Velika Britanija: "Rezerva" - najčudnija knjiga koju je napisao član kraljevske porodice

Razoružavajući je otvorena i intimna - ogoljava neobičnost njegovog često izolovanog života

13318 pregleda 3 komentar(a)
Foto: Reuters
Foto: Reuters

Memoari princa Harija Rezerva delom su ispovest, delom tirada, a delom ljubavno pismo.

Na momente deluje kao najduža besna pijana tekstualna poruka ikad poslata.

To je pogled napolje iz, kako sam kaže, „nadrealnog akvarijuma" i „beskrajnog Trumanovog šoua".

Razoružavajući je otvorena i intimna - ogoljava neobičnost njegovog često izolovanog života.

I sitni detalji, umesto momenata iz raskošnijih oklonosti, pružaju najbolji uvid u to koliko malo toga znamo.

Postoje nagoveštaji njega kao kraljevskog stonera, koji puši džoint posle večere i brine se da će dim stići do njegovog postarijeg komšije vojvode od Kenta.

Ovo je sigurno najčudnija knjiga koju je napisao član kraljevske porodice.

ANDY RAIN

Koja druga kraljevska ispovest će sadržati gubitak nevinosti iza paba ili ići u tolike detalje o smrznutom penisu?

Ovaj kraljevski ud dobija više prostora u knjizi od mnogih njegovih rođaka.

Možda bi trebalo upozoriti na spojlere u vezi sa specijalnim jastukom koji je napravljen po narudžbi.

On je i te kako svestan devojaka sa „sindromom prestola", koje su „vidljivo zamišljale krunu na svojoj glavi istog trenutka kad su se rukovale sa mnom".

Ili je tu priča kad se obreo u Bakingemskoj palati tokom koncerta za Zlatni jubilej i slušao Brajana Meja kako svira na krovu - i primetio da njegova baka kraljica Elizabeta nosi čepove za uši.

Njegov život pre Megan u Londonu bio je naoko prepun luksuza, ali se stiče utisak i da je veći deo života proveo krijući se kao da je na tajnom zadatku.

Hari je patio od intenzivnih napada panike, koji bi bili strašni za svakoga, ali posebno umeju da ometu nekoga od koga se očekuje da govori i pojavljuje se u javnosti.

On opisuje svoj usamljenički život kod kuće, uzimanje psihodeličnih droga na svoju ruku kao lekove, sušenje odeće na radijatoru i planiranje odlazaka u kupovinu kao da su vojni napadi, koji treba da se izvedu pod kamuflažom i brzo.

PA Media

On nema nalog na Amazonu, ali odlazi u T.K. Maks po odeću i obavlja nedeljnu kupovinu hrane u supermarketu, istražujući gde se tačno nalaze njegovi omiljeni losos i jogurti.

Jednom dok je bio tamo, čuo je kupce kako se raspravljaju oko toga da li je on gej.

Ali to je istinski čudan život, koji se iznenada prebacuje sa jednog takvog odsustva glamura na vremena provedena sa međunarodnim džet setom.

Hari kaže da neprestano gleda TV seriju Prijatelji, identifikujući se sa duhovitim likom Čendlera.

Ali onda na putovanju u SAD on završi na žurki sa Kortni Koks, glumicom koja igra Čendlerovu suprugu Moniku u seriji.

A to potom postaje pravi trip, zato što na kraju uzima halucinogene droge i gleda kako oživljava kanta za smeće.

To je daleko od komentara vojne parade u čast aktuelnog vladara.

Ovo delo koje je napisao pisac iz senke brzog je ritma, pravo blic-svedočanstvo, koje gleda ka napolje iznutra, uvek bolno svesno telohranitelja ispred vrata i foto-aparata koji čekaju da ga snime.

Kao školarac, dok je pušio kanabis sa prijateljima, gledao je policiju napolju koja je bila tu da ga čuva.

U samom središtu ove priče, nadvijajući se nad skoro svakom stranicom, nalazi se ogromna trauma koja je izobličila ostatak njegovog života - smrt njegove majke princeze Dajane.

On ju je bezrezervno obožavao i naglašeni osećaj nezalečene tuge nalazi se u korenu svih njegovih drugih anksioznosti, poput žbica na točku.

On iz dna duše mrzi novinare - smatra ih krivim zato što su toliko nemilosrdno proganjali njegovu majku, uključujući tokom događaja koji su doveli do njene smrti u Parizu.

Hari se opsesivno vraća na tu scenu saobraćajne nesreće.

Njegov bes prema informativnim medijima usmeren je ka svima, ali se posebno izdvaja Rupert Mardok, dok je jedan od njegovih rukovodilaca opisan samo u obliku anagrama, tolika je Harijeva alergijska reakcija na njega.

Svađe sa njegovim bratom princem Vilijamom često su praćene pominjanjem koliko su pre toga obojica bili bliski sa njihovom majkom.

Njegova parališuća anksioznost i autodestruktivnost takođe deluju kao posledica gubitka majke, izvlačenje emocionalnog sidra koje, sve dok nije upoznao Megan, nikad nije zamenio ni sa čim drugim.

Joe Giddens

Upozorenje: U narednim pasusima koristi se neprimereni rečnik

Prisutna je i neka vrsti opsesije smrću.

Dok je išao u Vesminstersku opatiju na bratovljevo venčanje, veselo je razmišljao o 3.000 ljudi sahranjenih tokom vekova u toj crkvi.

U knjizi izostaje bilo kakva svest o širem kontekstu ostatka spoljnog sveta.

Stičete utisak da je zaslepljen blicevima paparaca.

U knjizi se niko ne brine oko plaćanja računa za gas.

On odlazi u Afriku i vraća se kao da putuje nekoliko stanica na severnoj liniji podzemne železnice.

Mada, za njega bi to bilo mnogo egzotičnije, jer tvrdi da je jedini put kad se vozio podzemnom železnicom bilo na školskoj ekskurziji.

I dok je indiskretno rečit kad je u pitanju unutrašnji život kraljevske porodice - jeste, njegov otac radi jutarnje vežbe u boksericama - i dalje je neobično ćutljiv po pitanju bilo kakvih pogleda na spoljni svet, iako više nije aktivni član kraljevske porodice.

Ima nekih blagih uvida.

Hari govori o tome kako je princ Vilijam održao, kako kaže, „blago antibregzitovski govor", što je, čini se, razgnevilo tabloide.

„Bregzit ih je sve prehranjivao. Kako se usudio da kaže da je to glupost", piše Hari.

Drugi članovi kraljevske porodice, tvrdi princ Hari, opsednuti su evidencijom koliko su zvaničnih poseta obavili u poređenju sa drugim članovima porodice, osvrćući se neprestano iza sebe u slučaju da se bilo ko zapita šta je njihova svrha.

Ali on je i nepogrešivo proizvod vlastitog odgoja, opisujući kako je upucao jelena na način koji ne podseća na njuejdžovsku terapijsku verziju kalifornijskog Harija.


Pogledajte i ovaj video:


Ko će, dakle, biti najviše uznemiren zbog svih ovih otkrića u njegovoj knjizi?

Uglavnom Netfliks.

On je platio princu enormnu sumu za šest sati televizijskog bućkuriša i samozadovoljnog sadržaja za Instagram fid, dok knjiga pršti od bizarnosti na skoro svakoj stranici.

Veliki delovi knjige će takođe iznervirati mnoge ljude, pogotovo njegova opsednutost samim sobom.

On govori o svađi oko toga što ljudi parkiraju blizu njegovog smeštaja u više detalja nego što biste očekivali od omanjeg rata.

Postoje i neke ekscentrične tvrdnje, kao što je poređenje „krstaškog rata Spajs gerls protiv seksizma" sa „Mandelinom borbom protiv aparthejda".

Delovi knjige koji su procureli bave se porodičnim sukobima i Harijevim nezadovoljstvom što on i Megan nisu dobili podršku.

Kamila stiže u priču da bi postala njegova maćeha, a iz teksta na svakom koraku izvire mešavina podozrenja i svesnog napora da bude ljubazan prema njoj. Ali uglavnom podozrenja.

Malo je sve kao kad razvedeni ćale kaže svima da nije ogorčen, ne smeta mu što mora da plati za sve, zaista nije nimalo ogorčen, oboma želi samo sve najbolje...

Ali kad uzmete čitavu knjigu u ruke, mimo tih odlomaka, formira se mnogo toplija slika o njegovom ocu, kralju Čarlsu, čak i kad deluje da ga je narator posebno uzeo na zub.

Čarls se često pojavljuje dok trupka okolo u papučama, sluša audio knjige, opsednut je Šekspirom, nosi Diorov parfem i često zaspi za radnim stolom.

Predstavljen je kao neko ko je prošao stravično maltretiranje u školi, i još čuva plišanog medu kao totem usamljeničkog detinjstva.

Njegov otac se trudi da pruži nekakvu emocionalnu podršku Hariju posle Dajanine smrti, sedeći sa njim do duboko u noć dok ovaj ne zaspi, ali izgleda da su njegove dobre namere morale da zaobilaze neke nezgodne barijere.

Čarls mu ostavlja poruke pokušavajući da mu kaže neke lepe stvari - ali se Hari pita zašto to nije mogao da mu kaže lično.

On odlazi da gleda Harija u školskoj predstavi i smeje se gromoglasno, a onda ga sin prekoreva što se smejao na pogrešnim mestima.

Dok se odrasla braća svađaju, Čarls počinje da zvuči pomalo i sam kao šekspirovski lik, kralj Lir u tvidu, preklinjući sinove da mu ne zagorčavaju život pod stare dane.

Kralj je predstavljen kao staromodan i pomalo nevičan životu.

Ali mogao bi da nauči ponešto od novogovora iz tekstualnih poruka.

TMI, na primer.

Previše informacija…

Ko je proslavljeni Harijev „pisac iz senke" Dž.R. Moringer?

Robin Levinson-King, BBC Njuz

Getty Images

Ovenčan je najprestižnijom američkom nagradom za novinarstvo, a njegova životna priča pretočena je u film sa Benom Aflekom u glavnoj ulozi.

On poznaje Džordža Klunija, koji ga je navodno upoznao sa predmetom njegovog najnovijeg dela.

A opet Dž.R. Moringer nije jedan od bogatih, kraljevskih ili slavnih ličnosti koje se pojavljuju u Rezervi, novim memoarima princa Harija.

Umesto toga, Moringer mu je pomogao da ih napiše.

To nije njegov prvi izlet u svet memoara svetski poznatih - bio je „pisac iz senke" knjige Otvoreno Andrea Agasija, a sarađivao je i sa suosnivačem Najka Filom Najtom na njegovoj autobiografiji Umetnost pobede.

Njegove usluge - za koje je Pejdž siks 2021. godine napisao da su koštale milion dolara za pisanje Rezerve - dolaze sa sveobuhvatnom uslugom u belim rukavicama.

Dok je radio sa Agasijem na Otvorenom, Moringer se preselio u Los Anđeles kako bi njih dvojica mogli da provedu 250 sati zajedno.

Da bi ušao u Agasijevu glavu, čitao je dela psihoanalitičara Sigmunda Frojda i Karla Junga, izjavio je za Njujork tajms.

„Frojd je posebno bio od velike pomoći", priseća se on.

„Naročito 'Civilizacija i njeno nezadovoljstvo' i ideja o instinktu prema smrti. Jedan od stubova Agasijeve ličnosti bila je njegova autodestruktivnost, a ja sam shvatio da sam odbacivao ideju da bi to mogao da bude organski deo njegove prirode."

Ali neki od Moringerovih uvida u Agasija i, sada, samog princa - obojicu komplikovane ličnosti sa napetim odnosima sa roditeljima - mogli su da proisteknu iz njegovih vlastitih komplikovanih odnosa sa ocem.

Moringerova vlastita autobiografija iz 2005. o toj temi, Tender Bar, opisivala je njegovo detinjstvo na Long Ajlendu, gde ga je odgajala samohrana majka, i kako je pronašao očinsku figuru u ujka Čarliju i gomili barskih mušica u lokalnoj kafani.

Njegov vlastiti otac - rokenrol disk-džokej u ranim danima FM radija - napustio je njihovu porodicu.

„Radio mi je bio jedini manjkavi pristup njemu koji sam imao. I tako sam stalno pokušavao da ga pronađem na skali", rekao je on Teri Gros sa NPR-a.

„Nisam razumeo da je imao istu smenu svaki dan. I tako bih sedeo na stepeništu pred zgradom i držao mali tranzistor. I okretao bih skalu bolno sporo pokušavajući da pronađem njegov glas."

Filmska verzija Tender Bar iz 2021. godine u režiji Džordža Klunija dodelila je Afleku ulogu pomenutog ujka Čarlija.

Pre nego što se okrenuo knjiškom formatu, Moringer je pohađao Jejl, a potom radio i za Njujork tajms kao asistent za vesti.

Usledili su kratki periodi rada u Koloradu i za Los Anđeles tajms 1994. godine.

Osvojio je Pulicerovu nagradu 2000. godine za članak „Prelazak", o napetostima koje su proistekle iz otvaranja linije za trajekt u maloj zajednici u Alabami u kojoj vlada segregacija.

Pored Tender Bar i pisanja iz senke, napisao je i roman Saton, o pljačkašu banaka Viliju Satonu.

Najbolji pisci iz senke ne pišu samo dobro, oni mogu da otelotvore svoje subjekte a da nikad ne zvuče kao stendap komičari koji rade jeftinu imitaciju.

„On je vrh vrhova", izjavila je književna agentkinja Medlin Morel za Obzerver.

„Sigurna sam da svi žele da budu kao on. On je briljantan pisac. Veoma je teško pisati knjigu iz senke a da na nekom nivou nikada ne zazvučite kao da ju je pisao neko drugi."

Ali biti u samom vrhu pisaca iz senke često znači namerno leteti ispod radara.

U vreme objavljivanja Agasijeve knjige Otvoreno 2009. godine, on je izjavio za Njujork tajms: „Babica ne ide kući sa bebom."


Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: