Kako izgleda život u gradu pod opsadom

Gradovi kao što je Harkov i Marijupolj moskovske snage su opkolile i izložile napadima osmišljenim da uskrate civilima i neprijateljskim borcima zalihe i usluge

11865 pregleda 6 komentar(a)
Foto: Getty Images
Foto: Getty Images

Te noći u julu 2019, sve čemu se Zuhair El Karat nadao je da će jeziva rutina kojoj su bili izloženi opstati, da će nemilosrdno granatiranje njegovog grada Idliba od ruskih i sirijskih vladinih snaga prestati kad padne mrak.

„Često nije bilo bombi tokom noći, tako da smo morali da iskoristimo svaku priliku koju imamo", rekao je El Karat, sirijski doktor, za BBC.

Njegovoj ženi bio je preko potreban carski rez da bi rodila Adema, njihovo treće dete, drugo rođeno tokom građanskog rata u Siriji.

Sirija: „Bez struje, bez vode, bez hrane"

Getty Images

U bici za kontrolu nad pokrajinom Idlib, koja do dana današnjeg ostaje poslednje uporište pobunjenika u sirijskom građanskom ratu, između 2019. i 2020. ubijeno je više od 1.600 civila, prema izveštaju Hjuman rajts voča (HRV).

U tom periodu u regionu je raseljeno više od 1,4 miliona ljudi.

U podršci snagama sirijskih vlasti, Rusija je primenila taktiku koja i danas može da se vidi tokom invazije na Ukrajinu.

Zuhair el Karat

Gradovi kao što je Harkov i Marijupolj moskovske snage su opkolile i izložile napadima osmišljenim da uskrate civilima i neprijateljskim borcima zalihe i usluge.

„Bio je to veoma gadan rat", priseća se doktor El Karat.

Srećom, porođaj njegove žene protekao je u najboljem redu i ona je rodila dvoje dece pod opsadom Idliba, ali nije bilo lako, objašnjava on.

„Gađali su nas neprestano. Nije bilo struje, nije bilo vode, nije bilo hrane", priseća se doktor El Karat.

„Sada Rusija radi isto Ukrajincima."

Ukrajina: „Plašite se da će sledeća bomba pasti na vas"

BBC

Roman je tridesetdvogodišnji konsultant prodaje koji živi u Harkovu, jednoj od glavnih meta ruske invazije na Ukrajinu.

Broj žrtava varira u ogromnoj meri u zavisnosti od toga da li je izvor Kijev ili Moskva.

Zaključno sa 7. martom, Ujedinjene nacije su zabeležile 474 smrti civila i 801 ranjenog.

Ali su upozorile i da se očekuje da ta brojka naraste.

Govoreći za BBC preko poruka na Vocapu, Roman kaže da je bilo prilika kad su on i njegova žena proveli više od dva dana krijući se u podrumu zgrade blizu stana, suviše preplašeni da izađu i odu u nabavku.

„I dalje imamo prodavnice u kojima ljudi mogu da kupe hranu i vodu, ali morate da provedete dva do četiri sata u redu", kaže Roman.

„Suviše je strašno čekati toliko dugo kad neprestano čujete eksplozije unaokolo. Plašite se da će sledeća bomba pasti na vas."

BBC

U lučkom gradu Marijupolju, koji se našao pod baražnom vatrom ruskih granata, stanovnici kažu ispričali da nemaju struje niti snabdevanje.

„Nema svetla, nema grejanja i nema vode puna dva dana, a jedva nam je preostalo nešto malo hrane", rekao je BBC-jevom novinaru Džoelu Ganteu 3. marta lokalni stanovnik Maksim, IT stručnjak koji se krije u stanu dede i bake.

„Hrana i lekovi sada više ne stižu u Marijupolj. Lokalne vlasti su pokušale da podele hleb i vodu, ali i oni su nestali", kaže on.

„Napunio sam kadu vodom pre nego što je nestalo vode. Ostalo nam je oko pet litara."

Oskudica osnovnih potrepština još je jedna pretnja po civile u mestima pod opsadom.

Doktor El Karat kaže da lečenje ratnih rana ni u kom slučaju nije bila jedina medicinska pomoć neophodna u Idlibu.

„Često smo viđali žene i decu sa bolestima koje su izazvale loša infrastruktura, kao što su lišmanijaza, hepatitis i neuhranjenost", objašnjava on.

Šta je opsadno ratovanje?

Getty Images

Opsadno ratovanje je jedna od najstarijih vojnih taktika iz udžbenika.

Primenjivano je milenijumima kroz istoriju.

Rusi su se slavno našli na njegovom udaru tokom Drugog svetskog rata - Lenjingrad (kako se zvao Sankt Peterburg u vreme Sovjetskog Saveza) istrpeo je gotovo 900 dana blokade nemačkih i finskih snaga između 1941. i 1944, po cenu, procenjuje se, 400.000 života civila.

Američke trupe su 2004. koristile taktiku opsade tokom bombardovanja iračkog grada Faludža, gde je postojala pobuna protiv američkog prisustva u zemlji.

Ali najslavnija opsada skorijih vremena odigrala se još jednom u Evropi: između 1992. i 1996, Sarajevo je bilo izloženo najdužoj opsadi nekog glavnog grada u savremenoj istoriji.

Tokom rata u Jugoslaviji, glavni grad Bosne i Hercegovine našao se pod opsadom snaga bosanskih Srba, koje su se služile granatama i snajperskom vatrom sa okolnih brda u pokušaju da slome volju neprijateljskih vojnika i civila.

Getty Images

Glumica Vedrana Seksan imala je 16 godina kad je otpočela opsada i dobro se seća straha i patnji koje je ona sa sobom donela.

„Bila je to borba za preživljavanje. Zavisili smo od humanitarne pomoći, uglavnom od testa i pirinča", rekla je ona za BBC 2016. tokom obeležavanja dvadesetogodišnjice od završetka opsade.

„Ponekad bismo dobijali kutiju za ručak američke vojske koja je sadržala obrok za jednog vojnika, ali bi ga moja majka podelila između mene, sebe, mog brata i moje bake."

Sarajevo: Grejanje na cipele

Getty Images

„Rekla sam joj da nemamo ništa za potpalu. Moja mama je rekla: 'Nekad sam davala novac da bi se izgradili ti vrtići.

Rat će se jednog dana završiti, a ja ne želim da učestvujem u potpunom uništenju u kom sada živimo."

Getty Images

Još jedna preživela iz opsade, novinarka Aida Čerkez, prenela je poruku istrajnosti ukrajinskom narodu u otvorenom pismu koje je podelila sa BBC-jem.

„Bićete gladni, žedni, promrzli i prljavi. Izgubićete domove, prijatelje i članove porodice.

„U mračnim vremenima koja su pred vama povremeno ćete gubiti nadu", napisala je Čerkez.

„Ali govorim vam: opstaćete, baš kao što smo mi. Trebala sam biti mrtva, ali sam preživela."

„Sutra ću izvesti svoje unuke", dodala je novinarka.

Kako objasniti deci zašto je umrlo toliko ljudi

Getty Images

Aida Čerkez se dotakla psiholoških posledica života pod opsadom.

Pritisak je posebno velik za mlade, rekla je ona.

Posle više meseci granatiranja Idliba, doktor El Karat i njegova žena počeli su da pojačavaju ton na televizoru da bi prigušili zvuke eksplozija.

Pokušavali su i da odvrate pažnju deci pričajući im bajke da bi se ona manje plašila.

Ali on kaže da nije moglo mnogo toga da se uradi da bi se objasnilo deci zašto ne mogu da vide svoju baku.

„U ratu sam izgubio majku, brata i sestru", kaže on dok ga izdaje glas.

„Ali moramo da ostanemo jaki zbog dece."


Pogledajte video o sirijskim izbeglicama i kako se greju


Pratite nas na Fejsbuku ,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: