Kako je biti episkop Crnogorske pravoslavne crkve i kakav je položaj kanonski nepriznatih crkava

Ipak, Bojović je još kao dečak početkom devedesetih odlučio kom će se carstvu privoleti iako - dogmatski i suštinski u verovanju nema razlike u verovanju jednih i drugih.

15876 pregleda 32 reakcija 32 komentar(a)
Foto: Privatna arhiva
Foto: Privatna arhiva

Boris Bojović se jasno seća dana kada je 17. januara 2000. godine Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) registrovana kao verska organizacija u Crnoj Gori.

„Ja sam tad bio u Mitropoliji CPC na Cetinju u vladičanskom dvoru, izašao je mitropolit, izašlo je sveštenstvo ispred.

„Sekretari i ko je bio od pravnika doneli su taj akt da smo uspeli - da CPC registruje sopstvenu obnovu", kaže Bojović za BBC na srpskom.

Crnogorska pravoslavna crkva koju kanonski ne priznaje nijedna patrijaršija obnovljena je na Svetog Luku 31. oktobra 1993. godine, a sedam godina kasnije zvanično upisana u državni registar.

Na teritoriji bivše Jugoslavije, koja je u nadležnosti Srpske pravoslavne crkve, postoje još i Makedonska pravoslavna crkva i Hrvatska pravoslavna crkva, takođe kanonski nepriznate.

„Teritorija bivše Jugoslavije se nalazi pod kanonskom jurisdikcijom Srpske pravoslavne crkve na osnovu tomosa koji je 1922. izdala Carigradska patrijaršija.

„Tu sa aspekta unutrašnjeg prava pravoslavne crkve nema nikakvih dilema", kaže Dalibor Đukić, docent na predmetu Crkveno pravo, na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Za Bojovića koji je 2000. već bio vernik CPC, registracija crkve bila je veoma značajan dan.

FoNet

„U tom vremenu je bio potpuni medijski mrak, CPC nije imala pravo da objavi nešto ni u jednim državnom mediju, jer su uvek govorili `vi niste registrovani`.

„U suštini je to bio izgovor da ne daju promociju CPC, jer ni Srpska pravoslavna crkva nije bila registrovana", napominje.

Ovaj 41-godišnjak je danas vladika Crnogorske pravoslavne crkve kojoj se pridružio kao momak 1998.

Posle završene srednje tehničke škole, u Rimu je učio italijanski i završio školu u obližnjem bugarskom pravoslavnom manastiru.

Završio je Kijevsku duhovnu akademiju i zamonašio se 2016. u Zlatovrhnom manastiru u Kijevu.

Po povratku u Crnu Goru bio je paroh u nekoliko hramova, a od 2019. je vladika.

„Moj čitav život je od 17. godine posvećen napretku i radu CPC", kaže za BBC na srpskom.

Kako je odlučio da se prikloni CPC?

Pravoslavci u Crnoj Gori većinski su pripadnici Srpske pravoslavne crkve koja CPC smatra raskolničkom.

Ipak, Bojović je još kao dečak početkom devedesetih odlučio kom će se carstvu privoleti iako - dogmatski i suštinski u verovanju nema razlike u verovanju jednih i drugih.

„Sećam se da sam kao dečak od 10 godina išao prema crkvi Svetog Đorđa, u periodu kad je došao Arkan zajedno sa Amfilohijem.

„Bio sam svedok kad je proklinjao Crnogorce, pucalo se, pevale su se ružne pesme - 'noćas je naše veče, noćas se Tuđman peče'", opisuje vladika.

Fonet/Arhiv Srpske pravoslavne crkve

Prvi predsednik nezavisne Hrvatske bio je Franjo Tuđman.

Istog dana 1991. prethodno je u Cetinjskom manastiru mitropolit SPC Amfilohije blagosiljao paravojne formacije Željka Ražnatovića-Arkana optuženog za ratne zločine.

„U Podgorici je bila bina, pucanje, obučeni Arkanovi ljudi, Amfilohije među njima, užas", seća se.

Kao dete, on nije shvatao šta se tu dešava, ali pamti da ga je otac zgrabio za ruku, izvukao iz crkve i rekao:

„Okreni se i zapamti da ono nije naš vladika".

U to vreme, počeli su ratni sukobi na prostoru bivše Jugoslavije i bujao je nacionalizam na svim stranama.

Bojović je danas jedan od nekoliko monaha CPC, koja nema razvijeno monaštvo ni manastir, a sveštenika je oko 25.

Poglavar je mitropolit je Mihailo, svetovnog imena Miraš Dedeić.

Prema Bojovićevim procenama, vernika je gotovo četvrtina stanovnika Crne Gore, ali je taj podatak teško proveriti.

„Sigurno oko 150.000 Crnogoraca CPC doživljava kao sopstvenu.

„Mnogi od tih ljudi nisu praktikanti da idu stalno u crkvu, ali sigurno svi pravoslavni Crnogorci koji su za evropsku i nezavisnu Crnu Goru njih 95 odsto podržavaju CPC", kaže Bojović.

Kakav je pravni, a kakav verski status?

Crnogorska pravoslavna crkva je registrovana u skladu sa zakonom o pravnom položaju verskih zajednica iz 1977. godine.

Zbog činjenice da se registracija obavljala u MUP-u pogrdno su je nazivali „policijskom" ili „NVO crkvom".

I danas se nalaze u evidenciji verskih organizacija Crne Gore.

„Treba praviti razliku između registracije i sticanja pravnog subjektiviteta - to je položaj koji verska organizacija stiče pred državom, i njenog statusa kanonskog.

„Kanonski status se reguliše unutrašnjim autonomnim pravom crkve koje nikako ne zavisi od odluke države da prizna ili ne prizna neku versku organizaciju", napominje Dalibor Ćukić, docent na predmetu Crkveno pravo, na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Kanonski, CPC ne priznaje nijedna pravoslavna crkva, osim dugogodišnje podrške Kijevske patrijaršije koja je 2018. odlukom Cargigradske patrijaršije postala autokefalna.

Kabinet predsednika Crne Gore

CPC, međutim, ima podršku dela crnogorske političke elite, oličene u predsedniku Milu Đukanoviću.

Đukanović je u više navrata izjavljivao da bi obnova crnogorske autokefalne crkve bila važan korak u ispravljanju istorijske nepravde i da su na tome radili, ali je to spor proces.

Po njegovoj oceni Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori čuva infrastrukturu ideje „Velike Srbije", izjavio je 2019.

Kako je danas biti vernik CPC?

Promenom vlasti u Crnoj Gori na izborima 2020. formirana je Vlada naklonjenija Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

„Trenutni položaj CPC je jako težak, zato što je nama zabranjeno od SPC da ulazimo u hramove koji su vlasništvo države u Crnoj Gori da obavljamo bogosluženja.

„Odnos države prema CPC je takav da premijer za CPC kaže da je ''takozvana' crkva, iako je upoznat da je obnovljena 1993. i da smo veliku borbu da ta obnova bude registrovana po zakonu", kaže episkop Boris.

Kako navodi, država je predlogom budžeta za narednu godinu opredelila za CPC upola manje novca nego ranije.

Odatle se daju plate sveštenicima i plaćaju penziono i socijalno osiguranje.

„Ta sredstva su za nas uvreda i mi ćemo to odbiti", ističe.

CPC se, prema rečima episkopa, uglavnom finansira od pomoći vernika.

Bogosluženja obavljaju u hramu na Cetinju prvoj crkvi posvećenom Svetom Ivanu Crnojeviću, koga je CPC kanonizovala 2005. godine.

Imaju mali hram Svetog Đorđa u Starom gradu Kotoru, jedan na Skadarskom jezeru, kapelu u Nikšiću i nekoliko seoskih crkava u centralnom delu Crne Gore - u nekadašnjoj Katunskoj nahiji.

Upliv istorije

Rudolf Mosinger Narodni muzej Crne Gore

Od države traže da im u pravoslavnim hramovima dozvole termine - kada mogu da drže liturgije i bogosluženja, iako takav model nije rasprostranjen u pravoslavnom svetu.

Smatraju da na to polažu istorijsko pravo.

„Crkve i manastiri u Kneževini Crnoj Gori bili su vlasništvo države i to je tada zakonom napravljeno", kaže vladika CPC.

Njegovi preci su pravili hram u Župi Nikšićkoj.

Vladika SPC za Argentinu Kirilo (Bojović) mu je rođak, ali nisu posebno bliski - do razilaženja je došlo između ostalog i zbog verskih pitanja.

„Moj deda i njegov deda su rođena braća, on je vladika SPC, ja sam vladika CPC.

„Naš pradeda je isti, crkvu koju je podizao taj naš pradeda u Župi Nikšićkoj ne možete reći da nije moja i da nije njegova, nego je i moja i njegova", kaže Bojović.

„Država mora dozvoliti Crnogorcima pravoslavne veroispovesti da mogu u sopstvenim hramovima koje su njihovi preci podizali da služe", dodaje.

BBC

Sukob SPC i CPC traje već tri decenije, a najveća razilaženja su upravo oko prava vlasništva i korišćenja pravoslavnih crkava i manastira u Crnoj Gori.

Poslednji u nizu sukoba desio se u septembru 2021, tokom ustoličenja mitropolita SPC Joanikija u manastiru na Cetinju, koji i jedni drugi smatraju duhovnim sedištem.

Uz angažovanje jakih policijskih snaga tokom protesta zbog njegovog ustoličenja povređeno je oko 60 ljudi.

CPC u Srbiji - nema je

U Srbiji CPC nije registrovana ni kao posebna verska organizacija, zbog sličnosti imena sa Srpskom pravoslavnom crkvom.

U srpskom zvaničnom registru postoje samo SPC i rumunska, na teritoriji Banata - Eparhija Rumunske pravoslavne crkve Dakija Feliks sa sedištem u Deti (Rumuniji) i administrativnim sedištem u Vršcu.

Bilo je pre desetak godina pokušaja da se formiraju dve eparhije CPC u Lovćencu i Novom Sadu, gde ima značajan broj pripadnika crnogorske nacionalne manjine, ali se od toga odustalo.

Kako je nedavno simbolično pisala Slobodna Evropa, Crnogorska pravoslavna crkva „nije odmakla dalje od kamena temeljca" postavljenog 2008. za izgradnju crkve u Lovćencu, vojvođanskom selu koje se smatra sedištem crnogorske dijaspore.


Kanonski „monopol" SPC

Već tačno 100 godina u regionu Balkana, ne računajući Bugarsku, Rumuniju i Grčku, jedina crkva koja je na tim prostorima priznata u pravoslavnom svetu jeste Srpska pravoslavna crkva.

U hrišćanskim crkvama, od prvih vekova pa do danas, crkva se ustanovljava za određenu teritoriju.

„To je od vremena apostola koji su išli u određene gradove i rukopolagali episkope za određene gradove, ne za jednu naciju ili nešto drugo.

„Uvek je važio taj teritorijalni princip i svi koji se nalaze na određenoj teritoriji potpadaju pod jurisdikciju određenog episkopa", dodaje Đukić, stručnjak za crkveno pravo.

Najveći deo teritorije bivše Jugoslavije bio je ranije pod nadležnošću Carigradske patrijaršije.

Ujedinjenjem svih pomesnih crkava koje su se našle u jednoj državi tada novoformiranoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca - gde su se okupile Karlovačka mitropolija, Cetinjska mitropolija i crkva u Bosni, Carigrad je izdao dopuštenje da se cela ta oblast ubuduće nalazi pod patrijaršijom SPC.

To dopuštenje je tomos - najviši pravni akt pravoslavne crkve.

Slučaj Makedonske pravoslavne crkve

Političkim previranjima na više mesta u 20. veku došlo je stvaranja novih crkava.

Danas na prostoru Balkanu u različitim državama postoje, pored Crnogorske pravoslavne crkve, postoje i Makedonska pravoslavna crkva i Hrvatska pravoslavna crkva.

Nijedna od njih nije kanonski priznata, ali se njihov nastanaka i položaj u državama umnogome razlikuju.

„Makedonska pravoslavna crkva ne može se porediti sa druge dve organizacije, jer je ona nastala tako što su komunističke vlasti posle 1946. zabranile povratak episkopima Srpske crkve u Makedoniju.

„Na jedan nasilan način tadašnji autokratski režim stvorio je Makedonsku pravoslavnu crkvu od pravoslavnih vernika i pravoslavnih sveštenika koji su tamo već postojali", kaže Đukić.

Makedonska pravoslavna crkva - Ohridska patrijaršija osnovana je još 1959, kao autonomni ogranak SPC, ali je 1967. jednostrano proglasila autokefalnost.

Beograd ni druge kanonske crkve tu odluku nikada nisu priznale, ali makedonska država tretira MPC kao legitimnu.

I ona, kao i CPC, ima pretenzije na neke objekte SPC, a spor donekle opterećuje i diplomatske odnose između Srbije i Makedonije.

Put ka prevazilaženju krize u Makedoniji, jasan je i jednostavan - ide preko Beograda, smatra Đukić.

Pošto se ta teritorija nalazi pod jurisdikcijom SPC postoji dobra volja da se to pitanje reši i ono će se rešiti tako što će obe strane razgovarati kako bi ta crkva bila opšte priznata.

„U jedinstvo sa drugim pravoslavnim crkvama može ući jedino kroz SPC", kaže Đukić.

Sukob SPC i MPC traje već više od 50 godina i vaseljenski patrijarh želi da posreduje, ali za suštinsko prevazilaženje sukoba potrebni su i drugi posrednici, sugeriše se u prošlogodišnjoj analizi nemačke Fondacije Konrad Adenauer, koju je preneo portal Dojče vele.

Hrvatska pravoslavna crkva

Hrvatska pravoslavna crkva (HPC) registrovana je marta 2017. kao udruženje i nalazi se u zvaničnom državnom registru, ali ne i kao verska zajednica.

„Sedmog marta ove 2022. će se steći uslovi da oni podnesu zahtev da se registruju kao verska organizacija u skladu sa hrvatskim zakonodavstvom, uz ispunjavanje ostalih uslova poput potpisa 500 vernika ili podržavalaca", kaže Đukić.

Pre dve godine u Domjanićevoj ulici, u širem središtu Zagreba, ova neprofitna organizacija nazvana Hrvatska pravoslavna zajednica otvorila je prostor za bogosluženja.

Njih u ime Hrvatske pravoslavne crkve vodi arhiepiskop HPC-a, Bugarin Aleksandar Radoev Ivanov, pisao je hrvatski portal Novosti.

Broj vernika je zanemarljiv, ali HPC i dalje uživa podršku dela hrvatske ekstremne desnice.

Na sajtu HPC se može naći i raspored liturgija, ali i fotografije sveštenika sa ustaškim simbolima.

U Hrvatskoj su kao verske organizacije registrovane Makedonska, Crnogorska i Bugarska pravoslavna crkva.

Hrvatska pravoslavna crkva korene vuče iz perioda Nezavisne Države Hrvatske, ustaške tvorevine, koja je postojala za vreme Drugog svetskog rata na prostoru Balkana.

Ona je bila deo ustaških napora da izbrišu srpski nacionalni identitet.

„To je bila jedna organizacija koja nit je bila hrvatska, nit je bila pravoslavna, nit je bila crkva", kaže Đukić.

Kako navodi, nije bila hrvatska jer su se jedino Ukrajinci, koji su pobegli u Jugoslaviju posle boljševičke revoluciji, pridružili crkvi, u njoj nije bilo ni Hrvata ni Srba sveštenika.

„Nije bila pravoslavna jer nije bila priznata ni od jedne pravoslavne crkve, a nije bila crkva jer nije funkcionisalo tako, više je ličilo na neku organizaciju.

„Ironija je da je i danas isti slučaj - trenutno su udruženje građana, sa pravoslavljem nemaju ništa, a arhiepiskop najznačajnije frakcije je Bugarin", napominje Ćukić.

Smatra da formiranje zasebnih crkva ima za cilj i versko i političko slabljenje veće organizacije, u ovom slučaju SPC.

„Pavelićev eksperiment je bio odličan jer je pokazao da nije to rešenje, to cepkanje na manje delove.

„Želja za takvim crkvama je želja da budu podložne nacionalnim ili malim državničkim potrebama koje je lakše kontrolisati", kaže Ćukić.

„SPC je zato jedini garant slobode pravoslavnih crkava na ovim prostorima", zaključuje on.

Šta dalje?

Episkop CPC Boris predlaže da se što pre uđe u „ljudski dijalog" posebno u Crnoj Gori, kako bi se prevazišle podele.

„Nikad nikog nisam mrzeo, ali osećam veliku mržnju koja postoji u Crnoj Gori do te mere da ljudi ne pričaju, da se svađaju porodice, kumovi i tako dalje.

„Mora svako da poštuje izbor drugog", zaključuje vladika Boris.


Možda će vas zanimati i ova priča


Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: