Misterija poginulih ruskih generala (i šta ona govori)

Ukrajina je u jednom trenutku tvrdila da je do sada u sukobu poginulu čak 11 ruskih generala, iako su se neki od izvještaja kasnije pokazali netačnim

14248 pregleda 7 komentar(a)
Foto: Kanamat Botashev
Foto: Kanamat Botashev

Kad je sofisticirani ruski lovac Su-25 oboren iznad regiona Donbas u maju, to je pokrenulo niz pitanja o smrti njegovog pilota.

Zašto je jedan šezdesettrogodišnjak upravljao tako naprednim oružjem?

Šta je penzionisani vojnik koji je otpušten iz ruskih oružanih snaga čitavu deceniju ranije uopšte tražio u tom avionu?

Zašto je još jedan ruski general izgubio život u borbenim redovima?

I koliko je to onda ukupno mrtvih ruskih generala?

Rasvetljavanje ove misterije govori nam mnogo o stanju ruske ratne mašinerije i ljudske cene rata, čak i po njene najviše oficire.

„Pilot sa velikim P"

Getty Images

General major Kanamat Botašev bio je izuzetno vešt i cenjen ruski pilot i, uprkos činu, poodmakloj dobi i statusu penzionera, tog sudbonosnog dana vratio se u kokpit.

BBC je razgovarao sa trojicom njegovih bivših potčinjenih koji su rekli da on „nije mogao da ostane po strani" od „specijalne vojne operacije" - što je izraz koji Rusija koristi za potpunu invaziju na Ukrajinu.

„On je bio Pilot sa velikim P", kaže nam jedan od bivših Botaševljevih kolega.

„Malo je ljudi na Zemlji koji su toliko opsednuti nebom kao što je on bio", dodaje on.

„Uvek ću biti ponosan što sam služio pod njim", kaže jedan drugi.

Ali činjenica da je Botašev učestvovao u borbama u Ukrajini ne uklapa se u širu sliku - i ne samo zbog njegovih godina.

General major Kanamat Botašev nije bio čak ni aktivni član ruske vojske - on je otpušten iz nje čitavu deceniju ranije…

Mrtvi generali

Botašev je jedan od različitih ruskih generala koji su poginuli u sukobu i, iako se njihov tačan broj žestoko osporava, izgubiti čak i jednog generala izuzetno je neobično u savremenom ratovanju.

Poređenja radi, kad je američkog generala majora Harolda Grina ubio avganistanski vojnik 2014, njegova smrt bila je prvi put posle više od 40 godina da je neko tako visokog čina ubijen u borbi.

Ukrajina je u jednom trenutku tvrdila da je do sada u sukobu poginulu čak 11 ruskih generala, iako su se neki od izveštaja kasnije pokazali netačnim.

Trojica od onih za koje je Ukrajina tvrdila da su mrtvi kasnije su se pojavila na snimcima objavljenim na internetu, poričući vlastitu smrt.

Trenutno se tvrdi da je u borbama poginulo osam ruskih generala, od kojih je smrt četvorice potvrđena, dok je smrt još četvorica nepotvrđena (ali, s druge strane, njihova smrt nije ni opovrgnuta).

Pored Botaševa, druge tri potvrđene smrti su:

General major Andrej Suhovjecki, ubijen 1. marta.

Jedan penzionisani ruski vojni oficir tvitovao je da je Suhovjeckog ubio ukrajinski snajper u oblasti Hostomela, nedaleko od Kijeva.

General majora Vladimira Frolova ubila je ukrajinska vojska 16. aprila, a to je potvrđeno kad se obaveštenje o njegovoj sahrani pojavilo u ruskom gradu Sankt Peterburgu.

Detalji o njegovoj smrti nisu navedeni.

Najskorije, 5. juna, novinar ruskog državnog medija objavio je na aplikaciji Telegram da je general major Roman Kutuzov poginuo predvodeći napad na ukrajinske snage u Donbasu.

Zašto ne znamo koliko je ruskih generala poginulo?

Najprostiji odgovor je: Ukrajinci ne znaju zasigurno, a Rusi neće da kažu.

Za Rusiju, smrt vojnika se smatra državnom tajnom čak i u mirnodopska vremena, a ona nije ažurirala zvanične cifre žrtava u Ukrajini još od 25. marta, kad je rekla da je u prvom mesecu rata poginulo 1.351 ruskih vojnika.

U stalnom istraživačkom projektu, uz pomoć javno dostupnih izvora i razgovora sa porodicama ruskih vojnika, BBC je sastavio spisak od više od 3.500 žrtava, sa njihovim imenima i činovima, što ukazuje na to da je prava cifra verovatno mnogo viša.

Naše istraživanje takođe je pokazalo da je svaki peti poginuli ruski vojnik oficir srednjeg ili višeg ranga.

Šta nam sve to govori?

AFP

Proporcija žrtava među oficirima visokog ranga je zapanjujuća, ali, s druge strane, ruska vojska ima mnogo viših oficira - ukupno 1.300 generalskih činova, mada se za mnoge od njih ne bi očekivalo da se nađu ni blizu ratnih dešavanja.

Drugi nisu bili te sreće i značajan broj generala obreo se na pogrešnom mestu u pogrešno vreme.

To je možda zato što se od ruskih oficira visokog ranga očekuje da izvršavaju zadatke i donose odluke koje bi obavljali oficiri nižeg ranga u nekim drugim vojskama, približivši ih frontu više nego što bi se inače od njih očekivalo da budu.

Zapadni zvaničnici sugerisali su i da je nizak moral među ruskim trupama prisilio vojsku da ubaci „teškaše" u akciju kako bi pružili podršku moralu.

Za dodatnu opasnost u kojoj se nađu ovi oficiri okrivljena je i nestašica komunikacione opreme, navodno ih prisiljavajući da koriste tradicionalne telefone koji ih približavaju borbama i kompromituju operativnu bezbednost.

I, konačno, američki medijski izveštaji tvrde da oficiri ukrajinskih snaga bezbednosti namerno gađaju više ruske oficire snajperima ili artiljerijom, a da su SAD prosledile Ukrajini informacije o njihovom kretanju.

Neodobreni letovi

Ali sve ovo bi ostalo na nivou teorije za Botaševa da je ostao u penziji.

Zašto se on, dakle, ponovo našao u žarištu bitke?

Botaševljeva karijera nije bila uzorna: on je 2012. otpušten iz vojske pošto se srušio u avionu kojim nije ni smeo da upravlja.

On je seo za upravljač dragulja u kruni ruske vojne tehnologije - sofisticiranog lovca Su-27.

U ruskoj vojsci, odobrenje da se poleti nekom posebnom vrstom aviona dobija se tek posle mnogih sati specijalizovane obuke.

Botašev nije imao odobrenje da leti sa Su-27, ali je nekako uspeo da dođe do pristupa avionu.

Izgubio je kontrolu nad letelicom usred leta, ali su se on i kolega uspešno katapultirali iz aviona.

On je preživeo ovu „nezgodu", ali je znao da će morati da plati cenu za nju.

Ono što je dodatno pogoršalo čitavu stvar je činjenica da to nije bilo prvi put da je uzeo avion bez pitanja.

On se, naime, 2011. ušunjao u kokpit Su-34 - još jednog naprednog ruskog vojnog aviona za čije upravljanje nije imao dozvolu (ovaj put bombardera) - i „provozao" ga bez dopuštenja.

Otplaćivanje duga

Sud je 2012. doneo odluku da Botašev mora da plati državi oko 75.000 dolara za načinjenu štetu - iako je sam avion vredeo više miliona dolara.

Kad je poginuo prošlog meseca, i dalje je dugovao više od polovine te sume, prema javno dostupnoj bazi podataka.

Botašev je smenjen sa položaja i nastavio je da radi za DOSAAF, državnu dobrovoljnu organizaciju, koja korene vuče još iz pedesetih.

Ona ima veze sa ruskom armijom i mornaricom, a cilj joj je da pojača interesovanje mladih za sve što ima veze sa vojskom.

Njegova vojna penzija iznosila je oko 360 dolara, a njegova plata nije mogla da bude mnogo viša od toga.

Sa njegovim prihodima on bi imao problema da otplati poveću sumu koju je dugovao ruskoj državi i pretpostavlja se da je u vreme smrti Botašev radio za privatnu vojnu kompaniju.

Ruske vlasti negiraju da takve privatne kompanije imaju bilo kakve veze sa državom.


Pogledajte video: Ruski vojnici snimljeni kako ubijaju ukrajinske civile


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: