijetnje na internetu ne mogu zaustaviti

Ne radi se samo o meni - od političarki širom svijeta i zvijezda rijaliti programa Ostrvo ljubavi, pa do doktorki na prvoj liniji, čula sam to i od žena koje su bile izložene istoj vrsti mržnje

8260 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Phil Coomes/BBC
Foto: Phil Coomes/BBC

Onlajn zlostavljanje žena je u porastu, ali zašto policija, vlada i društvene mreže ne čine više da to spreče?

Upozorenje: Tekst sadrži uvrede

Ja sam prva specijalizovana BBC reporterka za dezinformacije - i svakodnevno primam uvredljive poruke na društvenim mrežama.

Većina je previše uvredljiva da bi se delila bez uredničkih izmena.

Okidač?

Moje izveštavanje o uticaju onlajn teorija zavera i lažnih vesti.

Očekujem da ću biti osporavana i kritikovana - ali mizoginistička mržnja usmerena na mene postala je vrlo redovna pojava.

Poruke su krcate uvredama na osnovu pola i usmerene na silovanje, odrubljivanje glave i seksualne radnje.

Neke su mešavina teorija zavere - da me „kontrolišu cionisti", da sam sama odgovorna za silovanje beba.

Reči na slovo „p" i slovo „j" se konstantno koriste.

Ne radi se samo o meni - od političarki širom sveta i zvezda rijaliti programa Ostrvo ljubavi, pa do doktorki na prvoj liniji, čula sam to i od žena koje su bile izložene istoj vrsti mržnje.

Novo istraživanje, do koga je došao BBC, sugeriše da je veća verovatnoća da će žene biti izložene ovakvoj vrsti zlostavljanja nego muškarci, da je sve lošije - i često je kombinovano sa rasizmom i homofobijom.

Želela sam da razumem zašto se ovo dešava, pretnju koja predstavlja - i zašto društvene mreže, policija i vlada ne čine više po tom pitanju.

Zato sam krenula da snimim film za BBC-jev program Panorama.

Postavili smo lažni trol nalog na pet najpopularnijih platformi društvenih mreža da vidimo da li promovišu mizoginističku mržnju takvim korisnicima.

Koristeći fotografiju generisanu veštačkom inteligencijom, dizajnirali smo našeg lažnog trola da bude sličan ljudima koji su me zlostavljali.

Naš trol se bavio sadržajem koji su preporučile platforme društvenih mreža, ali nije ispoljavao nikakvu mržnju.

U okviru programa, tink-tenk Demos je sproveo opsežno istraživanje o zlostavljanju koje su doživeli takmičari rijaliti programa, analizirajući više od devedeset hiljada objava i komentara o njima.

Bilo je to možda iznenađujuće mesto za početak, ali programi poput Ostrva ljubavi služe gotovo kao mikrokosmos za društvo, omogućavajući istraživačima da uporede zlostavljanje usmereno na muškarce i žene iz različitih sredina.

Njihova popularnost takođe stvara mnogo onlajn razgovora.

Otkrili smo:

  • Našem trol nalogu Fejsbuk i Instagram su preporučivali sve više sadržaja protiv žena, od kojih neki uključuju seksualno nasilje.
  • Učesnice rijaliti programa - uključujući i one na ovogodišnjem Ostrvu ljubavi - nesrazmerno su ciljane na društvenim mrežama, uz zlostavljanje koje često potiče od mizoginije i kombinovano je sa rasizmom.
  • Nacrti predloga kojim UN traže od društvenih medija da bolje zaštite žene podeljeni su ekskluzivno sa Panoramom.

Uvredljivi nalozi netaknuti

Kompanije društvenih mreža kažu da ozbiljno shvataju mržnju prema ženama na internetu - i da imaju pravila za zaštitu korisnika od zlostavljanja.

To podrazumeva suspendovanje, ograničavanje ili čak gašenje naloga koji šalju mržnju.

Ali moje iskustvo govori da to često ne rade.

Prijavila sam neke od najgorih poruka koje sam ikada primila na Fejsbuku - među njima i pretnje da će doći u moju kuću da me siluju i urade užasne seksualne radnje.

Ali mesecima kasnije, nalog je ostao na Fejsbuku, zajedno sa desetinama drugih Instagram i Tviter naloga koji su me zlostavljali.

Ispostavilo se da je moje iskustvo deo obrasca.

Novo istraživanje Centra za suzbijanje digitalne mržnje za ovaj program pokazuje kako je 97 odsto od 330 naloga koji šalju poruke mizoginog zlostavljanja na Tviteru i Instagramu ostalo na sajtu posle prijave.

Tviter i Instagram kažu da preduzimaju mere kada se krše njihova pravila, a zatvaranje naloga nije jedina opcija.

Lov na trolove

Znatiželjna o tome ko vodi naloge koji mene - i druge žene - zlostavljaju, počela sam tako što sam pregledala profile koji su me ciljali.

Većina su bili muškarci, locirani u Velikoj Britaniji.

Od toga da me nazivaju „glupom kravom" i govore mi da se trebam „ševiti" do pretnji da će doći i naći me i da će me nasilno ili seksualno napasti, bombarduju me polno zasnovanim uvredama iznova i iznova.

Ispostavilo se da su to pravi ljudi - ne botovi.

Jedan je navijač londonskog Fudbalskog kluba Totenhem, kao i ja.

Drugi voli vegansku ishranu.

Jedan, čiji je nalog bio anoniman, čak je odao svoju lokaciju tako što je tvitovao dostavnoj službi Okado požalivši se da ne isporučuje na njegov poštanski broj u Grejt Jarmutu.

Došla sam do njih - i jedan zvani Stiv, vozač kombija u šezdesetim godinama iz Midlendsa, pristao je da razgovara sa mnom telefonom.

Poruke koje mi je slao bile su manje uvredljive od većine zlostavljanja koje dobijam - uglavnom uvrede zasnovane na polu.

Kao i mnogi vlasnici naloga koji su mi slali poruke mržnje, on je duboko u onlajn teorijama zavere.

Ali, kao i drugi, zlostavljanje koje mi je uputio bilo je između ostalog i zbog toga što sam žena.

U početku mi je rekao da nije mislio da su njegove poruke tako loše - ali ja sam objasnila da su to samo neke od mnogih zlostavljačkih poruka koje se slivaju u moju pristiglu poštu.

„Verovatno sam pogrešio. Ja sam prilično fer čovek", na kraju je zaključio.

Istakao je da je on zapravo žrtva mržnje na internetu „ljudi koji veruju u globalno zagrevanje i da se dogodio 11. septembar".

Oni odgovaraju na teorije zavere koje on deli na društvenim mrežama.

Nadala sam se da bi mu ovo moglo pomoći da shvati zašto mržnja nije odgovor.

I mislim da je na kraju našeg razgovora shvatio zamisao.

BBC

Naš razgovor me je naveo da razmišljam o tome šta bi moji trolovi mogli da vide na svojim fidovima društvenih mreža.

Želela sam da vidim da li algoritmi društvenih mreža guraju više mizoginije na naloge slične onima koji zlostavljaju žene na internetu.

Tako sam stvorila lažnu onlajn ličnost po imenu Beri i prijavila ga na pet najpopularnijih platformi društvenih mreža u Velikoj Britaniji.

Sve glavne kompanije društvenih mreža kažu da ne promovišu mržnju na njihovim platformama i preduzimaju mere da je zaustave.

Svaka od njih ima algoritme koji nam nude sadržaj na osnovu stvari koje smo objavili, lajkovali ili gledali u prošlosti.

Ali teško je znati šta one nude svakom korisniku.

„Jedini način da to uradite je da ručno kreirate profil i vidite u kakvu bizarnu situaciju bi mogla da vas dovede sama platforma, kada počnete da pratite određene grupe ili stranice", objašnjava stručnjakinja za društvene mreže Kloi Koliver, koja me je savetovala o eksperimentu.

Ona radi na Institutu za strateški dijalog, bavi se ekstremizmom i dezinformacijama na društvenim mrežama.

Koliver je i ranije pomagala novinarima i savetuje me kako da pokrenem profile na etički i realističan način - radeći samo ono što je potrebno za testiranje algoritama.

Berijevi nalozi su bili zasnovani na više naloga koji su me zlostavljali.

Kao i moji trolovi, Beri je uglavnom bio zainteresovan za antivakserski sadržaj i teorije zavere, a pratio je i malu količinu sadržaja usmerenih protiv žena.

Takođe je na sopsvenom profilu objavio neka zlostavljanja - kako bi algoritmi od početka mogli otkriti da ima nalog koji koristi uvredljiv jezik o ženama.

Ali za razliku od mojih trolova, nije direktno poslao poruku nijednoj ženi.

Tokom dve nedelje, prijavljivala sam se svakih nekoliko dana i pratila preporuke, koje sam postavljala na Berijeve profile, lajkovala postove i gledala video snimke.

Posle samo nedelju dana, najpopularnije stranice koje treba pratiti i na Fejsbuku i na Instagramu bile su skoro sve mizogine.

Do kraja eksperimenta, Beri je dobijao sve više sadržaja protiv žena na ovim sajtovima - dramatično povećanje u odnosu na vreme kada je nalog kreiran.

Neki od ovih sadržaja sadržali su seksualno nasilje, deljenje uznemirujućih mimova o seksualnim činovima i sadržaj koji odobrava silovanje, uznemiravanje i rodno zasnovano nasilje.

Takođe su se pozivali na ekstremne ideologije.

To je uključivalo pokret „incel" - internet subkulturu koja podstiče muškarce da krive žene za probleme u sopstvenom životu.

Povezan je sa nekoliko akata nasilja, uključujući nedavne pucnjave u Plimutu, u Velikoj Britaniji.

„Da se radi o stvarnoj osobi, (Beri) bi bio doveden u zajednicu mržnje punu mizoginog sadržaja veoma, veoma brzo - u roku od dve nedelje", kaže Koliverova.

Daleko od toga da su sprečili Berija da se bavi anti-ženskim sadržajem, čini se da su mu Fejsbuk i Instagram to promovisali.

Nasuprot tome, nije bilo sadržaja protiv žena na TikToku i vrlo malo na Tviteru. Jutjub je predložio neke video snimke koji su neprijateljski raspoloženi prema ženama.

Fejsbuk, koji takođe poseduje Instagram, kaže da se trudi da ne preporučuje sadržaj koji krši njegova pravila i da poboljšava svoju tehnologiju „kako bi brže pronašao i uklonio zloupotrebu".

Jutjub kaže da ima „stroge politike" o mržnji i „brzo" uklanja sadržaj koji krši njegova pravila.

To nije bila jedina stvar u eksperimentu koja me je pogodila.

Berijevo glavno interesovanje su prvobitno bile teorije zavere i očekivala sam da će na početku biti preplavljen takvim sadržajem. Ali nije bio.

Sajtovi društvenih mreža su pod sve većim pritiskom da ne promovišu obmanjujucće informacije o vakcinama i pandemiji.

Ali zašto se to nije dogodilo sa mizoginim sadržajem na Fejsbuku i Instagramu?

„Oni podižu svoj krajnji rezultat zadržavajući interesovanje ljudi za užasan, nasilan, često mizogini sadržaj", kaže Koliverva.

Skoro tri milijarde ljudi širom sveta koristi Fejsbuk - a prošle godine je ova mreža u proseku zaradila 32 dolara (oko 3.300 dinara) prihoda od oglašavanja po korisniku.

Što duže ljudi ostaju na platformi, više reklama prodaje i više novca zarađuje tehnološki gigant.

Fejsbuk kaže da je „zaštita" zajednice „važnija od maksimiziranja profita".

Najavio je nove mere za borbu protiv seksualizovane mržnje usmerene na novinare, političare i poznate ličnosti na svojim sajtovima.


Adrian Polglase/BBC

Ostrvo ljubavi: Žene „neproporcionalno ciljane"

Za Panoramu, istraživači iz organizacije Demos analizirali su poruke zlostavljanja upućene takmičarkama rijaliti programa Ostrvo ljubavi (ITV) i Venčani na prvi pogled (Kanal 4).

Otkrili su da su takmičarke u rijaliti programima neproporcionalno na meti zlostavljanja na društvenim mrežama koje je često ukorenjeno u mizoginiji i kombinovano sa rasizmom.

Dok su takmičari dobijali uglavnom pozitivne poruke, modna blogerka Kaz Kamvi (26) i dvadesettrigodišnja studentkinja medicine Prija Gopaldas rekle su za Panoramu da su dobile i neke uznemirujuće poruke pune mržnje.

„Najteže je izboriti se sa zlostavljanjem koje je rasno motivisano. Kada me pogledate, ja sam tamnoputa crnkinja, to je prvo što vidite", kaže Kaz.

„A činjenica da je moja porodica bila izložena tome slama mi srce."

Elen Džadson, koja je vodila istraživanje za Demos i koja se fokusirala na politiku društvenih mreža, kaže da je rijaliti program odlično mesto za početak analize gledanja mržnje na internetu jer je žanr toliko popularan kod ljudi gde izražavaju ko im se sviđa ili ne.

„Takođe, vidimo da su takmičari relativno jednaka mešavina muškaraca i žena - i iz mnogo različitih sredina - tako da nam to daje priliku da analiziramo razlike u tome kako javnost reaguje na njih."

Demos je pogledao više od 90.000 onlajn poruka o takmičarima Ostrvo ljubavi i Venčani na prvi pogled:

  • Na Tviteru, 26 odsto postova o ženama bilo je uvredljivo u odnosu na 14 odsto onih koji su usmereni na muškarce
  • Zloupotreba usmerena na žene usmerena je prvenstveno na rod i pol (mnogo više nego na muškarce), sa porukama prepunim rodno zasnovanih klišea i pričama o seksualnim činovima.
  • Mržnja se pojačala u kombinaciji sa rasističkim jezikom usmerenim na crnkinje i takmičarke Azijatkinje.

„Ljudi su koristili eksplicitno rodne uvrede - žene su manipulativne, podmukle, seksualne, žene su zle ili glupe.

Dok je ono što smo videli kod muškaraca bilo da su napadnuti jer naizgled nisu bili dovoljno muževni - zato što su bili preslabi", kaže Džadsonova.

„Takođe, vidimo da su crne žene na meti pogubnijih napada na rasnoj osnovi."

Želela sam da vidim kakav uticaj ima ova vrsta zlostavljanja, pa sam razgovarala sa političarima i lekarima koji koriste društvene mreže da rade svoj posao.

Kao i ja, njima ne smeta da budu kritikovani, ali smeta im kada to postane lično.

Rut Dejvidson, bivša liderka škotskih konzervativaca, strahuje da bi onlajn zlostavljanje usmereno na žene moglo da vrati vreme kada je u pitanju jednakost van interneta.

„Napadi koji su direktno došli do mene odnosili su se na moju politiku, neki na moj fizički izgled, mnogi na činjenicu da sam gej i mnogi na činjenicu da sam žena koja ima svoje mišljenje."

Takođe postoji zabrinutost da bi onlajn zlostavljanje moglo dovesti do štete u stvarnom svetu.

„Pogledate u vaš telefon i pročitate poruku nekoga ko vam kao lekaru NHS-a kaže da želi da vas siluje dok vam ne zatreba jedan od vaših ventilatora", objašnjava dr Rejčel Klark, doktorka sa sedištem u Oksfordu.

Lečila je pacijente sa kovidom tokom pandemije i vidi korišćenje društvenih mreža kao produžetak dužnosti kao lekara.

Adrian Polglase/BBC

To znači da je često objavljivala upozorenja o uticaju korona virusa - i ohrabrivala pratioce da se vakcinišu.

Naročito su ti tvitovi često izazivali talas mizoginističke mržnje antivakcinaša, što nije različito od naloga koji mi upućuju poruke mržnje.

„Muškarci koje poznajem takođe su izloženi onlajn zlostavljanju.

„Ali obim zlostavljanja je mnogo manji. Ako ste doktorka, biće mnogo instinktivnije i ciljaće vas kao ženu."

Nasilje van interneta

Učestvovala sam u velikom istraživanju UNESKA - organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu - koja se bavi uticajem mržnje na internetu.

Vodeća istraživačica Džuli Pozeti i njen tim pitali su više od 800 žena, novinarki poput mene, o njihovom iskustvu mržnje na internetu.

Zatim su proučili neke od izveštaja, uključujući moj i izveštaj dobitnice Nobelove nagrade za mir Marije Rese.

Ona je istraživačka novinarka sa Filipina koja je često zlostavljana na internetu i kaže da nosi pancir jer se boji da će biti napadnuta.

„Nasilje na internetu je zaista novo polje sukoba sa kojima se žene suočavaju na međunarodnom nivou", objašnjava Pozeti.

Dvadeset odsto žena koje su odgovorile na istraživanje UN-a, u saradnji sa Međunarodnim centrom za novinare (ICFJ), reklo je da su već iskusile napade u stvarnom životu, uključujući uhođenje i fizički napad.

Posebno sam zabrinuta zbog mržnje koju dobijam na internetu, među kojima i čovek koji izgleda da je ranije osuđivan za uhođenje žena.

Odgovor policije me potpuno frustrirao.

Posle talasa zlostavljanja krajem aprila ove godine, prijavila sam policiji najteže pretnje, poput onih o seksualnom nasilju.

Krivično je delo slanje poruka na internetu koje su uvredljive ili opscene jer izazivaju uznemirenost.

Policajka je prvobitno stupila u kontakt sa mnom i ja sam podelila svoje dokaze o zlostavljanju - ali mi se javila tek nedeljama kasnije kada mi je rekla da menja timove, da je moj slučaj prosleđen i da nije bilo napretka.

Novi oficir za vezu nije kontaktirao sa mnom sve do jula - kada je postalo jasno da su dokazi koje sam prvobitno podelila sa policijom izgubljeni, nešto što su kasnije priznali.

Pokušala sam da prijavim još jednu seriju pretnji silovanjem, pretnji smrću i uvredljivih poruka krajem jula novom službeniku.

Kada smo se lično sreli sredinom avgusta, policajac je priznao da nije prava osoba za vođenje slučaja - i da je to trebalo da bude prosleđeno stručnom timu.

Još više odlaganja - i iako je ozbiljnost poruka priznata, bilo je malo podrške za žrtvu.

Krajem avgusta bila sam kod svog trećeg policajca za vezu - koji me je zamolio da pregledam portfolio dokaza koje sam već poslala i da označim koje su poruke sa Tvitera, Instagrama i Fejsbuka jer nije bio siguran kako da koristi platforme.

Moj poslednji oficir za vezu je zatražio više informacija sa sajtova društvenih mreža - ali još nema napretka.

Prema podacima nekoliko policijskih službi, do kojih je Panorama došla putem zahteva za slobodni pristup informacijama, u proteklih pet godina broj ljudi koji prijavljuju zlostavljanje na internetu više se nego udvostručio.

Ali u istom periodu, broj hapšenja je porastao samo za 32 odsto.

Žrtve su uglavnom žene.

Ovo se dešava u kontekstu sve većeg pritiska, posebno da se učini više u borbi protiv nasilja nad ženama na našim ulicama nakon ubistava Sare Everard i Sabine Nese.

Izrazila sam zabrinutost da bi se ljudi koji me zlostavljaju mogli pojaviti na mom poslu - ali mi je jedino rečeno da nazovem policijski broj 999 ako osećam da sam u opasnosti.

Policija kaže da mržnju na internetu shvata veoma ozbiljno i da je moj slučaj pod aktivnom istragom.

Savet šefova nacionalne policije kaže da policija sve prijave o zlonamernoj komunikaciji shvata ozbiljno i da će ih istražiti, ali da mora da radi u skladu sa prioritetima zbog ograničenih resursa.

Savet kaže da može preduzimati i druge akcije, ne samo hapšenje.

Rešenja?

Nacrti predloga Ujedinjenih nacija da se kompanije društvenih mreža nateraju da bolje zaštite žene dostavljeni su ekskluzivno Panorami.

U njima se pozivaju platforme društvenih mreža da uvedu oznake za naloge koji su ranije slali mizogino zlostavljanje.

Takođe se traži više moderatora koji donose odluke o uvredljivom materijalu - i sistem ranog upozorenja za korisnike ako misle da bi zloupotreba na mreži mogla proizvesti štetu u stvarnom svetu.

„Želeli bismo da platforme tretiraju rodno zasnovano onlajn nasilje barem jednako ozbiljno kao što su bile tretirane dezinformacije tokom pandemije", objašnjava Džuli Pozeti, koja je vodila istraživanje koje je pokrenulo ove preporuke.

„Mislim da moramo da ih izazovemo", kaže Rut Dejvidson.

„Mislim da nije ni u čijem interesu da žene, koje su dosledno zlostavljane na način na koji muškarac ne bi nikada bio, dozvole drugim mladim ženama koje su onlajn i koje gledaju to zlostavljanje da pomisle da su stvari jednostavno takve."

Za žene svih uzrasta - tu ubrajam i sebe - to znači da odbijaju da budu zlostavljanjem oterane sa društvenih mreža.


Pogledajte video o lažnim vestima i mitovima o napadima 11. septembra


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: