Evangelizam - vjerski pokret koji je zahvatio i fudbalsku reprezentaciju Brazila

U vrijeme kada se Leite opraštao od fudbala 1992. godine, pokret Hristovi sportisti je postajao sve snažniji i snažniji

16330 pregleda 2 komentar(a)
Brazilski golman Tafarel proslavlja titulu prvaka sveta 1994. godine, dok Italijan Roberto Bađo snuždeno stoji, Foto: Getty Images
Brazilski golman Tafarel proslavlja titulu prvaka sveta 1994. godine, dok Italijan Roberto Bađo snuždeno stoji, Foto: Getty Images

Igrao se derbi u Belo Horizonteu, ali to i nije tako bitno. Žoao Leite je verovao da je njegova misija koju je dobio od Isusa Hrista da širi Božju reč među drugim fudbalerima.

Tako je i tog popodneva, decembra 1982, baš kao što je to činio na svakom meču u poslednje tri godine, golman Atletiko Mineira prišao nasumično odabranom igraču pred sam početak velike utakmice.

„Isus te voli, a ja imam poklon za tebe", rekao je golmanu Kruzeira Karlosu Gomezu i uručio mu kopiju Biblije.

U to vreme, Gomez je ovaj događaj smatrao pomalo čudnim, s obzirom na sve okolnosti.

Priznao je i da je bio pomalo ljut dok mu je Leite pružao knjigu.

Ali se taj inicijalni osećaj kasnije promenio i on se pridružio Leiteovom verskom pokretu - Hristovi sportisti.

Daleko od toga da je on bio jedini preobraćeni fudbaler.

Udruženju sportista hrišćana evangelista, Hristovim sportistima, pripadaju neki od najuticajnijih ljudi u brazilskom fudbalu.

Na prvom sastanku ih je bilo četvorica.

Taj broj je narastao do 7.000 u čak 60 zemalja, a među njima su bili i neki od najuticajnijih fudbalera, kao što su Kaka, osvajač Zlatne lopte 2007. godine, ili Lusio, nekadašnji štoper Bajerna iz Minhena.

„Sve je počelo sa Aleksom Diasom Ribeirom, vozačem Formule 1 koji se takmičio u bolidu koji je bio oblepljen sloganima kao što su 'Isus spasilac' i slični", kaže Leite, koji je pet puta nastupio za reprezentaciju Brazila, za BBC Sport.

„Odlučio sam da uradim isto to, pa sam igrao sa sloganom 'Hrist spasilac' na dresu, ali je onda Brazilski fudbalski savez to zabranio i zapretio mom timu Atletiku da će mu oduzeti bodove".

„Tada sam počeo da delim Biblije drugim igračima. Ali bila su to teška vremena - postojale su jake predrasude prema igračima evangelistima.

„Čak ni državni tim nije predstavljao bezbedno utočište. Nije mi bilo lako".

Tokom 1980. godine, dok je Leite obavljao svoju „misiju", 88,9 odsto Brazilaca se izjašnjavalo kao katolici.

Evangelista - koji su pripadali protestantskim hrišćanima - bilo je nešto više od šest odsto.

Od tada se odnos snaga drastično promenio.

Istraživanja koja je 2021. godine sproveo institut Datafolja, ove brojke stavlja u potpuno drugačiji odnos - 50 odsto katolika prema 31 odsto evangelista.

Brazil ostaje najveća katolička nacija na svetu, ali smatra se da će do 2032. godine evangelstičke crkve privlačiti više vernika nego katoličke.

U vreme kada se Leite opraštao od fudbala 1992. godine, pokret Hristovi sportisti je postajao sve snažniji i snažniji.

Udruženje je imalo sopstvenu TV emisiju u Argentini koja je emitovana tri puta nedeljno i koju je vodio nekadašnji igrač sredine terena, Brazilac Paulo Silas.

Čak su pokušali, istina uzalud, da pridobiju i Dijega Maradonu.

Jedan od njihovih ključnih članova, brazilski desni bek Žoržinjo, takođe je protivnicima davao Biblije dok je bio kapiten Bajera iz Leverkuzena, a pre nego što je prešao u minhenski Bajern 1992. godine.

Dve godine kasnije, u vreme održavanja svetskog prvenstva 1994, on je bio jedan od šest evangelista u brazilskoj reprezentaciji koji je u finalu na penale pobedio Italiju.

Petorica igrača su na kraju formirali krug na sredini terena i zahvalili Bogu kada je šut Roberta Bađa sa 11 metara odleteo iznad prečke.

Šesti član je slavio u svom petercu.

„Kada je Bađo uzeo loptu, bio sam siguran da ćemo pobediti", rekao je golman Tafarel posle utakmice.

„Ko god da veruje u Boga, nikada neće izgubiti od onog koji veruje u Budu".

Fotografija Tafarela, sada trenera golmana u Liverpulu, kako proslavlja pobedu sa rukama uperenim ka nebu ispred skrušenog Bađa koji je bio ničiren budista, našla se i na omotu knjige Quem Venceu o Tetra? (Ko je osvojio četvrtu titulu?).

U knjizi se nalazilo i svedočenje igrača koji su Bogu odali priznanje na pobedi, što je kritikovao legendarni trener Mario Zagalo.

Bila je to prekretnica.

Getty Images

Pokret Hristovi sportisti više nije tako popularan kao ranije. Ali evangelizam se i dalje brzo širi Brazilom, a njegov uticaj u nacionalnom timu od 1994. godine konstantno raste.

I dok se Leite susretao i sa nekim neprijatnostima koje su se ticale njegove vere tokom 1980-ih godina u Brazilu, danas evangelistički sveštenici imaju poseban pristup kampovima u kojim se pripremaju fudbaleri.

Oni zavise od donacija igrača da bi mogli da putuju i vrše službu u odvojenim sobama koje određuje Fudbalski savez Brazila.

U nekim slučajevima, sveštenici su i deo pratnje koju fudbaleri vode sa sobom.

Tokom Svetskog prvenstva 2002. godine - koje je Brazil takođe osvojio - odbrambeni igrač Lusio, Kaka i bivši defanzivac Barselone Edmilson su se zajedno molili.

„Mogli ste da radite bilo šta tokom slobodnih dana", rekao je Lusio za časopis Revista trip 2010. godine.

„Za mene su to bili trenuci koje sam posvećivao veri".

„Pokušavali smo da razgovaramo o pozitivnim idejama i načinima da se suočimo sa ogromnim pritiskom koji je dolazio sa utakmicama".

Posle osvajanja Kupa konfederacija 2009. godine u Južnoj Africi, Lusio i ostali igrači su nosili bele majce sa pobožnim sloganima kao što su „Volim Boga" i „Ja pripadam Isusu".

Zvaničnici su im rekli da ih uklone, ali se Lusio opirao i svoju majicu obavio oko šortsa dok je podizao trofej.

Danska fudbalska federacija se i javno žalila zbog te slike, pa je FIFA Barzilu poslala upozoravajuće pismo u kojem se podseća na zabranu ,,političkih, verskih i ličnih poruka".

Naredne godine su se pojavili i glasovi u samom Brazilu koji su počeli da postavljaju pitanja o tome da li evangelisti imaju previše uticaja u nacionalnoj selekciji.

Usred narastajućeg pritiska da Ronaldinjo, koji je tada igrao za AC Milan, bude pozvan u selekciju za svetsko prvenstvo 2010. godine, časopis ESPN je na naslovnoj strani objavio da igrač neće otputovati na šampionat jer „igrati samo za Selesao nije dovoljno".

„Mora se biti član igrežinje (bukvalno: „mala crkva", ali i „klika" ili „zatvorena radnja")".

Na kraju Ronaldinjo nije bio uvršten u tim i nakon što je Brazil bio nokautiran od Holandije u četvrtfinalu, mogle su da se čuju i tvrdnje da je dugogodišnji fudbalski analitičar u stručnom štabu bio zamenjen drugim koji je imao „više evangelističkog iskustva".

Nekoliko godina kasnije, 2015. godine, brazilska federacija je otpustila šefa obezbeđenja zato što je dozvolio da se u hotelu u kojem je bila smeštena reprezentacija održi evangelistička služba bez znanja selektora Dunge.

„Danas su nebesa slavila tokom našeg sastanka jer su tri života prihvatila Isusa Hrista i napravila ispravan izbor", postavio je na društvene mreže sveštenik.

„Dvojac iz Liverpula, Alison Beker i Fabinjo, nekadašnji defanzivac Čelzija i Arsenala David Luiz i Totenhemov Lukas Moura su bili na tom sastanku.

Getty Images

Evangelizam se u brojevima i uticaju nije osnažio samo u brazilskom fudbalu.

Isto se desilo i u politici.

Desničarski predsednik Žair Bolsonaro je 2018. godine pobedio na izborima uz podršku evangelističke zajednice od čak 70 odsto, a među njima su bile i fudbalske zvezde kao što su Nejmar i Rivaldo.

Bolsonaro, koji je rođen u katoličkoj porodici, ali je kasnije ponovo kršten u reci Jordan od evangelističkog sveštenika, obećao je da će imenovati sudiju Vrhovnog suda koji je „strahoviti evangelista".

Što je i učinio.

Kada je u decembru 2021. godine Andre Mendonka, advokat i evangelistički sveštenik, bio izabran za tu ulogu, video u kojem prva dama Mišel Bolsonaro u transu uzvikuje „Slava Bogu", postao je viralan.

U svojstvu državnog tužioca, Mendonka je koristio stihove iz Biblije ne bi li opravdao ponovno otvaranje crkava tokom epidemije kovida.

On je izjavio da je njegovo imenovanje „mali korak za čoveka, ali ogroman za evangeliste".

Evangelistička ekspanzija je otpočela 1986. godine kada je krenula da se širi glasina da Brazil razmatra proglašenje katolicizma kao jedine zvanične religije u zemlji.

Te godine su izabrana 32 saveznih poslanika koji su bili evangelisti.

Danas ih ima 105, baš kao i 15 senatora koji su evangelisti.

Nije neobično da neki od njih drže službu u poslaničkoj komori.

Kada je bivša predsednica Dilma Rusev bila opozvana 2016. godine, 58 članova zakonodavnog odbora je svoje glasove posvetilo Bogu.

Kritičari evangelizam u politici povezuju sa jačanjem konzervativizma i porastom netolerancije koja ne ostavlja prostor za drugačija religijska verovanja, naročito ona afričkog porekla.

Iako je nacionalna podrška Bolsonaru pala na 22 odsto, mnogi evangelisti među fudbalerima kao što je Nejmar, pred sledeće predsedničke izbore zakazane za 2. oktobar, ostaju lojalni i smatraju se ključnom podrškom Bolsonarovoj kampanji.

Nekadašnji brazilski reprezentativac Valter Kazagrande, danas analitičar, kritikovao je napadača Pari Sen Žermena, tvrdeći da je postao Bolsonarov „vazal".

Kada je napadač Bajera iz Leverkuzena Paulinjo dao gol za Brazil u pobedi od 4:2 nad Nemačkom na prošlogodišnjim Olimpijskim igrama, bilo je zanimljivo videti njegovu proslavu gola.

U znak protesta zbog verskog progona, 21-godišnjak je imitirajući strelca odao počast Ošosiju, njegovom oriši (duhovnom božanstvu) u kandomble religiji.

Mešavina tradicionalne jorube, fona i bantua koji potiču iz različitih afričkih regija, kandomble religija je već dugo vremena prisutna u Brazilu, iako je u prošlosti praktikovana u tajnosti.

Čak i danas je na meti povremenih napada radikalnih evangelista koji ovu religiju smatraju satanističkom.

Ali Paulinjo je izgledao prilično odlučan u nameri da podseti sve u Brazilu da ima dovoljno prostora za sve religije u zemlji - ali i u nacionalnom timu.


Pratite nas na Fejsbuku, Tviterui Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: