Troškovi života: Kako recesija u Njemačkoj utiče na Balkan

Najveća evropska privreda pretrpjela je ozbiljan udarac kada su presušile zalihe ruskog gasa poslije početka invazije na Ukrajinu

4836 pregleda 1 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstok
Ilustracija, Foto: Shutterstok

„Recesiju ne osećam, živim je svakoga dana i na poslu i privatno", kaže Miloš Davitković s adresom u Minhenu.

„U Nemačkoj se danas lošije živi u odnosu na juče, u odnosu na prošlu godinu, u odnosu na pre pet godina, u odnosu na pre 15 godina", ocenjuje on za BBC na srpskom.

Stalna inflacija je gurnula Nemačku u recesiju u prva tri meseca ove godine, pokazuju najnoviji podaci.

Najveća evropska privreda pretrpela je ozbiljan udarac kada su presušile zalihe ruskog gasa posle početka invazije na Ukrajinu.

Zemlja ulazi u recesiju kada se zabeleži privredni pad u periodu od dva puta po tri meseca.

Ne samo da je Nemačka značajan spoljnotrgovinski partner Srbiji i zemalja Zapadnog Balkana, već tamo i živi nekoliko miliona ljudi iz zemalja bivše Jugoslavije.

Doznake koje odatle stižu porodicama na Balkanu čine i značajan udeo u bruto domaćem proizvodu Srbije, Hrvatske Bosne i Hercegovine, Albanije, Kosova i Crne Gore.

Priliv novca iz Nemačke će se nastaviti i u narednom periodu, ocenjuju stručnjaci.

„Ljudi neće puno osetiti krizu, reč je o tehničkoj recesiji.

„Sama ta recesija neće imati ni blizu toliki efekat koliko nas je inflacija poslednje dve godine pogodila, od države do države ljudi su izgubili 10 do 20 odsto realnog dohotka zbog rasta cena", kaže Dejan Kovač, hrvatski ekonomista, danas postdoktorski istraživač na Lajbnicovom institutu u Haleu u Nemačkoj, za BBC na srpskom.

Povećanje cena je uticalo na potrošnju domaćinstava na stvari kao što su hrana i odeća.

Industrijske porudžbine su takođe slabije, što oslikava uticaj povećanja cena energenata na preduzeća.


Pogledajte video: Šta je recesija


Kako izgleda kriza?

Zbog krize je 31-godišnji Davitković počeo da vodi strogu evidenciju šta troši i „seče sve što ne smatra nužnim", a povećava broj radnih sati kako bi što pre vratio dugove i kredite.

Na pitanje šta je poskupelo, odgovara da je „bolje pitanje šta nije, osim izlaska na ulicu i disanja vazduha".

„U proteklih godinu dana, nije prošlo dve nedelje, da nisam dobio mejl sadržine: Poštovani gospodine Davitković, …prinuđeni smo da povećamo cene naših usluga/proizvoda za pet odsto, 10, 25, 40 procenata...

„Oni koji me nisu obaveštavali, uglavnom za račune, povećavali su struju za 100 odsto, grejanje za 80...", kaže inženjer softverskih usluga koji pomaže pojedincima i firmama da digitalizuju poslovanje ili ga prebace na internet.

Očekuje se da će porast cena u Nemačkoj polako jenjavati u narednih nekoliko meseci, prema istraživanju Lajbnicovog instituta za ekonomska istraživanja sa Univerziteta u Minhenu (IFO).

U maloprodaji hrane i pića cene takođe opadaju, ali su i dalje na veoma visokom nivou.

„To znači da će se inflacija za potrošače veoma sporo smanjivati, jer i za mnoge pružaoce usluga očekivane cene sporo opadaju; na primer, pali su u ugostiteljstvu i u delatnosti putničkih agencija za nekoliko očekivanih procenata", piše u saopštenju IFO-a dostavljenom BBC-ju na srpskom.

Stručnjaci ovog instituta sugerišu i da je stanje u nemačkoj izvoznoj industriji znatno lošije nego ranije.

„Nemačkoj izvoznoj privredi nedostaje zamah. U automobilskom sektoru, kompanije su ozbiljno obuzdale izvozne planove.

„Posle nedavnih očekivanja značajnog rasta, preduzeća sada predviđaju pad. Proizvođači u metalskoj i tekstilnoj industriji takođe očekuju pad njihove međunarodne prodaje", rekao je Klemens Fuest, predsednik IFO instituta, u maju.

Uprkos krizi, Davitković će i dalje povremeno novčano pomagati porodici u Srbiji.

„Verujem da će se ova kriza, kao i mnoge prošle, u blažem obliku osetiti u Srbiji", kaže Davitković.

Prema podacima Narodne banke Srbije za 2022. čak milion građana Srbije dobija novac iz inostranstva, najviše iz Nemačke.

Slično je i u Hrvatskoj, koja u tome prednjači u odnosu na ostale članice Evropske unije.

Privatne doznake hrvatskih državljana koji rade u inostranstvu su premašile sedam odsto hrvatskog bruto domaćeg proizvoda (BDP-a), a sličan je procenat i u Srbiji, piše Večernji list.

Poređenja radi, priliv novca iz inostranstva čini samo 1,2 odsto slovenačkog bruto domaćeg proizvoda.

Doznake čine značajan deo BDP-a i u Crnoj Gori sa prilivom od 13,5 odsto, u Bosni i Hercegovini je udeo ovih transfera 10, Albaniji 9,4 odsto, dok u Severnoj Makedoniji čine 3,5 odsto BDP-a, podaci su portala Biznis.

Može li recesija da bude dobra?

Recesija je bila manje ozbiljna, imajući u vidu veliko oslanjanje Nemačke na ruske energente.

Blaga zima i ponovno otvaranje kineske privrede uticali su na ublažavanje uticaja viših cena energenata.

Ivan Minić već 14 godina živi u Nemačkoj. Radi kao programer u jednoj banci u Berlinu.

„Iz srpskih medija sam čuo da je ovde recesija, to se ne odražava ovde toliko, uopšte ne bih rekao da ima neke promene.

„Naši prijatelji i poznanici, rekao bih, žive isto kao i pre nekoliko godina, menjaju poslove normalno", kaže Minić.

Porodica Minić krizu oseća u njihovom domu, kaže Ivan, jer je njegova žena trenutno bez posla, mada su tokom godina više puta i on i ona bili u toj situaciji.

Zato ne mogu da štede, ali žive kao i pre.

Iako uviđa da je sve poskupelo - hrana i računi, i dalje im to nisu najveće stavke porodičnog budžeta.

„Mi nismo promenili ponašanje i navike.

„Kad odem u prodavnicu sad ne može bez 100 evra, a pre smo trošili recimo 60-70, ali na to nama ne odlazi najveći deo prihoda, najviše ode za stan i putovanja", kaže 50-godišnjak.

Recesija ne mora da bude loša, smatra ekonomista Dejan Kovač, već može imati pozitivne efekte kroz smanjivanje inflacije.

Stručno se to zove soft landing - meko sletanje, kaže Kovač.

Ovaj pojam je u ekonomiju ušao iz terminologije raketa koje putuju u kosmos i važno je da letelica smanji brzinu i sleti na nebesko telo, a da se ne razbije.

U ekonomiji taj pojam znači umeren ili blagi pad privredne aktivnosti.

Praktično je to malo komplikovanije i predstavlja čitavu lančanu reakciju koja zahteva vreme.

Evropska centralna banka i banka Federalnih rezervi podižu kamatne stope da bi to postigle.

Sa većim kamatama, ljudima i firmama je teže da podignu kredite za ulaganje ili kupovinu ili su im skuplji.

Pošto se plaćaju sve veće rate kredita, smanjuje se potrošnja, a to vodi smanjenju tražnje na tržištu.

„Ja više ne mogu da kupim deset televizora, mogu dva.

„Kad se smanjuje potražnja proizvođači automatski gomilaju zalihe, oni sami po sebi snižavaju cene i tako se inflacija smanjuje", objašnjava Kovač.

Postoji i lošiji scenario, koji je manje verovatan, jer ima novca u finansijskom sistemu, dodaje.

„Ukoliko i Amerika uđe u recesiju i to bi se moglo preneti u Evropu i dalje na nas, mada smo mi na Balkanu premali igrači", kaže Kovač, koji je 2019. bio nezavisni predsednički kandidat u Hrvatskoj.

Hrvatska čini 0,5 odsto BDP Evropske unije dok je udeo Nemačke skoro četvrtina, prema podacima za 2021.

„Usporavanje nemačke ekonomije može imati efekta na Hrvatsku i zemlje koje su trgovinski vezane, ali ova recesija mislim da neće imati velikog efekta", ocenjuje Kovač.

Nemački sindikati nedavno su objavili da 3,5 miliona ljudi radi više od jednog posla, što je nešto manje od 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih.

Od oko 80 miliona stanovnika, u Nemačkoj je zaposleno oko 45 miliona.

Kada je reč o Srbiji, više od milion radnika mora da radi dva ili više poslova kako bi imali prihode za pristojan život, pokazuju podaci Saveza samostalnih sindikata Srbije, prenosi portal Biznis.

Pošto je Srbiji ukupno zaposleno 2,3 miliona ljudi, znači da je skoro svaki drugi radnik prinuđen da radi dva posla.

Nemačka će i dalje biti obećana zemlja za ljude sa Zapadnog Balkana, ne samo zbog plata, već i zahvaljujući olakšicama prilikom zapošljavanja, ističe Ivan Nikolić iz Evropskog instituta u Beogradu.

„Neće to biti katastrofično, nemačka privreda je i dalje jaka, ali nema više one svežine i snage i moći, kao što je bila devedesetih i početkom dvehiljaditih.

„Od 2012. ili 2013. kad pogledate industriju to je ravna linija, koja ima tendenciju opadanja, to je dugoročna stagnacija", kaže Nikolić.

Ljubica Lazarević, koja je od 2017. u Nemačkoj sa suprugom, oseća inflaciju, ali ni njoj to nije promenilo način života.

„Cene u marketima su skočile za 20 do 30 odsto, a plate nisu toliko, ali su tržni centri puni, znam jer živim pored jednog.

„Dosta namirnica je sad ovde jeftinije, jer su cene u Srbiji eksplodirale", kaže Lazarević.

Kaže da se u Srbiji stvara veća slika krize u Nemačkoj, posebno kroz nedavne naslove o nestašicama ulja i brašna, a da nije baš tako.

„Ovde živi veliki broj ljudi sa Balkana koji su proživeli ratove, oni su verovatno po automatizmu pokupovali sve to, ali kasnije, kad su ograničili koliko može da se kupi pakovanja, sve je vraćeno u normalu.

„Ovde se i dalje dobro živi, to je sažetak cele priče", kaže ova dizajnerka.

Iz nemačke agencije za rad za BBC su rekli da je u maju 2022. nešto više od 5,5 miliona stranih državljana radilo u Nemačkoj,među njima oko 430.000 sa Zapadnog Balkana.

Od ukupnog broja migranata u Nemačkoj kojih je 20 miliona, oko dva miliona je sa prostora bivše Jugoslavije.

Realne brojke su daleko veće, jer su mnogi uzeli nemačko državljanstvo ili su druga generacija migranata, kao i da u taj broj ne ulaze radnici sa kratkoročnim ugovorima, piše ekonomista Kovač.

Lazarevići nisu otišli samo zbog većih prihoda, već zbog zdravstvenog i socijalnog „sistema koji radi tako da olakšava život svima" - poput javnog prevoza, čistih parkova, birokratije koja je, iako obimna, ima jasna pravila i predvidljiva je.

Zdravstveni sistem, posebno za trudnice i porodilje je na daleko višem nivou, u bolnicama ima mesta, svi pregledi se zakazuju, kaže Lazarević.

„Kad je reč o zdravstvenom sistemu, pitanjima ženskog zdravlja, dosta se stvari podrazumeva, na primer, obavezno je prisustvo partnera na porođaju, ako nema partnera, žena može da ima nekog svog.

„Time je sistem mnogo iznad onog u Srbiji, samim pristupom", poredi Lazarević.

Nemci štedeli na vreme

Državna kasa Nemačke ima prostora da pomaže domaću tražnju i daje podsticaje nekim delovima privrede, poput subvencija aviokompaniji Lufthanza tokom pandemije, kaže ekonomista Ivan Nikolić.

„Nemci su u odnosu na druge iz Evrozone uvek bili oprezni u pogledu fiskalnih trošenja, bili su vrlo štedljivi decenijama unazad".

Lufthanza je otpustila desetine hiljada radnika tokom kovid krize, iako je od države 2020. dobila pomoć od devet milijardi evra.

„Prema podacima Evrostata i cene energenata, vidi se da su kod njih maloprodajne cene rasle umereno, u odnosu na druge zemlje niže, niže od proseka EU.

„Tako što je subvencionisala i poreski rasteretila taj iznos u maloprodajnim cenama, država je uzela deo tereta na sebe, imali su prostora i to su i uradili", kaže Nikolić.

Privredna aktivnost Nemačke usporava usled geopolitičkih okolnosti, a to se najpre oseća u Evropskoj uniji i članicama koje koriste evro, dodaje.

Srce nemačke privrede je automobilska industrija.

„Ispalo je da je Nemačka podnela najveći teret rata i svih natezanja između Kine i Evrope, Evrope i SAD, sad i Rusije i Evrope, jer je ona izvoznik i za razliku od drugih, gradila je privrednu strukturu na industriji koja je izvozno orijentisana", kaže saradnik Evropskog instituta.

Nemačka je najveći i najznačajniji trgovinski partner Srbije, kao i Srbija Nemačkoj na Zapadnom Balkanu, više puta je rekao predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

U nemačkim firmama u Srbiji radi oko 80.000 ljudi.

„Ni oni neće osetiti krizu.

„Ako se produži recesija, nemačka vlada će reagovati sigurno nekim novim paketom", ocenjuje Kovač, dodajući da zaposleni ne treba da brinu.

Najveći problem za države bivše Jugoslavije ne leži ni u tome da li će ljudi iz inostranstva nastaviti da šalju pare, već to što će hiljade radnika tek otići tamo, upozorava on.

Taj talas je pogodio Hrvatsku u Sloveniju, kao članice EU, a sad se preliva na ostale države bivše Jugoslavije.

„Francuska, Austrija i Nemačka su liberalizovale tržište rada za ljude i van EU,

„Nemačkoj samoj će, prema proceni našeg Instituta, u narednih deset godina biti potrebno tri do četiri miliona radnika", kaže Kovač, dodajući da će odlaziti i radnici, ali i visoko obrazovani.

„Minimalna plata u Nemačkoj je 30 odsto veća od prosečne plate u Hrvatskoj, a cene nisu mnogo različite i kako mi možemo njima biti konkurentni", zaključuje Kovač.



Pratite nas na Fejsbuku,Tviteru i Vajberu. Ako imate predlog teme za nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk

Bonus video: