VHS kaseta, pismo i mali suzuki džip zaslužni za najveću fudbalsku revoluciju

Do sredine 80-ih, Ričard Polard je već imao dvije decenije staža fascinacije fudbalskim podacima

7528 pregleda 2 komentar(a)
Polard drži predavanje, 1985. godine, Foto: BBC News na srpskom
Polard drži predavanje, 1985. godine, Foto: BBC News na srpskom

Bio je to još jedan veličanstven dan na Fidžiju kada je Ričard Polard u martu 1986. godine stigao na posao na Univerzitet Južnog Pacifika.

On je na ulasku u svoju kancelariju proverio poštansko sanduče i u njoj, uz uobičajenu korespodenciju, pronašao i jednu podebelu kovertu.

Na sebi je imala malu nalepnicu i poštanski pečat Votforda, u Engleskoj.

Unutra se nalazila jedna VHS video kaseta i pismo.

Na traci je bio snimak mečeva koje je Votford odigrao protiv Čelsija u Prvoj ligi i Kru Aleksandre u okviru Milk kupa.

Pismo je bilo od Grejema Tejlora, koji je ljubazno zatražio da mu kaseta bude vraćena zajedno sa „analizom mečeva, na vreme".

Na ovaj način su se analizirali mečevi na najvišem profesionalnom nivou u engleskom fudbalu tokom 80-ih godina.

Jedina kopija na kaseti bi bila poslata poštom na drugi kraj sveta, analiza bi bila rađena svojeručno i bila vraćana na isti način, 12 meseci kasnije.

Do sredine 80-ih, Polard je već imao dve decenije staža fascinacije fudbalskim podacima.

Kao i ostali pioniri ovog posla iz 60-ih, i on je čitao najranije publikacije Čarlsa Ripa (1904-2002), ili oca moderne fudbalske analitike, kakvog ga mnogi smatraju.

Rip je bio prvi analitičar koji je direktno radio sa nekim profesionalnim klubom.

Počeo je u Brentfordu 1951. godine, a najveće uspehe je napravio sa Vulverhemptonom krajem te decenije.

Polard je bio jedan od nekolicine inspirisanih Ripovim delom koji ga je i posetio u njegovom domu u Plimutu.

Takvo hodočašće se inače završavalo dugim popodnevima uz šoljicu čaja, sendviče i fudbalske diskusije.

U vreme kada je Polard prvi put posetio Ripa sredinom 60-ih, on je imao na stotine prikupljenih mečeva čija je analiza podrazumevala detaljne podatke o dodavanjima, šutevima na gol ili izgubljenom ili osvojenom posedu.

U njegovoj udobnoj sobi su bile nagomilane i kasnije detaljno secirane gomile ručno ispisanih komentara, otkucanih formula i tabli sa dijagramima.

Rip je razvio jedinstvenu tehniku koja mu je dozvoljavala da poredi podatke za svaki tim u realnom vremenu.

Jedini problem je bio u tome što je sve morao da radi ručno.

Na pripreme grafikona koji bi obuhvatao, na primer, sve pasove izvedene na finalnoj utakmici svetskog prvenstva iz 1958. godine, morao je da potroši oko 80 sati rada.

Polard je nešto kasnije bio u mogućnosti da radi neuporedivo brže.

„Kada je otpočela kompjuterska revolucija, nisam želeo da zaostajem, pa sam završio primenjenu kompjutersku nauku", kaže Polard.

„Jedan od kurseva se bavio statističkim obračunima. Uskoro sam shvatio da su Ripovi podaci u stvari predstavljali neku vrstu kompleksne analize koja je mogla da se uradi samo uz pomoć kompjutera".

Kompjuter se zvao Atlas 1 i danas se nalazi u Muzeju nauke u Kensingtonu, ali u periodu između 1964. i 1972. on je bio na Gordon skveru u Blumsberiju i koristio ga je Univerzitet u Londonu.

Usred divne džordžijanske terasaste padine, nalazio se skriveni betonski bunker bez prozora u kojem se nalazio kompjuter.

Studenti nisu često imali priliku da ga vide na delu.

Svako ko je želeo da koristi Atlas mašinu, morao je da otkuca seriju kartica, ostavi ih na recepciji i da se 24 časa kasnije vrati po odštampane rezultate.

Sve je to Polard uradio u februaru 1969. i tako postao prva osoba na svetu koja je uradila analizu neke fudbalske utakmice uz pomoć kompjutera.

„Rip mi je poslao objedinjenu listu sa podacima sa 100 utakmica", kaže Polard.

„Za svaki tim i za svaki meč, imao sam ukupno 68 različitih merenja performansi. Bilo je to ukupno 13.600 registrovanih vrednosti".

„Prvobitna namera ovih analiza je bila da se sažme raspodela vrednosti za svaku od 68 varijabila: značaj, standardna odstupanja i slično."

„A zatim i da se testira i vidi koje se unete vrednosti bitno razlikuju u poređenju pobedničkog i poraženog tima."

Prvi rezultati nisu obećavali, ali Rip je nastavio da gomila podatke.

U međuvremenu, Polard se i dalje usavršavao, ovog puta na univerzitetu u Belo Horizonteu u Brazilu, gde je ostao dve godine.

Kada se vratio u Englesku 1975, kupio je kuću koja se nalazila samo kilometer i po udaljena od fudbalskog menadžera Grema Tejlora.

Tu su se stvari dodatno zahuktale.

Getty Images

Polard je uskoro shvatio da je Tejlor naginjao ka ofanzivnom stilu koji je bio sličan onom koji je voleo i Rip, pa ih je uskoro i spojio.

To je rezultiralo time što je Polard analizirao utakmice tokom sezone 1980/81, koju je Votford završio na devetom mestu u drugoj ligi.

„Druga utakmica koju sam snimio je bila u Liga kupu kada je Votford pobedio Sautempton", priseća se Polard.

„Sautempton se odlično kotirao u drugoj ligi i prvu utakmicu na Del stadionu su dobili sa 4:0, ali Votford je pobedio u revanšu sa 7:1."

„U narednom krugu su tukli Notingem Forest, osvajaša Kupa šampiona, sa 4:1. Još jedna 'veličanstvena noć', kako ju je zvao Rip".

Polard je sa Ripom pored udaraca na gol, kornera i ofsajda, vodio računa i o ostalim statističkim podacima.

Ključno je bilo izmeriti broj uspešnih pokušaja dodavanja lopte u napadačku trećinu.

Termin statik je obrađivao kornere, aute ili slobodne udarce u napadačkoj trećini.

Registrovali su i broj ponovo osvojenih lopti u napadačkoj trećini koji je došao kao posledica pritiska na odbranu protivničkog tima.

Sve ove kategorije su poznate kao izuzetno značajne u pobedničkim partijama i čine kičmu moderne fudbalske analitike.

Polard se ovim nezapaženo bavio pre 40 godina.

Uskoro je ponovo bio u pokretu, ovog puta se našao na univerzitetskom poslu na Fidžiju, gde je nastavio da se u slobodno vreme bavi i fudbalskim analizama.

Statistiku je plasirao na lokalnim radio stanicama, a pisao je i kolumnu za dnevne novine Fidži San.

„Tokom finala Kupa Fiđija koje se igralo 1985. godine, u poluvremenu sam izneo statistički podatak da su oba tima bila izjednačena u broju udaraca na gol i uspešnih dodavanja u napadačku zonu i rekao da će biti potrebno više od penala da ova dva tima reše pitanje pobednika."

„Nekoliko sati kasnije, kada je rezultat u toku izvođenja penala bio 12:12, pao je mrak i utakmica je bila prekinuta", priseća se Polard.

Polardova radna viza na univerzitetu mu nije dozvoljavala da bude plaćen i za dodatne poslove, pa je ga njegov urednik iz Fidži Sana slao na utakmice igrane na udaljenim krajevima ostrva i za to mu izdašno davao novac u ime troškova putovanja.

„Obično bih sa porodicom išao u malom Suzuki džipu na produžene vikende u hotelima na plaži", kaže on.

„Imao sam običaj da uredniku kažem kako su njegovi čitaoci najinformisaniji na svetu!"

„Ali na Fiđiju nije bilo televizijskih prenosa fudbala. Moj otac je obično iz Engleske slao video kasete sa utakmicama sa svetskog prvenstva u fudbalu, pa sam ja mogao da ih u svojoj video laboratoriji gledam više puta".

Pristup video snimcima je otvorio novo poglavlje za analitičare.

Dozvolio je da mnogo više aspekata fudbalske igre bude istraženo i to je rezultiralo novim otkrićima.

Kada je Tejlor poslao svoj video, Polard je otkrio da je Votford izveo veći broj udaraca na protivnički gol kada bi njegovi defanzivci bili koncentrisaniji u šesnaestercu, na primer.

Dosta vremena je proveo beležeći pozicije igrača pri svakom pokušaju udarca na gol.

Sve je to objasnio Tejloru u članku koji je napisao na univerzitetu u Južnom Pacifiku pod nazivom „Analiza fudbalskog učinka i njena primena kod udaraca na gol".

Bilo je to seme iz kojeg je iznikla statistička procena poznata kao „očekivan broj golova".

Polard je u tekstu koristio podatke iz različitih liga engleskog fudbala od kasnih 50-ih i 80-ih godina prošlog veka, kao i one sa Mundijala iz 1982, Severnoameričke fudbalske lige i, svakako, Nacionalne lige Fidžija.

U istraživanje je ukupno bilo svrstano oko 20.000 udaraca na gol i oni su za sve lige i decenije imali slične rezultate.

Istraživanje je pokazalo da je između devet i 13 odsto svih šuteva završavalo u golu i da je odnos postignutih golova i šuteva na gol bio u opsegu od 8,2 do 10,6.

Dalja istraživanja su pribavljana iz distribucije šuteva na gol iz kaznenog prostora ili van njega.

Udarci iz kaznenog prostora su rezultirali golovima u 15 odsto slučajeva, dok je ta cifra padala na tri odsto u slučajevima kada bi udarci bili upućivani van njega.

Ovakve brojke možda zvuče previše poznato za današnje shvatanje igre, ali su pre 40 godina smatrani za pionirski poduhvat.

Polardov rad je bio nastavljen, ali je njegovo partnerstvo sa Tejlorom bilo završeno.

„Događaji nam nisu išli na ruku", kaže Polard.

„Na Fidžiju je izbio vojni puč, tako da nisam obnovio ugovor sa univerzitetom, nego sam se uputio u Sjedinjene države bez posla, dok se Tejlor u isto vreme našao u procesu transfera iz Votforda u Aston Vilu".

Tejlorov uspon se završio tako što je postao selektor Engleske.

Kada je u kvalifikacijama za prvenstvo sveta 1994. u Oslu izgubio od Norveške sa 2:0, nju je predvodio još jedan Ripov sledbenik, Egil Olsen.

Sam Rip je prisustvovao utakmici kao gost Fudbalskog saveza Norveške.

Polard se skrasio u Kaliforniji i stvorio metod rangiranja nacionalnih selekcija koji je FIFA odbila, ali koji je davao preciznije rezultate od postojećeg.

Putovao je u Kinu i Malavi da drži predavanja o statističkim merenjima, a takođe je savetovao Butan kako da poboljša svoj FIFA rejting i pri tom im pomogao da ga poboljšaju za čak 40 mesta.

A očekivani golovi (xG) su kod nekih ljudi postali ključni podatak pri proceni ukupnog timskog uspeha.

Za ove fundamentalne podatke može da se kaže i da su pružali bolju sliku o opštem učinku timova - bez obzira na individualne faktore kao što su greške ili genijalni potezi - nego ostvareni rezultati.


Pogledajte video: Prodat čuvenin Maradonin dres


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: