Kako je živjeti pod vlašću Kima Džonga Una: Ovi ljudi znaju

Kim Džong Un ne samo da je učvrstio vlastiti položaj, već je sa sobom donio novu eru nazvanu "kimdžongunizam"

15002 pregleda 11 komentar(a)
Kim Džong Un, Foto: BBC
Kim Džong Un, Foto: BBC

Zvuci naricanja odjekivali su ulicama Pjongjanga.

Učenici u školskim uniformama padali su na kolena i delovali neutešno. Žene su fotografisane kako se u očajanju hvataju za srce.

Strogo kontrolisani severnokorejski državni mediji saopštili su da je Kim Džong Il, njihov „voljeni lider", umro u 69. godini.

Bio je 19. decembar 2011. godine.

Širom sveta, analitičari korejskih prilika požurili su redakcije da izvuku dosije jednog čoveka.

Kima Džonga Una.

U 27. godini, on je bio takozvani Veliki naslednik.

Ali malo njih je mislilo da će on uspeti u bilo čemu.

Kako društvom koje nagrađuje godine i iskustvo može da vlada neko ko nema nijedno?

Mnogi su predviđali vojni udar ili da će vlast preuzeti severnokorejska elita.

Ali svet je potcenio mladog diktatora.

Kim Džong Un ne samo da je učvrstio vlastiti položaj, već je sa sobom doneo novu eru nazvanu „kimdžongunizam".

Započeo je čistkom rivala i stotinama pogubljenja, a potom pažnju posvetio spoljnoj politici.

Bilans: četiri nuklearna testa, 100 ispaljenih balističkih raketa i žiža međunarodne javnosti u pregovorima sa američkim predsednikom.

Ali njegova neumorna potraga za nuklearnim oružjem imala je svoju cenu.

Severna Koreja je trenutno u krizi, siromašnija i izolovanija nego kad je došao na vlast.

Kako je, dakle, izgledalo živeti pod njim?

Deset ljudi koji su prebegli iz Severne Koreje - među kojima i jedan od najistaknutijih diplomata - priseća se deset godina vlasti Kima Džonga Una.

Novi početak

Student Kim Geum Hjok uradio je nešto zbog čega je mogao da bude streljan onog dana kad je umro Kim Džong Unov otac.

Organizovao je žurku.

„To je bilo veoma opasno. Ali tada smo bili veoma srećni", kaže on.

Za njega, mladi novi lider, pogotovo ovaj koji je voleo skijanje i fudbal, doneo je nadu i veru u sveže ideje i promene.

„Imali smo očekivanja od Kima Džonga Una. Studirao je u inostranstvu, u Evropi, tako da je postojala mogućnost da će razmišljati kao i mi", kaže on.

Geum Hjok je poticao iz elitne porodice i u ono vreme studirao u Pekingu, što je bila privilegija malog broja ljudi u Severnoj Koreji.

Život u Kini otvorio mu je oči i pokazao da postoji napredniji svet, i on je pretraživao internet u potrazi za vestima o svojoj domovini.

„Isprva nisam mogao da verujem. Verovao sam da Zapadnjaci lažu o tome kako je u Severnoj Koreji. Ali moje srce i moj um bili su podeljeni.

„Moj mozak je govorio da ne moram da gledam, ali moje srce je želelo da gleda još više."

Dvadeset pet miliona ljudi u Severnoj Koreji živi pod strogom kontrolom tako da većina ima vrlo slabu predstavu ili je nema uopšte o događajima u svetu ili kako se njihova zemlja doživljava u spolja.

Njih takođe uče da je lider jedinstveno talentovano i svemoćno božanstvo koje zaslužuje njihovo nepodeljenu vernost.

Za Guema Hjoka, nasleđena moć ovog mladog čoveka donela je nešto čega nije bilo u izobilju.

Nadu.

Nevernici

Ali drugi su bili skeptični.

Po kuloarima moću u Pjongjangu govorkalo se da je Kim Džong Un razmaženo derište nesposobno za vladavinu.

Rju Hjun Vu, bivši severnokorejski ambasador u Kuvajtu, rekao je za BBC da su njegove kolege bile očajne kad je vlast prešla s oca na sina.

„Moj prvi utisak bio je: 'Uzdah, zar još jedna nasleđena vlast?' Severnokorejci su se umorili od nasleđene vlasti.

„Naročito među elitom, želeli smo nešto novo i sveže. 'Zar nije vreme da isprobamo nešto novo?', mislili smo."

Porodica Kim vladala je Severnom Korejom otkako je država nastala 1948. godine.

Ljudi u zemlji uče se da je krvna loza sveta. To je način da se dinastija učini legitimnom.

„Čuo sam stvari kao što su: 'Dakle, služićemo najmilijem zauvek, zar ne?'"

„Šta je jedan dvadesetsedmogodišnjak mogao da zna o upravljaju zemljom? To je apsurdno."


Pogledajte video o ljudima koji su pobegli iz zatvora u Severnoj Koreji


Obećanje

U govoru 2012. godine, novi lider obećao je da Severnokorejci više nikada neće morati da „stežu kaiš".

Za zemlju koja je doživela smrtonosnu epidemiju gladi devedesetih koja je odnela stotine hiljada života, izgledalo je da njen novi lider želi da okonča nestašice hrane i njihovu patnju.

Bio je to važan trenutak.

Zvaničnici spoljnih poslova dobili su naređenje da ugovore više stranih ulaganja.

A neki su i u okviru zemlje primetili promene.

Šofer Ju Seong Džu iz pokrajine na istočnoj obali zemlje kaže da je po supermarketima počeo da primećuje više artikala koji su pravljeni u Severnoj Koreji.

„Na naše veliko iznenađenje i ponos, severnokorejska hrana bila je zapravo bolja od kineske što se tiče ukusa, pakovanja i snabdevenosti. Bio je to popriličan podstrek za ego."

Čistke

Dobre želje Kima Džonga Una za njegov narod nisu važile za one koje je smatrao pretnjom.

Posebno je njegov tetak Džang Song Taek okupio moćnu mrežu saveznika.

Stotinama kilometara od Pjongjanga, na severu zemlje blizu granice sa Kinom, trgovac Čoi Na Rae počeo je da se pita da li bi Džang mogao da postane novi lider zemlje.

„Mnogi od nas nadali su se da će se zemlja otvoriti prema Kini i da ćemo moći slobodno da putujemo u inostranstvo", priseća se on.

„Mislili smo da bi Džang Song Taek, ako bi uspeo da preuzme vlast, doneo velike privredne promene u Severnoj Koreji.

„Naravno, nismo smeli o tome otvoreno da govorimo naglas, ali jesmo imali takva očekivanja."

Ovakva vrsta glasina morala je da bude sasečena u korenu.

Džang Song Taek proglašen je „ljudskim šljamom" i „gorim od psa", a zatim i pogubljen, zato što je navodno podrivao „jedinstvenu vladavinu stranke".

Mladi lider otkrio je svirepu stranu.

Preuzimanje kontrole

Desetine ljudi pobeglo je preko granice u Kinu i na kraju do Južne Koreje tražeći utočište od čistki.

Kim Džong Un je odlučio da pokuša da spreči nove prebege.

Kontrola na granici je pooštrena kao nikad do tada.

Podignuta je bodljikava žica sa klopkama ne zemlji ispod nje.

Ha Džin Vu je uspeo da izvede stotinak ljudi iz Severne Koreje tokom njegovog rada kao posrednika.

„Zemlja ima posebne granične bezbednosne snage. One imaju naređenje da pucaju i usmrte svakog ko pokuša da pređe granicu i da ne odgovaraju za to."

„Bio sam veoma uplašen kad sam prvi put počeo to da radim, ali bio sam vođen osećanjem dužnosti. Budući da sam bio mlad, imao sam velike sumnje u Severnu Koreju.

„Zašto sam rođen ovde, da živim gore od životinje, bez ikakvih prava i slobode? Morao sam da rizikujem život da bih obavljao taj posao."

Ali na kraju je bio obeležen i morao je da pobegne.

Njegova majka je odvedena u zatvorski logor i od brutalnog ophođenja prema njoj tamo ostala je paralisana.

Ovo i dan-danas proganja Džin Vua koji se jedva seća majčinog glasa.

Gospodin Popularni

Uprkos nemilosrdnim obračunavanju sa disidentima i prebezima, Kim Džong Un se trudio da se predstavi kao otvoreniji, moderniji i pristupačniji od oca.

Oženio se modernom mladom ženom Ri Sol Džu.

Fotografisan je kako se grli, maše i smeši prilikom poseta raznim gradovima i selima.

Vozio se u luna-parkovima, skijao, galopirao na konju.

Bračni par je išao na turneju po fabrikama kozmetike i razmetao se luksuznom robom.

Ali običnim Severnokorejcima bio je zabranjen trud da budu „moderniji".

Jun Mi je želela da prati trendove koje je viđala na prokrijumčarenim južnokorejskim DVD-jevima.

Očajnički je želela da nosi minđuše, ogrlice ili čak samo farmerke.

„Jednom sam uhvaćena kako se ne pridržavam ovih pravila i bila sam postavljena na stub srama, gde bi me gomila ljudi verbalno kritikovala dok se nisam rasplakala.

„Oni bi govorili: 'Ti si pokvarena, kako te nije sramota?'"

Hjun-Jang je bila pevačica, baš kao i Kim Džong Unova žena.

Ali sve njene pesme morale su da veličaju lidera Severne Koreje.

Ona je pokušala da se pobuni, ali je zbog toga bila proganjana.

„Nijednom mi nije dopušteno da slobodno uradim ono što sam želela kao umetnica.

„Bilo je toliko propisa i ograničenja u muzici Severne Koreje da sam silno propatila.

„Vlada to kontroliše zato što se plaši stranih uticaja. Ti strogi propisi pokazuju da oni nisu sigurni u vlastiti režim."

Najmanje sedam ljudi pogubljeno je u poslednjoj deceniji zato što su gledali ili distribuirali K-pop video spotove iz Južne Koreje, piše u skorašnjem izveštaju o ljudskim pravima.

Kim Džong Un je ove strane uticaje opisao kao „opasni rak".

Ali nevolja je bila iza ćoška.

Tik-tak buuum

Svako testiranje balističkih projektila završilo bi u vestima, ali u zemlji ona nisu pobuđivala nacionalni ponos kao što se želelo.

„Ljudi bi govorili da oni i dalje prave oružje na račun krvi i znoja naroda", kaže jedan prebeg.

„Nismo to smatrali pobedom. Pomislili bismo: 'Gle, koliko samo novca troše na ta testiranja. Sav novac koji im zaradimo odlazi na to'", kaže drugi.

Tokom 2016. godine u ministarstvu spoljnih poslova, ambasador Rju je dobio nova naređenja. Naglasak više nije bio samo na poslovanju.

„Trebalo je da objasnimo zašto je Severnoj Koreji potrebno nuklearno naoružanje, njegovu svrhu i opravdanje."

Nadali su se da će se, kad diplomate budu govorile o tome, ideja normalizovati u međunarodnoj zajednici.

To se nije desilo.

Veliki rizik malog raketaša"

Eskalacija pretnji između američkog predsednika Donalda Trampa i Kima Džonga Una završila se velikom diplomatskom predstavom.

Diktator koji je u zapadnim medijima često predstavljan kao karikatura debele razmažene bebe samouvereno je šetao uz američkog predsednika, deleći svetsku scenu s njim.

Severnokorejski listovi gurali su rukovanja u Singapuru na naslovne strane.

Ali sankcije kojima je trebalo da se zaustavi nuklearni program zemlje počele su da se osećaju.

Iako su te slike izazivale strahopoštovanje, reakcija u selima izvan Pjongjanga bila je mlaka.

„Nismo imali sposobnost da to analiziramo. Nismo mogli da pojmimo kako taj sastanak može da dovede do poboljšanja ili bilo čega sličnog", kaže trgovac Čoi Na Rae.

Ali sporazum nije postignut i ambasador Rju smatra da je sve to ionako samo bila predstava da bi se izdejstvovalo bilo kakvo popuštanje sankcija.

„Sever nikad ne može da se odrekne tog oružja, zato što ga doživljava kao ključno za opstanak režima."

Korona kriza

Najgore je tek trebalo da nastupi za Kima Džonga Una.

Kad je pandemija kovida pogodila susednu Kinu u januaru 2020. godine, Severna Koreja je zatvorila granice.

Hrana i ključni lekovi nagomilavali su se na graničnom prelazu Dandong, ne mogavši da prođu.

Više od 80 odsto trgovine u zemlji potiče iz Kine.

„Od pojave kovida, mnogo se toga promenilo", kaže Džu Seong, koji je bio šofer u Severnoj Koreji.

On je uspeo kratko da razgovara sa majkom blizu granice sa Kinom.

„Privreda propada, cene skaču. Život je postao mnogo teži. Moji roditelji uspevaju da nađu hranu, ali njena cena je previsoka. Veoma je stresno. Situacija deluje ozbiljno."

Pojavljuju se izveštaji da neki ljudi gladuju.

Sam Kin Džong Un je to opisao kao „veliku krizu" i čak pustio suzu tokom govora.

To do sada nije viđeno kod nekog severnokorejskog lidera.

Bivši doktor odatle Kim Sung Hui kaže da većina lekova mora da se kupuje na crnoj berzi.

Hirurške sale redovno ostaje bez struje, a hirurzi nekad moraju da rade golih ruku jer nema zaštitnih rukavica.

„Kad vidim koliko se razlikuju dve zemlje na poluostrvu, ponadam se da će Severna Koreja jednog dana uspeti da doživi budućnost u kojoj će ljudska prava i pacijenata i lekara biti zagarantovana."

Severna Koreja nije opremljena za pandemiju, a broj žrtava kovida nije poznat.

Ali ona ne može da preživi ni trenutno samonametnutu izolaciju bez velike štete po sopstveni narod.


Pogledajte video: Upoznao sam oca Severne Koreje"


Kult porodice Kim

Neki od ljudi koji su prebegli toliko su emotivni po pitanju aktuelne situacije u Severnoj Koreji da predviđaju puč.

Ali nema nikakvih naznaka da je to čak i nekakva daleka mogućnost.

Kult porodice Kim pokazao se sveobuhvatnim i neverovatno stabilnim.

Sva predviđanja pada režima do sada se nisu ostvarila.

BBC

Posle više od 70 godina zatvorenosti za ostatak sveta, većina mojih sagovornika rekla je da je njihova želja da Severna Koreja otvori granice, da omogući narodu da se slobodno kreće.

Mnogi prosto žele ponovo da vide porodice.

Oni su sada slobodni da dižu glas i pričaju priče o svom životu pod Kimom Džongom Unom.

Oni koji su ostali za njima nisu.

„Pevanje za sebe nešto je za šta sam rizikovala rođeni život da bih mogla da radim", kaže pevačica Hjun Hang.

„Oni koji su ostali u Severnoj Koreji moraju da zakopaju to u srcu sve do smrti."

Na desetogodišnjicu vladavine, Kim Džong Un predvodi zemlju koja je u krizi.

On ima desetine novih nuklearnih oružja, ali njegov narod i dalje gladuje.

U centru Seula 2018. godine postavljen je ogroman plakat neposredno pošto je južnokorejski predsednik posetio Pjongjang.

Bila je to fotografija Kima Džonga Una kako je spojio prst i kažiprst u znak onoga što je postao simbol K-popa za ljubav.

U to vreme napisala sam da pucanjem tih istih prstiju Kim može da promeni sudbinu vlastitog naroda.

Može da im ponudi slobodu. On ima tu moć.

Umesto toga, 25 miliona ljudi u Severnoj Koreji trenutno je izolovanije od sveta nego što je ikad bilo.

Svi naši sagovornici rizikovali su živote da bi napustili Severnu Koreju i sada žive u Južnoj Koreji i u SAD.

Neka njihova imena su izmenjena da bi se zaštitile njihove porodice.

Ilustracije: Geri Flečer

FPratite Loru na Tviteru


Pogledajte video: Vojnici lome cigle golim rukama, Kim aplaudira


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: