Čačkanje nosa - navika lemura koja je inspirisala naučnike

U studiji objavljenoj u stručnom časopisu Journal of Zoology, tim naučnika je pronašao 12 primera primata kod kojih je zabeleženo čačkanje nosa.

2776 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Screenshot
Foto: Screenshot

To je biološka misija započeta susretom sa lemurom koji čačka nos.

Ali to nije bilo koji lemur, već noćni lemur sa Madagaskara kojeg je snimila profesorka An Kler Fabr sa Univerziteta u Bernu dok gura izduženi prst u nozdrvu.

„Htela sam da znam kuda ide taj prst", rekla je za BBC.

Susret u Djuk centru za lemure u Americi, ponukao je profesorku Fabr i njene kolege da se zapitaju koje je evoluciono poreklo te navike.

Ajaj lemuri žive samo na Madagaskaru.

Poznati su po čudnim, tankim i dugačkim prstima koje koriste da love gusenice na granama stabala.

„On je gurao prst celom dužinom, a kada pogledate kolika mu je glava, zanimalo me - kuda ide", priseća se Fabr.

„Zapitala sam - da li gura prst u mozak? Bilo je tako čudno i delovalo je nemoguće".

Ovo pitanje je toliko zanimalo profesorku Fabr da je uradila 3D anatomsku analizu glave lemura.

Htela je da rekonstruiše na prvi pogled nemoguću anatomiju čačkanja nosa.

„Ulazio je u sinus, iz sinusa u grlo, pa u usta", objasnila je.

Zajedno sa kolegama, profesorka Fabr je pretražila stručnu literaturu kako bi našla dokaze kod drugih životinjskih vrsta koje čačkaju noseve.

U studiji objavljenoj u stručnom časopisu Journal of Zoology, tim naučnika je pronašao 12 primera primata kod kojih je zabeleženo čačkanje nosa.

Profesorka Fabr, koja je i kustoskinja Prirodnjačkog muzeja u Bernu, istakla je da ima veoma malo studija čiji je cilj da razumeju zašto su životinje i ljudi razvili naviku čačkanja nosa.

„Mislimo da ovakvo ponašanje nije dovoljno proučavano zato što se posmatra kao loša navika", pojašnjava profesorka Fabr.

Istraživanja koja su se bavila ovakvim ponašanjem kod ljudi, pokazuju koliko je ova navika učestala, otkrivajući da većina ljudi često čačka nos, ali da je retko ko to i priznaje.

Postoji i nekoliko studija koje ispituju šta su prednosti, a šta mane čačkanja nosa.

Pojedine ukazuju da se ovom navikom prenose i šire štetne bakterije.

Međutim, jedno istraživanje ukazuje da bi čačkanje po nosu i gutanje nazalne sluzi moglo biti zdravo za zube, jer su ljudi sa ovom navikom prijavili manje karijesa.

Dodatne analize podstakla je još jedna studija koja sugeriše da bi gutanje nazalne sluzi ojačalo imuni sistem, usled imunih proteina koji se nalaze u samoj sluzi.

Profesorka Fabr kaže da bi to trebalo ispitati jer je sa razlogom evoluiralo.

„Ne znamo ništa o njegovoj funkcionalnoj ulozi.

„I to bi moglo biti korisno", rekla je za BBC.

Umesto da bude jednostavno odvratan, može imati koristi za neke vrste, a pošto se čini da toliko životinja deli ovu naviku, profesorka Fabr dodaje:

„Mislim da to zaista treba da istražimo".


Pogledajte zbog čega psi plaču od sreće


Pratite nas na Fejsbuku, Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: