Zašto se azijski bokseri kriju u Srbiji

Poslije Svjetskog prvenstva u boksu, koje je održano u novembru u Beogradu, 11 boksera iz Avganistana nije se vratilo u zemlju - zbog straha od talibana, koji su preuzeli vlast krajem avgusta.+

7289 pregleda 0 komentar(a)
Foto: BBC
Foto: BBC

Dva mladića u jednom gradu u Srbiji prolaze parkom.

U njemu zatiču momke koji boksuju.

Bokseri ne znaju srpski, ali imaju rukavice i mladićima deluje da znaju šta rade.

Pitaju ih da li smeju da boksuju sa njima.

Kada su se podelili u parove, mladić iz Srbije pita boksera iz šale - „ko je najbolji sa kojim si boksovao?"

On mu odgovori - „šampion sveta".

Jer, bokseri u ovom gradu u Srbiji nisu tek grupa mladića koja se amaterski bavi sportom.

Oni su reprezentativci Avganistana u boksu.

Posle Svetskog prvenstva u boksu, koje je održano u novembru u Beogradu, 11 boksera iz Avganistana nije se vratilo u zemlju - zbog straha od talibana, koji su preuzeli vlast krajem avgusta.

„Uz talibane umirete ili poludite", kaže za BBC Vahidulah Hamedi, generalni sekretar Bokserskog saveza Avganistana, koji trenira momke.

U parku treniraju jer nemaju novca za salu ili teretanu.

Viza za Srbiju im je istekla, pa su morali da se sklone iz Beograda, ali mole da se ne napiše grad u kojem su se smestili.

„To bi onda značilo da oni u Srbiji trenutno borave iregularno", kaže za BBC advokat Marko Štambuk, koji radi sa Beogradskim centrom za ljudska prava, organizacijom koju su bokseri pozvali u pomoć.

„U tom slučaju, preti im opasnost od prekršajnog kažnjavanja i drugih restriktivnih mera".

Imajući u vidu da dolaze iz države u kojoj je na vlasti teroristička organizacija i koja se nalazi na ivici humanitarne katastrofe i građanskog rata, Štambuk kaže da „na prvi pogled ispunjavaju uslove za dobijanje međunarodne zaštite".

Iako se u svetu dešavalo, pogotovo tokom Hladnog rata, da sportisti izbegnu iz zemlje porekla i traže azil tokom takmičenja u inostranstvu, ovo je prvi takav slučaj u Srbiji.

„Nemam informaciju da bokseri iz Avganistana borave u Srbiji", napisao je u poruci BBC-ju Nenad Borovčanin, predsednik Bokserskog saveza Srbije.

'Boks je mrtav u Avganistanu'

Bokser iz parka, koji je pre nepunih mesec sparingovao sa svetskim šampionom, zove se Tofikalaj Sulejmani.

Iz Kabula je, glavnog grada Avganistana i ima 21 godinu.

Rukavice navlači već šest godina.

„Boks je za mene život, a mrtav je u Avganistanu", kaže Sulejmani.

Talibani, radikalni islamisti koji su vladali Avganistanom od 1996. do 2001. i štitili Osamu bin Ladena, vođu terorističke organizacije Al Kaida, ponovo su preuzeli vlast u ovoj zemlji 15. avgusta 2021.

Boks kao sport je bio zabranjen tokom prethodne vladavine talibana.

Bokser ne pamti period njihove prethodne vlasti, ali mu je život mnogo drugačiji od kada su se talibani vratili.

„Sve se promenilo", kaže Sulejmani.

„Naše teretane su zatvorene, ne možemo da idemo u školu".

Njegova sestra ima 17 godina, a on kaže da je za nju školovanje završeno.

„Ranije se normalno školovala, ali sada to više nije moguće", kaže Sulejmani.

Njegov sparing partner, Lajsulaj Azizi boksuje već 11 godina.

„Jedno veče sam sedeo sa roditeljima i odlučio samo - biću sportista", kaže Azizi.

„Boks je postao je moj život, moja budućnost".

Pre nego što su se talibani vratili, studirao je farmaciju i trenirao dva puta dnevno.

U Avganistanu više ne može ni da studira ni da trenira.

'Ne vraćajte se'

„Slobodan život ne može da se poredi sa neslobodnim" - ovako život pod talibanima opisuje Vahidulah Hamedi, čiji je otac ubijen pre dve godine u Avganistanu.

Iako boks još nije zvanično zabranjen u njegovog zemlji, Hamedi kaže da ne veruje da će tako ostati.

„Kod talibana je tako - prvog dana su žene imale priliku da rade, a onda više ne. Deca su na početku njihove vlasti išla u školu, a onda su prestala", kaže on.

Zato, kada je njihova viza za Srbiju isticala, sportisti su se 7. novembra uputili u Avganistan.

„Bili smo na pasoškoj kontroli, kada su počele da nas zovu kolege koje su u Avganistanu", kaže Hamedi.

„Svi su nam govorili - ne vraćajte se.

„Otišli smo sa aerodroma i odlučili da ostanemo i potražimo humanitarnu vizu od više država".

Humanitarna viza

Bokseri su već poslali zahteve za humanitarne vize u desetine ambasada u Srbiji, a njihov cilj je da odu u neku od zemalja zapadne Evrope.

„Brojne države govore protiv rata u Avganistanu i vlasti tamo", kaže Hamedi.

„Zato se nadamo da će neka zemlja konačno odgovoriti i dati nam vizu".

Kada su otišli da produže vizu u Srbiji, izdali su im dokument na kome piše da moraju da napuste zemlju.

Zato su sada praktično ilegalno ovde.

Humanitarna viza u Srbiji ne postoji, objašnjava za BBC advokat Marko Štambuk.

„Međutim, Zakon o strancima predviđa mogućnost da mu se omogući ulazak u Srbiju ili da mu se viza izda na graničnom prelazu kada za to postoje humanitarni razlozi", kaže on.

„Takođe, strancu se može odobriti privremeni boravak ukoliko postoje, kako zakon to definiše, razlozi humanitarne prirode".

Ovo pravno rešenje je uvedeno 2018. godine, te ne postoji dovoljno razvijena praksa, dodaje advokat.

Jedna od opcija koju tim ima, kaže Štambuk, jeste da zatraže azil u Srbiji.

BBC

Sportisti koji ostaju

Primer avganistanskih boksera nije jedinstven u svetu.

„Neretko se dešava da se sportisti ne vrate u svoju državu nakon takmičenja u inostranstvu, već izbegnu i zatraže azil", kaže Štambuk.

„To je na primer bila česta pojava na Olimpijskim igrama za vreme Hladnog rata".

Prvi takav slučaj se dogodio na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine, kada je predsednica Međunarodne gimnastičke federacije (FIG) Marija Provaznikova odbila da se vrati u domovinu, Čehoslovačku.

Navela je da je razlog „nedostatak slobode", jer je njena zemlja bila deo sovjetskog bloka.

Najmasovniji odlazak bio je 1956. godine, kada je polovina mađarske olimpijske delegacije, od ukupno 100 sportista, odbila da se vrati u zemlju, nakon što je Sovjetski savez ugušio revoluciju u Mađarskoj.

Beloruska sprinterka Kristinu Timanovskaja dobila je u leto 2021. humanitarnu vizu u Poljskoj, dok je bila na Olimpijskim igrama u Japanu.

Timanovskaja se sukobila sa čelnicima Olimpijskog komiteta Belorusije koji su hteli prisilno da je vrate u domovinu jer je javno kritikovala trenere.

Ipak, dodaje Štambuk, ovako specifičan slučaj u Srbiji do sada nije zabeležen.


Snovi i strahovi

Sulejmanijev san je da postane najbolji bokser sveta, ali i da jednog dana bude pored brata, koji živi u Francuskoj.

Njegova porodica više nije u Avganistanu, ali ne može da kaže gde su mu roditelji, zbog njihove bezbednosti.

„Voleo bih da jednom svi budemo zajedno", kaže on.

Azizijevi roditelji, pak, i dalje žive u Avganistanu.

„Nedostaju mi, plašim se za njih", kaže Azizi.

„Ali, želim da trajno odem iz Avganistana, najviše zato što sam sportista".

Tim svakim danom gubi ljude, novac i hranu.

U Srbiji nemaju posao, a ne znaju ni kako da ga nađu.

„Bilo je pritisaka iz Avganistana da se vratimo, zovu me, nagovaraju", kaže Hamedi.

„Zato se bokseri i plaše za porodice".

Srbi vole sport

Momci iz parka koji su zatekli boksere bili su oduševljeni mogućnošću da treniraju sa njima.

Još veće oduševljenje usledilo je kada su im navukli rukavice.

Ipak, u parku je krenula da se okuplja veća grupa mladih ljudi i bokseri su polako počeli da pakuju stvari.

Trening je bio završen.

„Ne smemo da dozvolimo da upadnemo u neki incident", kaže Hamedi.

„Zato se stalno povlačimo".

Iskustva sa ljudima iz Srbije su im, kažu, pozitivna.

„Svaki narod ima drugačiju kulturu", kaže Hamedi.

„Ljudi u Srbiji vole sport, a sport nema granice".

Šta dalje

Grupa boksera sada broji 11 članova.

Dvojica su već otišla, ali Hamedi nije siguran u kom pravcu.

„Oni koji odlaze nam govore koje probleme imaju.

„Ti momci odlaze ilegalno, a treba im pomoći da pređu legalno", kaže on.


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: